Oblak iz Škofje Loke nadvio se nad Evropom i ne misli da se skloni

Abel, Migel Reina, Molina, Burgos, Leo Franko, Gregori Kupe, neka ga među njima i Kristijan Abijati, pa ne tako davno David De Hea i Tibo Kurtoa, a danas Jan Oblak.

Riječ je o sjajnim golmanima Atletiko Madrida, od kojih je ovaj posljednji već par godina u centru pažnje čitavog fudbalskog svijeta, ali je posebno zablistao u srijedu na kultnom Enfildu. 

Fantastični 27-godišnjak iz slovenačke Škofje Loke blistao je u duelu sa Liverpulom, pa je i pored dva gola Markosa Ljorentea zvanično proglašen najboljim igračem utakmice (Atletiko pobijedio 3:2 poslije produžetaka i prošao u četvrtfinale Lige šampiona).

Bio je to sjajan način da obilježi jubilarnu 50. utakmicu u Ligi šampiona među stativama "jorgandžija", za koje brani od 2014. kada je stigao iz Benfike, koja ga je četiri godine slala na pozajmice umjesto da koristi njegove "panterske" reflekse i košarkašku visinu (188 cm).

Njegovu partiju u srijedu - kada je Liverpul imao nevjerovatnih 35 šuteva, od toga 12 u okvir gola, od kojih je Oblak čak devet zaustavio, a jednom imao pomoć prečke - najbolje je opisao Dijego Simeone:

"Nemam sumnju u to da imamo najboljeg golmana na svijetu. Ono što Mesi radi u napadu za Barselonu, to Oblak radi u odbrani za nas. Barsa ima Mesija, a mi imamo Oblaka", euforičan je bio Argentinac sa Atletikove klupe poslije utakmice.

Da je stvarno riječ o jednom od najboljih golmana današnjice, po ličnom mišljenju autora teksta trenutno najboljem, pokazuje to da je prethodne četiri sezone uzastopno proglašavan prvim čuvarom mreže u Primeri, a dvaput bio nominovan za Zlatnu loptu, ali je 2017. dobio samo četiri, a 2018. duplo manje bodova.

To je, vjerovatno, zbog činjenice da je "samo" golman, a ne golgeter, iako mu je za 100 utakmica bez primljenog gola od dolaska u Atletiko bilo potrebno samo 178 nastupa!

"Brojke kao te nisu normalne u modernom fudbalu", nije mogao Slovenac da ostane ravnodušan u intervjuu koji je prije godinu dana dao za čuveni magazin "FourFourTwo", jednom od rijetkih inače.

Momak iz planinskog gradića sa nešto više od 12.000 stanovnika fudbalom je počeo da se bavi u lokalnom Ločanu, ali ga je već kao desetogodišnjaka uzela Olimpija iz Ljubljane. 

"Moj otac je bio golman na amaterskom nivou. On je bio moj prvi idol. Kada bi imao utakmicu, ja sam stajao iza gola i bacao se u istu stranu kao on. Imao sam tri ili četiri godine i judima okolo je to bilo simpatično, ali ja sam stvarno želio da budem kao on. Zimi je branio na turnirima 'malog fudbala' u Ljubljani, a ja sam u poluvremenu igrao fudbal sa sestrom (tri godine starija Teja, reprezentativka Slovenije u košarci, prim.aut). Ona je odlično šutirala, ali sam ja uspjevao da odbranim. Primijetio je to neko iz Olimpije i pozvao me da im se pridružim. Riječ je o najvećem klubu u Sloveniji tako da sam bio presrećen", prisjetio se Atletikov golman.

Zasluge za njegov dolazak u Ljubljanu prisvaja čuveni Branko (Brane) Oblak.

"Nije mi ni sin, ni rod. Samo sam ga ja iz Škofja Loke, odakle mi je majka, doveo u Olimpiju. I rekao mu: 'Imaš prezime kao ja i vrata uspjeha su ti poluotvorena'. Dao sam mu šansu, a on je danas izrastao u jednog od najboljih golmana na svijetu. Uz to, izuzetno je pošten i dobar momak", ispričao je bivši reprezentativac Jugoslavije 2017. za Večernje novosti.

Postoji još jedna anegdota za Oblakov početak u Olimpiji.

"Robert Volk je bio istovremeno golman i trener golmana, a uz sebe je imao mladog Jana i Damira Botonjiča koji je želio da se vrati fudbalu poslije bratove smrti (takođe golman, umro tokom treninga 2005, prim.aut). Jednog dana primijetio je Oblakov neizmjeran talenat i zapanjio sve u klubu izjavom: 'Ovaj klinac je bolji od mene' i odlukom da ustupi mjesto 16-godišnjaku. Svi smo bili iznenađeni, a da ne pominjem Oblakovog oca koji nije mogao da vjeruje da mu vodimo sina na pripreme prvog tima Olimpije. Ubrzo smo svi shvatili da Volk nije pogriješio", prisjetio se bivši trener "zmajčeka", Janez Pate 2018. u razgovoru za slovenački list "Večer".

Olimpija je u to vrijeme imala velikih finansijskih problema i bila drugoligaš, pa nije mogla da izdvaja značajan novac za svoje igrače i plaća im smještaj. Oblak je u početku na treninge dolazio biciklom - 30 kilometara tamo, 30 nazad.

"Bio sam mlad i nisam mnogo razmišljao nego sam vozio 'kao lud' samo da bih što prije stigao na trening. Najbolje vrijeme mi je bilo jedan sat, ali sam brzo shvatio da dolazim preumoran na treninge, pa sam morao da usporim. Normalnom vožnjom mi je trebalo oko sat i po da stignem do Ljubljane".

Još kao tinejdžer, Oblak je odbio Empoli i Fulam, ali je 2010. prihvatio poziv Benfike. Imao je samo 17 godina i jednu cijelu profesionalnu sezonu iza sebe. Kaže da se na odlazak odlučio u želji da napreduje, jer bi kroz slovenački fudbal to bilo mnogo teže.

"Bilo je teško u početku. Drugačija kultura, drugačiji ljudi, novi jezik... Život mi je bio komplikovan, ali profesionalno sam napravio pravi potez jer sam mogao da napredujem, a u Portugal sam došao da bih unaprijedio karijeru, a ne privatni život".

O kakvom karakteru se radi, pokazuje i odgovor na pitanje da li je pomišljao da se vrati u Sloveniju dok ga je Benfika slala sa jedne na drugu pozajmicu (Beira-Mar, Olhanenše, Leirija, Rio Ave). 

"Nikada! Da odustanem i vratim se kući? Nikada ne bih uradio tako nešto. Vidio sam mnogo igrača koji su se vraćali iz inostranstva i uvijek sam se pitao zašto to rade kada su već dobili veliku priliku da napreduju. Kasnije sam na ličnom primjeru vidio da to nije lako, ne može svako da izdrži, ali ja nikada nisam pomišljao da odustanem".

Na gol Benfike stao je u svojoj tek četvrtoj sezoni, kada je u 15 nastupa kao starter sačuvao mrežu 13 puta. Uslijedio je poziv iz Madrida i Atletikovih 16.000.000 evra za najskuplji transfer golmana u istoriji Primere.

Nije, ipak, sve počelo sjajno na (u to vrijeme i dalje aktuelnom) Visente Kalderonu. Povreda u pripremnom periodu je uticala da Simeoneov prvi izbor bude Migel Moja, ali se - iz istog razloga - u finišu sezone Slovenac našao na golu i od tada je nezamjenjiv. 

"Oblak je golman kog izuzetno cijenim. Zbog njegovih kvaliteta, naravno, ali i zbog njegovog karaktera. On je golman koji se vrlo mirno suočava sa izazovima. bez nervoze i živciranja, bez obzira koga ima za protivnika", govorio je Nuno Esprito Santo, trener Vulverhemptona koji je sa Oblakom sarađivao u Rio Aveu.

Zašto je tako, objasnio je slovenački čuvar mreže u jednoj od svojih izjava za "FourFourTwo".

"Od svoje 16-17. godine uvijek sam razmišljao drugačije od svojih vršnjaka - zrelije. Tako je i danas, u svojoj glavi osjećam se kao da mi je 40! Za golmana je veoma važno da bude zreo i smiren. Tako može da postigne mnogo više u svojoj karijeri", ističe Jan Oblak koji je 7. januara napunio 27 godina.

Pošto je po drugi put u karijeri istrajao kada je bilo teško - posebno u trenucima kada je Atletiko želio da ga vrati u Lisabon, a predsjednik Benfike Luis Felipe Vijeira odbio tako nešto - Oblak je odlučio da objeručke zgrabi svoju šansu.

Bilo je to u duelu osmine finala Lige šampiona sa Bajer Leverkuzenom. Atletiko je "jurio" 0:1 iz prve utakmice, kada je Oblak zamijenio povrijeđenog Moju poslije samo 23. minuta revanša u Madridu.

Mario Suarez je četiri minuta kasnije pogodio za poravnanje i, ispostavilo se, produžetke. U dodatnih pola sata nije bilo golova, a onda je Oblak u penal-seriji odbranio šut Čalhanoglua, pa su uslijedila još dva promašaja Bajerovih fudbalera.

"Bio je to veliki trenutak za mene. Moj saigrač nije imao sreće jer se povrijedio, naravno da nije lijepo kada dobiješ šansu zbog nečije povrede, ali tako je to u našem poslu. Odbranio sam penal, prošli smo i ta utakmica mi je promijenila karijeru", priznaje slovenački čuvar mreže.

Za razliku od tih penala i još nekih između, godinu dana kasnije u finalu Lige šampiona nije se radovao protiv gradskog rivala Real Madrida.

"Bio je to najtužniji dan u mom životu. Bio sam razočaran jer nisam zaustavio nijedn šut. Uradio sam istraživanje u pripremi utakmice, ali ne zavisi samo od golmana. Dešava se da igrači promijene stranu u koju inače šutiraju... Poslije takvih utakmica budeš tužan nekoliko dana, ali ne smiješ da se predaš. To nije kraj tvoje karijere. To je samo jedna utakmica - jeste velika, ali jedna. Siguran sam da će biti nova prilika da osvojim Ligu šampiona", uvjeren je Jan Oblak.

Šta vi mislite, hoće li biti tako i da li sa Atletiko Madridom ili na golu nekog drugog kluba?