Jedan od dvojice uhapšenih članova grupe "Jandrino jato" je Damir Damjanić, koji je prije muzičke imao košarkašku karijeru o kojoj je pričao za MONDO.
Javnost u region nedavno je uznemirila vijest o hapšenju dvojice pjevača poznate krajiške grupe "Jandrino jato" u Hrvatskoj.
Braća Bore Damjanić i Damir Damjanić su uhapšeni prilikom odlaska u Hrvatsku, a potom ih je Opštinski sud u Zadru osudio na novčane kazne zbog toga što su 2022. godine u Mrkonjić Gradu na javnoj priredbi izvodili pjesmu "Jovan Dalmatinac", kao i zbog pjesme "Marširala kralja Petra garda".
"Pjesme ovakvog sadržaja kod građana izazivaju nemir, posebno kod građana koji su bili direktno izloženi ratnim stradanjima, razaranjima i patnji, te se ovakvim ponašanjem remeti suživot hrvatskih građana RH i građana srpske nacionalnosti", naveli iz Opštinskog suda.
Zanimljivo je da je jedan od uhapšenih pjevača, Damir Damjanić, prije muzičke karijere imao i onu košarkašku, tokom koje je igrao sa Draženom Petrovićem, a jedan od njegovih trenera bio je i legendarni Duda Ivković.
O košarci, igranju u Šibenki sa Draženom Petrovićem još od kadetskih dana, Dudi Ivkoviću i Moki Slavniću on je govorio u intervjuu za MONDO.
"Mi smo se družili, kao djeca zajedno trenirali. On (Dražen Petrović, op.a.) je uvijek navijao za Partizan, ja za Zvezdu. Znam da mu je otac bio policajac iz Hercegovine. Znam da mu je želja bila da ode u Partizan, tu je igrao i njegov idol Kićanović. Kad dolazimo igrati u Beograd, sa bilo kim, uvijek za nama idu dvojica iz Partizana, mjerkaju trenutak u hotelu da popričaju sa njim, da ga vrbuju. Ali Acu su prvo odveli u Cibonu, i onda ga Novosel tom linijom odvodi u Zagreb. I bilo je presudno što je Cibona tad igrala Kup prvaka, to je njemu bilo važno. Da je Partizan bio prvak Jugoslavije, ko zna šta bi se desilo", ispričao je Damjanić.
Bio je i akter čuvenog finala prvenstva Jugoslavije 1983. godine, kada je Šibenka osvojila prvenstvo slobodnim bacanjima Dražena Petrovića u zadnjem meču majstorice, da bi dan kasnije utakmica bila poništena zbog spornog faula. Titula je dodijeljena Bosni, jer Šibenka nije došla na zakazanu ponovljenu utakmicu finala.
"To nije bilo nigdje u svijetu, da se utakmica poništi dan poslije. Mi smo to veče dobili medalje i pehar, ja medalju imam i danas, nikad nismo vratili. Tri dana su bile demonstracije u Šibeniku, i narod se složio da ne idemo na majstoricu. Sve je to bila politika, igrarija da se Bosna zbog Olimpijade proglasi prvakom", kaže Damir.
Vrata prvog tima Draženu i Damiru otvorio je Moka Slavnić. Reprezentativni plej je došao u Šibenik na zalasku karijere da bi pomogao da izbore opstanak. Damir kaže da je imao takav autoritet da je kao igrač vodio glavnu riječ kao trener. I bio kralj za dobru atmosferu i odnose u ekipi.
"Moka je došao poslije Olimpijade u Moskvi. Najbolji plej na svijetu, štipaš se jer ne možeš vjerovati da si u istoj ekipi sa njim. Moka je bio šoumen, neprikosnoven autoritet. Mi mladi dođemo prije treninga, da se presvučemo prije njega, da ne pravi na naš račun viceve. Kad su mu preporučili da uzme Dražena i mene u prvi tim, trener mu kaže da Damjanić ima dobar šut. I sad on na treningu čeka da ja šutnem, a ja razigravam. Dođi sine vamo. Čuo sam da imaš šut, gde ti je, u dvorištu? Šutiraj malo. U sljedeća dva napada ja pogodim trojku, on zovne, ej, nemoj da ti ovo pređe u naviku".
Šibenku, al ii Damira Damjanića trenirala je još jedna legenda – Duda Ivković. Pjevač “Jandrinog jata” zapamtio ga je kao trenera koji traži disciplinu, pa je tako bilo ljutnje kada se igrači opuste.
"Bio je strog, nenormalno strog. Tad ga nisam cijenio, ali kasnije sam počeo da cijenim, veliki je trener. Kasnije u reprezentaciji, pitam Dražena kakav je, ma ni sličan što je bio u klubu. To je tad bio general, mirno, nema šale. Zimske pripreme smo imali na Malom Lošinju, nema nigdje nikoga. Jedva sakupimo neke ljude tu, pomorce, samo da imamo sa kim igrati. I da nas motiviše, hajde da odigramo da nam ne daju ni koš. U trećem minutu, ovi vode 9:0, neki naš opsuje sudiju, tehnička, isključenje. Duda psuje, majku vam vašu, sutra svi na trajekt pa kući. Nije bilo trajekta, ostadosmo. Kaže naveče neću ništa da čujem, spavanje u 9. Ko će spavati, dosadno nam cijeli dan, mi se prebacujemo po sobama, puštamo muziku. Neko ulazi, izlazi, zaključana vrata, neko kuca, ja mislim vraća se neko. Kad sam vidio Dudu, odsjekle mi se noge. Ostali pobježali u ormare, padaju vješalice. Duda nabije nogom kasetofon, ispali ga na balkon. Izlazite bre, čujem vas u ormaru. To je bio šou, uvijek pričam kao vic. Ali protiv Borca čuvao sam najboljeg njihovog igrača, nije dao koš, i on mi tad nabaci kosku, nikad prije toga nije nikome", prisjetio se Damjanić u intervjuu za MONDO.