"Upoznali smo se u juniorima, odmah smo kliknuli i naše prijateljstvo je trajalo od tada. Teška neka vremena smo živjeli tada, ali nam je bilo mnogo lepo"
Oprostio se danas Partizan od Milenka Savovića, svog igrača, kapitena, sportskog direktora, ali i mentora i istinske legende kluba. Među mnogim istinskim košarkaškim zvezdama na komemoraciji govorio je njegov kum i najbolji evropski trener svih vremena Željko Obradović.
On se podsjetio mnogih anegdota, ispričao je kako je bio nerazdvojan sa Savovićem i legendarnim glumcem Bogdanom Diklićem, otkrio je koliko mu je značio i koliko je uticao na njega.
Obradović je otkrio javnosti i jedan nepoznati detalj, a to je da je prvi trener Milenka Savovića bio Rade Aleksić, otac tragično stradalog Trebinjca Srđana Aleksića.
Obradović je zahvalio u ime Savovićeve porodice i svoje lično ime na prilici da se na ovakav način "naš dragi Partizan" oprosti od svoje legende.
"Moje druženje sa Savom je počelo negdje 1978. godine, kada smo igrali u tadašnjoj juniorskoj reprezentaciji Jugoslavije. Odmah je kliknulo nešto među nama, pa smo postali nerazdvojni i to prijateljstvo je trajalo sve ove godine. Najbitnije je bilo da smo jedan drugog uvijek razumjeli, pomagali jedan drugog", počeo je Obradović.
"On je ranije došao u Partizan pre mene. Ja sam došao 1984. i vidim sada mnogo tadašnjih saigrača koji su me sačekali i prihvatili lijepo dočekali. Među njima je, naravno, bio i Sava. Teška neka vremena smo žijveli tada, ali nam je bilo mnogo lijepo. Nalazili smo se po stanovima. Sjećam se kad je Boban Petrović dobio prvi od svih nas stan, da smo pravili žurke kod njega i da smo spavali kod njega. Neki po krevetima, neki po podu i strunjačama, ali nam je bilo fantastično lijepo i uvijek smo vodili računa jedni o drugima.
Naravno, u tom periodu ni Sava ni ja nismo imali auto, pa smo se uglavnom snalazili i jurili Bobana ili Miška Marića da nas vozi na treninge. Kada nismo to uspjeli, onda bismo išli autobusom, a kad se pojavi čovjek od 210 u autobusu... Tada smo počeli da se družimo Bogdan Diklić, Sava i ja. To druženje je bilo od ujutru do uveče, stalno smo išli zajedno i uvijek smišljali raznorazne šale. Nekad bi se navalili na mene, ja sam bio Crvle, zvali su me Cvrčak jer sam bio najmanji, Dika je bio Ćora zbog onih njegovih naočara. Savi smo govorili da nije normalan, jer da je normalan ne bi bio toliki, kako može čovjek toliki da bude? Gdje god smo se pojavljivali, skretao je pažnju na sebe, onako visok 2.10, prav ko strela, lijep, a znao je da priča i da ostavlja utisak na žensku populaciju.
Kad smo jednom sjedili u kafani, uspio sam da prepjevam pjesmu i da objasnim kumu način na koji žene reaguju na njega:
Imam kuma, ljepši je od mene, njega vole djevojke i žene.
Ljepši mu je život nego bajka, ljepotana rodila ga majka
Znam da je ta priča došla do (supruge) Nene, ali je ona ponosna, shvatila je kako joj žene zavide kakvog muža ima. Sava je bio roker cijeli život. Vidio sam da je Gile iz Električnog Orgazma koliko je Sava sve nas uvijek uveo u rokenrol i kako je neko na koga smo se ugledali što se tiče mnogih stvari", rekao je Obradović.
Poslije kratke pauze je nastavio:
"U to vrijeme smo, negdje kada se moja Anja rodila, pa smo je nagovarali kako da zove Dika, da on nije Dik nego čika 'Drink', a Sava nije Sava nego 'Cava'. To su bile naše intimne priče, koje smo nas trojica uvijek ponavljali i uvijek atakovali jedan na drugog. Jednom sam ja bio na udaru, drugi put Sava, treći put Diki, to je bilo nešto najljepše u našem druženju.
Negdje, kada smo završavali igračku karijeru, (Dragan Kićanović) Kića je, kao i uvijek, osjetio neke stvari, pa je postavio Savu za sportskog direktora, tada kada smo bili prvaci Evrope. Savine zasluge su nevjerovatne, znam koliko mi je pomagao u odnosu sa igračima, to mi je bila prva godina, koliko je uspio da uspostavi dobar odnos sa svima iz te generacije i svima koji su radili u klubu. Njegova zasluga je što smo igrali u Fuenlabradi. On je sjeo u avion i pripremio za sve nas. Javio mi se i taj čovjek, Hose Kintana, kada je čuo vijest. Mi smo bili Partizan iz Fuenlabrade, on je otišao mnogo prije nas, vidio te ljude i uspio da se dogovori da igramo sve utakmice tamo. Nastavili smo da sarađujemo i u reprezentaciji. Uvijek mi je bilo važno njegovo mišljenje, kao svako od nas što ima nekog koga sluša i i do koga mu je stalo. Uvijek smo bili na vezi i zvao sam ga u najtežim trenucima u mom životu. Tako je kad nekom vjeruješ i kad ti je neko drag i znaš da će da ti kaže istinu, a ne ono što želiš da čuješ", ispričao je Obradović.
Slavni trener je bio u Svom Čačku kada je čuo vest i tada je tek saznao neke stvari koje nije od ranije znao.
"Moj brat mi je ispričao priču za koju uopšte nisam znao. Kada smo se vratili sa tog 'fajnal fora', sačekali su me moj otac i taj moj brat i onda mi je ispričao da je Sava, kada nisam gledao, izvadio novac da im da kad se budu vraćali u Čačak da imaju. Pošto imamo dobre prijatelje u Čačku, sjećajući se onog što je Sava volio, zamolio sam drugara koji ima radio stanicu da pusti jednu pjesmu koju je Sava obožavao. To je pjesma Električnog orgazma 'Vudu bluz'. To je inače stanica na kojoj se sluša narodna muzika, ali smo uspjeli da ubacimo bez ikakve najave, da čujemo 'Igraj vudu'", ispričao je Obradović.
Poslije toga je otkrio detalje koje javnost ne zna.
"Poslije sahrane u Trebinju mi je prišao gospodin Rade Aleksić, Savin prvi trener, pa mi je ispričao kakav je Sava bio u tom periodu. On je inače, otac heroja iz Trebinja Srđana Aleksića. Ja sam iskoristio priliku da mu zahvalim, a on mi je dao lekciju i rekao: 'moj sin i danas živi zahvaljujući vama i svima koji ga pominju'. Ja se nadam da ćemo mi nastaviti da pominjemo Savu, jer je on to sigurno zaslužio. Mnogo je lijepih, bilo je i teških, ali na kraju vjerujem da svi koji smo ovdje, svi veoma dobro znamo kakav je Sava, kakav je čovjek bio i kakav je trag ostavio iza sebe. Došli smo do toga da budemo kumovi 1989. kada se ženio, kada se 1993. rodila mala Sara, koja je preslikani tata, koliko smo se radovali, koliko smo bili vezani. Sava će živjeti s nama. Uspomena na njega će uvijek trajati. Nećemo ga zaboraviti. Zaista bih volio sada da svi zajedno jednim aplauzom da se oprostimo od mog kuma Save. Ja ne znam da li sam ga ikad oslovio pravim imenom", završio je Obradović uz aplauz koji se prolio Klubom sportista na stadionu Partizana.
(MONDO)