Peter Vilfan pričao je o Draženu Dalipagiću i o tome da je po kvalitetu i načinu igre mogao komotno da igra u NBA ligi, ali Amerikanci to nisu dozvolili.
Dražen Dalipagić je jedan od najboljih jugoslovenskih košarkaša. Čovjek koji je mogao sve na terenu, njemu niko nije mogao ništa. Pokušavali su mnogi da ga zaustave, nisu u tome uspjeli. Čak i Sjeverna Karolina sa Majklom Džordanom i Džejmsom Vortijem. Peter Vilfan je na 5. Mundijalu prijateljstva u Ulcinju ispričao dvije neispričane priče o legendarnom Praji koji je preminuo 25. januara prošle godine.
"Umjesto toga ću vam ispričati dve kratke priče, nadam se da neće biti previše duge. Prva je iz 1978. godine kada smo bili na pripremama u Manili. Selektor je bio Aleksandar Nikolić, zvali smo ga Čika Aca i tako ću ga zvati u nastavku priče", počeo je Vilfan.
Poslije kratke pauze je nastavio da priča o zadatku koji je dobio.
"Pozvao me je i rekao 'Mali slušaj, igraćemo na treningu, ti ćeš čuvati Praju'. Pogledam ga čudno, kaže mi da zna da je jači, viši, ali da sam ja mlad, skočan, agresivan i da ga 'davim i da mu dosađujem'. Tako počnemo da igramo, poslije deset minuta Praja mi kaže da radim dobro, ali da treba da udaram više i da ga udaram svuda, posebno po rukama, da će to da rade i na prvenstvu."
Probao je sve što je mogao, ali bilo je uzalud. Udarao je i udarao...
"To sam i radio, udarao sam ga po rukama, ali loptu nisam mogao da mu izbijem, kao klještima da je drži. Onda se digne na skok šut i pogađa sve. Završi se sve, prilazi mi Čika Aca i kaže mi da je super bilo, kako super kad je dao koš kad god je htio. Nasmijao se i kaže mi - pobogu mali, nisi valjda mislio da možeš da ga zaustaviš."
"Džordan i Vorti su tada igrali"
Druga priča je povezana sa legendarnim Majklom Džordanom i koledžom.
"Sljedeća priča je iz Amerike, nadovezuje se. Išla je reprezentacija u Ameriku i igrali smo protiv najboljih univerziteta. Igrali smo u Sjevernoj Karolini. Te godine su igrali i Majkl Džordan i Džejms Vorti i nekolicina igrača koja su kasnije završila u NBA. Vorti je bio čovjek od 209cm, jak, snažan, brz i skočan. Bio je zadužen da čuva Praju na tom meču. Radio je ono što sam ja radio."
Tada se dogodila i jedna scena koju Peter pamti i dan danas.
"Jedna situacija sa te utakmice, sjedim na klupi, dešava se ispred naše klupe. Praja prima loptu na desnoj strani, na krilu, okrene se prema košu, diže se u skok šut. Diže se i Vorti sa njim, kako su išli u vazduh, imam osjećaj da se smješka malo, misleći vjerovatno da ne može da šutne preko njega bez problema. Dok su bili u vazduhu, Praja kao da je zastao djelić sekunde, ovaj počeo da pada, šutnuo je i pogodio. Svi u dvorani su odmah aplaudirali. Pričam zbog onoga što je uslijedilo...."
"Praja je mogao u NBA, Amerikanci nisu priznali"
Ubijeđen je Vilfan da je Dalipagiću bilo mjesto u NBA ligi, ali da mu Amerikanci nisu dozvolili da se tamo oproba
"Poslije te utakmice na večeri je predsjednik ABA, tadašnje amaterske konferencije Amerike, rekao je da smo svi prisustvovali istorijskom događaju. Praja Dalipagić je bio prvi gostujući igrač koji je u toj čuvenoj dvorani dao 40 i više poena. Takav je igrač bio, ni Amerikanci mu ništa nisu mogli. Tvrdio sam tada, tvrdim i sada da je mogao da igra u NBA. Samo Amerikanci to nikada nisu htjeli da priznaju i prihvate."
Za kraj govora imao je dirljivu poruku.
"Dok sam dolazio ovdje, motala mi se misao u glavi i dodaću je - Dragi Prajo, gdje god da si gore negdje ako nas slušaš i gledaš, znaj da nismo i da te nikada nećemo zaboraviti", zaključio je Vilfan.