Dirljiva komemoracija u čast velikana srpske i svjetske košarke, Dušana Dude Ivkovića.
Srpski sport je u crnini od četvrtka, kada je preminuo velikan Dušan Duda Ivković.
Tvorac niza jugoslovenskih i srpskih zlatnih medalja i još dužeg niza košarkaških asova preminuo je u Beogradu, a ovog ponedjeljka u domu Narodne skupštine održana je komemoracija u njegovu čast.
16.49 Komemoracija je završena. Sahrana će biti održana u podne na Novom groblju u Beogradu, u porodičnoj grobnici.
"Neka mu je vječna slava i hvala", završio je Goran Sultanović.
16.47 Okupljenima su se na kraju skupa obratili predsjednik SD Radnički Saša Jovićević i prijatelj porodice Ivković, Predrag Pantović.
16.44 Obradović se okrenuo ka Ivkovićevoj slici na ekranu.
"Draga kuma Neno, imala si divnog čovjeka. Kumići, možete da budete ponosni na vašeg oca i sve što je uradio, a imate mnogo toga njegovog u sebi. Želim da nastavite što je radio. Vole vas Vesna, Anja, Đorđe i vaš kum".
Onda se okrenuo ka slici i stavio ruku na srce.
"Kume, ovdje si zauvijek i zauvijek ćeš tu biti. Veliko poštovanje. Hvala"
16.42 Obradović: "Ćerka nije prestala da plače, sin nije krio tugu"
"Nažalost, prošlog četvrtka ujutru rano Nena me je probudila sa viješću da nema više Dude. Bio sam u šoku, zatečen, pun emocija, a znao sam da moram da idem da radim sa igračima tog jutra. U glavi sam imao ono što mi je govorio Duda, da niko ne vidi šta mi se dešava. Prije treninga svratio sam do našeg prijatelja Mirka, koji je istog trenutka kada me je vidio pitao šta se desilo. Rekao sam mu za Dudu, kao što nisam mogao da sakrijem ni od svog kondicionog trenera Bate Zimonjića. Odradio sam trening, krenuo, okrenuo moju Anju i nisam mogao da je zaustavim da plače. Pokupio sam onda sina Đorđa, da odemo do Nene i kumića. Moj sin ima 21 godinu i nikad ga nisam vidio tužnijeg. Stavio je kapuljaču na glavu da sakrije tu tugu, ali nije uspio. Moja djeca su kuma Dudu obožavala".
16.40 Obradović je govorio i o njihovoj saradnji u reprezentaciji.
"Te iste 1992. Duda me je pozvao da mu budem pomoćnik u reprezentaciji. Bila je to izuzetno teška godina, kada je trebalo da idemo na Olimpijske igre. Nikad neću zaboraviti trenutak kada su nam saopštili da smo izbačeni, kao i reakciju igrača, tu tugu i plač. I Duda je tu reagovao i rekao 'Vratićemo se bolji i jači'. I sve je uradio da tako bude. Zahvaljujući svom autoritetu i grčkim prijateljima uspijevali smo da se okupljamo, da pod 'Ol-stars' imenom igramo prijateljske utakmice u Atini.
16.38 Obradović se sjetio i jedne anegdote iz Grčke.
"Duda me je te godine odveo i prvi put na buzuki, bio je veliki prijatelj sa svim grčkim pjevačima. Jednom prilikom mu je čuveni pjevač iz Soluna Paskalis Terzis prišao i pružio ruku i na tipičnom grčkom mu je rekao 'IVKOVIC'. I to bih mu uvijek govorio kada smo imali te naše noći. Okrenuo bih se ka njemu i na isti način bih mu to izgovorio, a znali smo samo on i ja o čemu se radi. Uvijek smo imali tu malu tajnu između nas. I sad nije bilo čovjeka u Atini koji mi nije prišao u Atini i izjavio saučešće. Ostavio je veliki trag radeći u pet klubova. Te 2012. je spletom okolnosti riješio da ne nastavi karijeru u Olimpijakosu, a ja u Panatinaikosu. Nešto su prepoznali, pa su nam dali priznanja počasnih građanina Atine. Znam koliko je volio Atinu, meni je taj grad ostao u uspomeni po nečemu što je bilo izuzetno značajno za mene, da je 1999. krstio mog sina Đorđa, kao što je i Nena krstila moju ćerku Anju u Beogradu"
16.33 Obradović se sjetio i sjajne anegdote iz 1992. godine:
"Ispričaću vam koliko je on volio košarku. Tokom 1992. bio sam trener Partizana kao i sada i izbacili smo ekipu Kindera iz Bolonje i plasirali se na Fajnal-for. Kasno smo se vratili u hotel poslije utakmice, bar je bio zatvoren i tu je bila ekipa pokojni predsjednik Partizana Radojica Nikčević, nažalost pokojni kum Milenko Savović, Duda, Kića i ja. I pošto nam se pila kafa u 4 ujutru, otišli smo u sobu i otvorili mini-bar, a u njemu kafe koliko hoćeš. I na zidu je počeo da mi objašnjava rotacije u odbrani. Naravno, ja ustanem i počnemo da diskutujemo, a ova trojica gledaju u čudu. Duda shvati o čemu se radi i okrene se ka Radojici i kaže 'Znaš ti o čemu se ovdje radi?'. On mu je odgovorio: 'Nema veze, daj ti meni još malo kafe'.
16.29 Željko Obradović je na početku govora zahvalio svima koji su izjavljivali saučešće.
"Otišao je čovjek koji je meni bio sve - trener, učitelj, mentor, kum, prijatelj. I ne samo meni. Ne bih htio da govorim o Dudi kao treneru i onome što je ostavio za sebe, o titulama i trofejima koje je osvajao, o neizbrisivom tragu koji je ostavio svuda gdje je radio. O tome su govorili svi koji su imali priliku s njim da rade. Svi se slažu da im je pomagao ne samo da budu bolji igrači, već i bolji ljudi", rekao je Obradović.
16.24 Za govornicu je stao i predsjednik Košarkaškog saveza Srbije Predrag Saša Danilović. Veoma emotivno je govorio, vidno potresen.
"Ovaj Savez ne bi danas bio to što jeste da nije bilo Dušana Dude Ivkovića, isto tako i istorija srpske, jugoslovenske i evropske košarke je nezamisliva bez njegovog imena. Danas mnogi danas ubiru plodove njegovog poluvekovnog rada u košarci, kojoj je dao cijelog sebe. Košarka nije bila dio njegovog života, već njegov život".
Danilović se borio sa emocijama.
"Pošto sam i prijatelj, veoma teško mi je ovo palo. I za života sam mu rekao da ga volim i poštujem i da ću ga cijelog života voljeti, kao i njegovu familiju. Posljednjih šest mjeseci smo se skoro svakog dana čuli, obilazio sam ga i viđali smo se. Nije prošao dan da se ne čujemo. Za sve što mi je bilo potrebno, za svaku bitniju odluku što se tiče košarke sam se prvo s njim savjetovao. Sad je teško. Biće uvek moj selektor, to je bio, to će i da ostane. Iznad svega, moja ljubav prema njemu, kao prema pokojnom ocu. Neka mu je slava i hvala", rekao je Danilović drhtavim glasom.
16.19 Prisutnima se obradio i predsednik Srbije Aleksandar Vučić.
"Nemam ja šta u biografiji Dušana Ivkovića da dodam od onoga što je Goran Sultanović izrekao. Mnogi to ovdje znaju neuporedivo bolje nego ja. Kao predsednik Srbije ponosan sam što je Srbija imala takvog čovjeka i što će imati takvog čovjeka. Iako je fizički velikan otišao, a Dušan Duda Ivković jeste naš velikan, on nikada neće otići ni iz Srbije, niti će ga iko u Srbiji zaboraviti. To nisu kurtoazne riječi, već postoji ono što je mjerljivo, a to su sve medalje i uspjesi o kojima je govorio moj prethodnik, a koje je Dušan Duda Ivković zaslužio", rekao je Vučić.
"Ivković je nosilac drugačijeg duha. On je mnogo toga i sve što mnogi od nas nisu. Bio je istovremeno i veliki gospodin i beogradski mangup. Uvijek je držao ne samo do sebe, već i do drugih. I osim medalja i sportskih uspjeha, košarke koju je beskrajno volio i Pive, svog brata i čika Bore Cenića, ostavio je još nešto. To nisu samo Crveni krst i Radnički, već i ono što će ostati za buduća pokoljenja. Iako u mnogo čemu nismo bili saglasni, kada sam prvi put razgovarao sa njim, a imali smo još dva puta priliku za duge razgovore, vidio sam koliko je posvećen čovjek i takvim ljudima ne možete da oduzmete ništa", dodao je predsjednik Srbije.
16.18 "Partizan će ga pamtiti po prvoj triploj kruni, PAOK po najvećem uspjehu u svojoj istoriji, Olimpijakos po svoje dvije najbolje sezone, AEK po prvom evropskom trofeju. CSKA kao trenera koji mu je vratio dostojanstvo. Dinamo po svom najznačajnijem uspjehu na međunarodnoj sceni. Sa klubovima je osvojio 20 trofeja u Jugoslaviji, Grčkoj, Rusiji, Turskoj... Učestvovao je u osvajanju ukupno 12 medalja sa seniorskom reprezentacijom", podsetio je Sultanović.
"Pored svih trofeja i ličnih priznanja igrača koje je izveo na put, ostaće upamćeno da je ostao jedini stručnjak koji je osvojio četiri različta evropska takmičenja. Kup Koraća, Kup Saporte, Evroligu i ULEB kup", dodao je on.
16.11 Poznati glumac Goran Sultanović održao je govor u Ivkovićevu čast, osvrnuvši se na njegova priznanja, biografiju, životne i sportske početke i najveće uspjehe.
"Započeo je karijeru zahvaljujući treneru Bori Ceniću. Jednom je rekao da mu je stariji brat Slobodan Piva Ivković bio idol, a da mu je trenerski put u košarci utabao Bora Cenić", rekao je Sultanović.
16.06 Svi u sali su ustali kada je ušla Ivkovićeva supruga Nena. Nedugo potom, počela je komemoracija puštanjem kratkog snimka o karijeri Dušana Ivkovića.
Izvještači MONDA javljaju da je u Skupštinu na oproštaj od Ivkovića stigao veliki broj košarkaških legendi, počev od Ivkovićevog bliskog prijatelja i kuma, Željka Obradovića, kao i Svetislava "Karija" Pešića, predsjednika KSS Predraga Saše Danilovića...
U salu je uoči prvih obraćanja došao i predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, zajedno sa ministrom sporta i omladine Vanjom Udovičićem.
Od Ivkovića se danima opraštaju ljudi iz košarke sa svih strana sveta, pa se tako javio i najveći NBA trener, Greg Popovič, takođe blizak Ivkovićev prijatelj i čest gost Beograda.
Uz Obradovića i Pešića, tu je i trofejni srpski stručnjak Božidar Maljković, kao i još jedan evroligaški šampion, Dimitris Itudis. Takođe, tu su i bivši Ivkovićevi igrači Novica Veličković, Marko Kešelj, Duško Savanović, Nenad Krstić, Milenko Tepić, Bojan Popović... Od malo starije generacije tu su Zoran Savić, Nebojša Ilić, Mlađan Šilobad...
Među onima koji su došli da odaju počast Ivkoviću je i Nikola Peković, kraj njega je predsednik Partizana Ostoja Mijailović, kao i Miroslav Mića Berić, a poslije njih u salu je ušao i Dejan Bodiroga.
Takođe, tu su i Miroslav Muta Nikolić, Zlatko Bolić...