Ivo Nakić prepričao je kako mu je trojka Saleta Đorđevića promijenila život.
Partizan je postao šampion Evrope 16. aprila 1992. godine čuvenom trojkom Aleksandra Đorđevića. Bio je to koš koji je donio titulu i pobjedu protiv Huventuda (71:70) u finalu Kupa šampiona. Pogodak koji se i dan danas prepričava, ali su neki od njih zbog toga imali i neke teške situacije u karijeri. Ivo Nakić jedan je od njih.
Čuveni hrvatski košarkaš bio je deo crno-bijelih šest sezona, poslije titula sa Cibonom došao je u Partizan, osvojio treći evropski trofej i tada su krenuli problemi zbog rata. "Kažu ljudi 'Saletova trojka vam je promijenila život' i meni je isto promijenila, na mnogo teži način. Da nismo bili prvaci možda me niko ne bi zarezivao kad sam se vratio u Zagreb", počeo je Nakić razgovor u podkastu "Jao Mile" kod bivšeg igrača Mileta Ilića.
Nije mogao da se vrati u domovinu. "Problemi su bili veliki, objektivni, zbog rata. Neviđena epizoda, nije to ni iskustvo, ne znam kako bih to nazvao. Prvo ulazak i dolazak u Zagreb je bio... Nisam imao papire, preko Mađarske i Italije sam se našao sa ljudima iz Cibone, spavao sam kod Dalipagića u Italiji. Novosel i Aco Petrović su došli kod mene, pričali smo, izrazili su želju da me dovedu, nisam imao ni približno u glavi misao da može da bude to problem."
Čekalo se nešto duže sa objavom da se vratio u Cibonu. "Bio sam sedam dana u jednom hotelu, nisu objavili da sam se vratio, napravili su konferenciju za medije i tako je krenulo po novinama, trajalo je nekoliko mjeseci sve to, pa je prestalo čim sam počeo da igram dobro, aplauzi su se čuli tek kad sam na jednoj utakmici dao 5/5."
Plašio se za najbliže. "Bio je rat u Hrvatskoj, teško stanje, kad vratim film, nevjerovatne stvari, nisam bio svjestan. Nisam imao pritisak, iako sam se više brinuo za familiju, otac i majka nisu htjeli da me uznemiravaju. Brinuo sam se stvarno više o njima. Prihvatili bi svi ljudi u Partizanu da sam otišao, nije se znalo tada. Godinu pre toga igrali smo ligu najnormalnije. Mnogi su mi govorili da sačekam, smatrao sam da ništa nisam napravio loše i da treba da se vratim kući najnormalnije. Sve to je dio života, tako prihvatiš, nema tu... Sport je na kraju pobijedio", zaključio je Nakić.