Interesantno obraćanje Dušana Domovića Buluta koji još žali za zlatom na OI.
Pionir basketa 3x3 na ovim prostorima i bez svake sumnje najbolji reprezent Srbije u ovom sportu u svijetu Dušan Domović Bulut doputovao je u Čikago gdje se priprema za svoje drugo uzastopno učešće u BIG 3 ligi, najkvalitetnijem svjetskom takmičenju u ovom sportu.
Prošle godine Bulut je bio prvi Evropljanin koji je učestvovao u ovoj ligi, a zahvaljujući sjajnim partijama ukazana mu je čast da ove sezone, koja startuje 19. juna, bude kapiten ekipe Elijensa.
Tamo će zajedno sa trenerom Rikom Mahornom, bivšim igračem Detroit Pistonsa i članom Kuće slavnih izabrati tim.
Iako je u bogatoj karijeri osvojio pregršt trofeja, među kojima četiri zlata na svjetskim i dva najsjajnija odličja na evropskim prvenstvima, a dugo vremena bio je najbolji basketaš na FIBA rang listi žal za zlatom na Olimpijskim igrama u Tokiju i dalje postoji.
"Moram da priznam da me to i dalje boli. Propustio sam šansu. Momci koji su sada u nacionalnom timu imaće priliku da to isprave, ja očigledno neću. To je nešto što će me proganjati i zauvijek ostati u nekom dijelu mog mozga kao nešto što nisam uspio da ostvarim, a silno sam želio”, kazao je Bulut i dodao da ne može da bude nezadovoljan, pošto je "odlikovani olimpijac", međutim san je ostao nedostižan.
"Dočekali smo da basket 3x3 postane dio olimpijske porodice sportova i zato svaki put kad pomislim na Tokio imam gorak ukus i osjećaj neke nelagode, ali šta je tu je."
Bulut je nedavno sa Novim Sadom osvojio međunarodni turnir u Rimu, pogodivši trojku u posljednoj sekundi, ali više nije član reprezentacije Srbije.
"Košarkaški savez Srbije mi se zahvalio na uslugama. Okrenuli su se drugim igračima i metodima. Uvijek sam imao želju da igram za državni tim. To sam dokazao nebrojeno puta, prevashodno kad je basket 3x3 kao sport bio još u povoju, kad se igralo bez ikakve nadoknade, nisam propuštao nijedno takmičenje", kazao je Domović Bulut i potom objasnio
"Ono što me je malo pogodilo je činjenica da smo uz pomoć mog načina rada, pristupa i metoda stigli tu gdje jesmo, da smo najtrofejnija basketaška nacija na svijetu. Ako je već tako, žao mi je da ako su u KSS već znali da će Olimpijske igre u Tokiju biti moje posljednje takmičenje u nacionalnom timu, zašto mi nisu dali odriješene ruke da vodim tim onako kako sam mislio da je najbolje. Ne zamjeram nikom ništa, niti krivim bilo koga. Ako bi nekog trebalo da krivim, mogao bih samo sebe što nisam uspio da uradim bolji posao i što ni u jednom trenutku nisam osjetio datu odgovornost niti podršku da budem ono što jesam", zaključio je Domović Bulut.