Dok je Dijego Maradona tog dana ispisivao istoriju "Božjom rukom" i golovoma za pamćenje, Džon Barns je postao prvi crni fudbaler Engleske koji je zaigrao na Svjetskom prvenstvu. Put do tog trenutka bio je ispunjen rasizmom i uvredama.
Ove sedmice navršava se 40 godina od nezaboravne "Božje ruke" Dijega Maradone protiv Engleske, ali i od debija na Mundijalima jednog od najznačajnijih ostrvskih fudbalera, Džona Barnsa (62).
Legendarni "Diger" (po liku Vilarda Barnsa iz TV hit-sapunice "Dalas") tog dana je postao prvi crnac koji je zaigrao za Englesku na svjetskim prvenstvima. Prije njega je Viv Anderson postao prvi crnac reprezentativac Engleske i učesnik Svjetskog prvenstva 1982. godine, ali na tom turniru nije zaigrao. Barns četiri godine kasnije jeste i odigrao je za pamćenje protiv Argentine, iako je to bio dan potpuno posvećen Dijegu Maradoni i njegovom najvećem nastupu u istoriji svjetskih prvenstava.
Selektor Bobi Robson vjerovao je tada hitrom krilu (a čvrstom vezisti u kasnijoj fazi karijere) i poveo ga je u Meksiko na SP, a Barns mu je uzvratio sjajnim prodorom po levoj strani i asistencijom za gol Garija Linekera protiv Argentine. Taj nastup bio je nagrada za mnogo ružnih stvari koje je doživljavao i na terenu i van njega, a sve zbog boje kože.
Nije imao pasoš, a igrao za Englesku na SP
Džon Barns rođen je 1963. godine na Jamajci, u braku vojnog lica Kena Barnsa iz Trinidada i Tobaga i Jamajčanke Frensis Džin Hil. Džon je proveo djetinjstvo igrajući fudbal u najvećoj vojnoj bazi na Jamajci tokom službe svog oca, inače veoma aktivnog u sportu (predsjednik amaterske plivačke asocijacije i osnivač jamajčanskog bob tima, o kojem su snimani i filmovi).
Zanimljivo je to da tokom kasnijeg odrastanja u Engleskoj (od 12. godine), Barns nije imao britanski pasoš ni kada je postao jedan od najboljih igrača lige u Votfordu (1981-1987). Čak je i na Svjetskom prvenstvu u Meksiku nastupio bez dokumenata države za koju igra. Sve to mu je dostavljeno tek poslije Mundijala, što po tadašnjim pravilima nije bila prepreka da igra za nacionalni tim još od 1983.
"Uopšte ne znam da li su u Fudbalskom savezu bili svjesni da nisam bio rođen u Engleskoj i da nisam tamo odrastao. Možda sam igrao za Englesku ilegalno?", rekao je Barns u jednom intervjuu decenijama kasnije, 2008. godine.
"U Liverpulu za druge bilo čaja, za mene nije"
U ranim osamdesetim i tokom čitave te decenije trpio je brojne uvrede. Na derbiju Liverpula protiv Evertona 1988. navijači protivničkog tima gađali su ga bananom, a pristalice desničarskog "Nacionalnog fronta" uznemiravali su ga i tokom leta avionom sa reprezentacijom. Primjera radi, kada je postigao gol na Marakani za pobjedu 2:0 protiv Brazila u junu 1984, desničari su mu skandirali u avionu nacionalnog tima da je rezultat samo 1:0, jer se Barnsov gol ne računa zato što je crnac.
"Svi crni igrači osamdesetih slušali su ista rasistička skandiranja, gađani su bananama, to je bilo prihvatljivo u društvu i u fudbalu. Ni ta banana (protiv Evertona) me nije iznenadila, jer su ljudi trpjeli takve stvari, vidljive ili nevidljive. Prolazili su kroz to svakog dana, čitavog života. Uopšte me nije šokiralo to što je zaista prava banana poletjela ka meni. To je bilo nešto što sam očekivao", rekao je Barns u jednom intervjuu za Bi-Bi-SI.
I kada je 1987. godine stigao u Liverpul, žena koja je poslužila nove igrače kluba šoljicom čaja ponudila je sve osim Barnsa.
"Prvog dana priprema sjedio sam na klupi sa još nekoliko novih saigrača. Ispred dvojice prvotimaca stavljene su dvije šolje čaja i tada sam pogledao ženu koja ih je služila. 'Šta sam ja, crn ili nešto slično?', rekao sam i svi smo prasnuli u smijeh".
"Rasizma je bilo svuda u svlačionicama"
Barns je odabrao da šalom odgovori na taj rasizam, kojeg je tada bilo mnogo više unutar svlačionica engleskih timova.
"Svlačionice su pune humora, a mnoge šale su rasističke. Igrači Njukasl junajteda su se nekada šalili na račun Šeja Givena govoreći: 'On je Irac, glup je'. Kada sam pitao: 'Jesam li ja crnac ili nešto slično?', to je bilo zato što sam želio da ljudi razumiju da mi to ne smeta. Ako su drugi igrači željeli da zbijaju rasističke šale, meni je to bilo u redu", rekao je jednom prilikom Barns.
Sada zvanični ambasador Liverpula u jedan od najvećih igrača u istoriji tog kluba (1987-1997) objavio je 2021. godine i knjigu o svojoj borbi "Neprijatna istina o rasizmu", koja je naišla na odličan prijem kod publike.
Kakav je bio igrač? Jedan od najvećih
Kada se 1995. godine oprostio od reprezentacije, imao je za sobom 79 utakmica u nacionalnom dresu i 10 postignutih golova. Poslije dvije titule i dva FA Kupa sa Liverpulom u veteranskim danima prešao je u Njukasl, a igrao je sve do 1999. godine, kada se oprostio u Čarltonu.
Džon Barns bio je toliko bio značajan igrač da je 1988. godine proglašen najboljim igračem engleske lige u izboru samih fudbalera. Na početku karijere koristio je svoju brzinu da prodire po boku, a u kasnijoj fazi je poslije teške povrede Ahilove tetive 1992. godine promijenio stil i premjestio se u centralni dio veznog reda.
Kada su navijače Liverpula 2006. godine pitali da odaberu svoje omiljene igrače, Barns je zauzeo visoko peto mjesto u tom izboru, iza nenadmašnog Kenija Dagliša, Stivena Džerarda, Jana Raša i Robija Faulera, a u 11 najboljih sa kojima su igrali svrstale su ga i legende kluba poput Stiva Mekmanama, Majkla Ovena, Džejmija Karagera i drugih.
Iako i danas tvrdi da je kao crnac morao da bude bolji od bijelca da bi mu bio ravnopravan, Barns ističe i da ga rasizam nikad nije povrijedio. Jer to nije dopuštao.
"Došao sam sa Jamajke kao 13-godišnjak, koji odrasta u porodici srednje klase i koji nikad nije doživio rasizam u životu. Nikada me to nije doticalo, jer sam uvijek bio pun samopouzdanja i znao sam ko sam. Nikada me rasizam nije naljutio ili uznemirio. Smijao sam se tome, jer mislim da je to pravi način da odgovorite neznalicama, jer kako možete da dopustite da oni utiču na vas? To sam uvijek govorio", kazao je Džon Barns za Bi-Bi-Si.