Iako na prvu loptu djeluje da su Nikola Jokić i Luka Dončić daleko od fizičke spreme koja se očekuje od NBA košarkaša, ispostavlja se da njihov tip tijela - "klasičnog ćaleta atlete" - pravi razliku. Unikati su kao i Patrik Mahoums.
Luka Dončić i Nikola Jokić važe za najbolje košarkaše na svijetu, a osim što su sa prostora bivše Jugoslavije - imaju još jednu vrlo bitnu sličnost. Obojica su u NBA ligu došli uz zrno sumnje, prije svega zbog svojih fizičkih karakteristika, pošto uopšte nisu ličili na "klasičnog košarkaša" na kakve su u Americi navikli.
Prvobitno su Jokićeve navike bile uzete na zub, pričalo se da je spor za NBA ligu, pa potom i da je predebeo. Luka Dončić je isti put prešao, od nedovoljno čvrstog, mršavog, do debeljuškastog košarkaša na čijem tijelu nisu izraženi mišići. Navodno, baš zbog kilaže Luka Dončić je čak i trejdovan iz Dalasa u Lejkerse, pošto je procijenjeno da je - iako ih je ljetos vodio do NBA finala - tokom oporavka od povrede "nagurao" preko 120 kilograma.
I dan-danas Jokiću zamjeraju zbog kilaže, iako je trostruki MVP, tako da se može čuti da je umorniji od drugih jer nije dovoljno fizički spreman - što sam Somborac demantuje. Zapravo, u laboratoriji je utvrđeno da su Dončić i Jokić "unikati" koji baš zbog svojih tijela prave razliku u sportu.
Nikola Jokić se 2014. godine pojavio u prostorijama čuvenog sportskog naučnika Markusa Eliota u Santa Barbari. U pitanju je "P3" laboratorija (Peak Performance Project) u kojoj se istražuju karakteristike i fizički potencijal sportista, a gdje u prvom planu više nisu tradicionalna mjerenja - visina, snaga i brzina, odnosno nešto kompleksnija poput sprinta, vertikalnog skoka i "dizanja iz benča". Postoji nešto i više od toga...
Pokretljivost kukova, od kojih zavise i lateralne kretnje, pa i brzina skoka, odnosno uzastopni skokovi, bila je na visokom nivou i zato je Nikola Jokić po njegovim rezultatima bio u grupi unikatnih igrača. Odnosno, kako ih Markus Eliot naziva - "švajcarski noževi" od sportista.
Da nije to vidio, da je Jokića prije deset godina gledao po tradicionalnim mjerenjima, vjerovatno bi savjetovao Denveru da ga ne uzima ni slučajno. Uostalom, šta reći kada mu na testiranje dođe mlad košarkaš sa pivskim stomakom i vertikalnim skokom od 43 centimetra, najgori koji je vidio do tada. Umjesto toga, Jokić je zapravo u svakoj od kategorija koje je "P3" laboratorija gledala bio više nego solidan, dobijao je "četvorku" (ocjenu B) iz apsolutno svega, što pravi razliku.
Isti poput njega su i Luka Dončić, ali i možda trenutno najveća zvijezda američkog sporta - kvoterbek Čifsa Patrik Mahoums koji je odveo svoj tim u novi Superboul i prijeti da sruši Toma Brejdija.
Upravo je fotografija Mahoumsa, na kojoj se vidi da ima ozbiljan stomak, podstakla veliku diskusiju navijača o tome kako treba da izgleda pravi sportista. Da li mora da bude "isklesan" kao Janis Adetokunbo ili je ipak dozvoljeno da bude nešto opušteniji kao što su Luka Dončić ili Nikola Jokić?
Mahoumsova tjelesna građa - sa čak 14 odsto tjelesne masti - pruža mu stabilnost, fleksibilnost i zaštitu, umjesto da se fokusira samo na mišićnu masu.
Tu je i poseban izraz "Dad Bod" - najbliže rečeno građa klasičnog "ćaleta iz kraja" koji je "sportski punačak", snažan bez definicije - koji upravo važi za Mahoumsa, Dončića i Jokića. Ta neuobičajena građa za sportistu kod njih ne predstavlja za njih otežavajuću okolnost kako bi tvrdili klasična istraživanja, nego je zapravo njihova najveća prednost u atletskom, a i svakom drugom smislu.
"Pomislio bi neko da je klasičan ćale koji vodi dijete na fudbal", rekao je za Mahoumsa poznati igrač američkog fudbala Tajrik Hil i nije dugo trebalo da njegov izraz pokupe i mnogi drugi.
"Eliot bi najviše volio da ljudi prestanu da se oslanjaju samo na izgled kada procjenjuju atletizam. Ono što je lijepo nije uvijek i funkcionalno, i vrijedno je razmišljanja o tome sljedeći put kada se pogledate u ogledalo u teretani", navodi se u članku "Atletika" koji je upravo povezao Dončića, Jokića i Mahoumsa.