Basketaš Dejan Majstorović je Andriji Geriću u podkastu "Priča za medalju" objasnio kako se u potpunosti posvetio basketu. Najpre jije dobio otkaz u Segedinu, gdje je igrao pet na pet, što mu je pružilo priliku da se pridruži timu iz Novog Sada.
Basketaš Dejan Majstorović poznat je po nadimku Maestro, a epitet koji je dobio gradio je naporno i dugo, naročito sa reprezentacijom Srbije. Uspio je dva puta da postane MVP Svjetskog prvenstva, da pet puta osvoji isti turnir i dva puta je učestvovao na olimpijskim igrama, dok je jednom bio i na postolju - kao trećeplasirana ekipa.
U MONDO podkastu "Priča za medalju", jedan od najboljih basketaša Srbije Andiji Geriću je otkrio kako je izgledao njegov put.
Kako si se odlučio za basket?
"Mene su 2014. godine Savić, Bulut i Ždero zvali da igram sa njima u ekipi Novog Sada. Mi smo prethodno bili na Svjetskom prvenstvo u Moskvi gdje smo uzeli srebrnu medalju. Međutim, ja sam tad i dalje želio da igram pet na pet, tu je bio sigurniji novac, a sa njima je trebalo da idem na jedan turnir u Pragu, jedan čelendžer u San Peterburgu i finalni 'world tour' u Japanu u oktobru. Zatim smo u Pragu i San Peterburgu osvojili i ostao je završni turnir, ali je počela košarkaška sezona", započeo je Majstorović.
"U basketu nije bilo para, nimalo. Tad sam dobio ponudu iz Segedina da pređem tamo da igram pet na pet, što je meni zvučalo odlično - Mađarska, okej lova, blizu kuće. Tad sam ekipi objasnio da i dalje želim da probam da igram košarku i da ne mogu sa njima na završni turnir."
"Dobio sam otkaz poslije mjesec dana"
Međutim, plan nije bio do kraja ispunjen. Mađarska ekipa više nije željela Majstorovića u timu, a to je u potpunosti promijenilo njegovu karijeru. "Potpisao sam tamo ugovor, mada uopšte nisam bio nešto srećan. Nego sam kao gledao to sa strane da imam siguran prihod. Bukvalno pet dana nisam mogao da spavam, zato što sam želio da igram basket i taj finalni turnir."
"Tako sam dobio otkaz poslije mjesec dana u Segedinu. Odigrao sam možda tri, četiri utakmice i oni su očekivali nekoga ko će šutirati 30 lopti po meču i davati 30 poena. A ja sam onako uvijek bio nekako više timski igrač, nisam bio divljak da sad ja šutnem 20 lopti. Odigrao sam onako korektno, ali su Mađari riješili da im ne trebam."
"Ranije godinu dana sam bio u Norveškoj, imao sam ugovor jedan sezona plus godinu dana, tu je nastao problem, Mađari su uzeli to kao razlog da sam ih ja nešto slagao, ali ja nisam imao ugovor sa Norvežanima. Dolazim ja u kancelariju, oni mi daju otkaz, a ja nikad srećniji."
"Taj otkaz mi je najbolji potez u karijeri. Otišao sam sa ekipom u Tokio, osvojili smo finalni turnir, postali svjetski klupski prvaci i poslije tog turnira smo našli sponzora iz Abu Dabija, s njima smo imali ugovor naredne tri godine. Poslije tog turnira sam u potpunosti stavio tačku na košarku i posvetio se basketu", zaključio je Majstorović.