Danas je CRVENO SLOVO: Danilović letio, Đorđević rešetao, Hrvati otišli!

Sijala su mnoga zlata naše reprezentacije, ali je pitanje da li će ijedno sijati tako sjajno.

Poslije raspada SFRJ, naša selekcija bila je i šampion svijeta 1998. i 2002, a i šampion Evrope još dva puta (1997. i 2001)… Međutim, ova medalja će uvijek biti upamćena kao najveća i najznačajnija.

Pamtimo je i pamtićemo je, a buduće generacije će slušati o njoj kao o zlatu tako velikom da se po njemu mjeri vreme naše košarke (a i sporta u cjelini) - na prije i poslije Atine 1995.

Mnogima, koji i danas pamte gdje su bili tog popodneva i sa kim su gledali finale protiv Litvanije, zvučaće možda nevjerovatno da je od tog dana do danas prošlo čak ČETVRT vijeka!

Da, tačno je 25 godina od kada je SR Jugoslavija postala šampion Evrope i osvojila medalju koja će inspirisati generacije i generacije novih košarkaša da SR Jugoslaviju, SCG ili Srbiju popnu na vrh.

Nisu svi uspijevali, ali su svi imali isti motiv - da budu kao zlatni iz 1995.

Tog užarenog jula "igrala je rokenrol cijela Jugoslavija" na čuvenom dočeku u Beogradu, jer je impresivna ekipa Dušana Dude Ivkovića osvojila Stari kontinent poslije nezapamćene nepravde i zabrane nastupa na velikim takmičenjima.

U kultnom finalu protiv Litvanije svi su bili kao na iglama, ali je maestralni Aleksandar Saša Đorđević ostao hladan kao led, ubacio čak 41 poen, pogodio 9 od 12 šuteva za tri i zauvijek postao "Sale Nacionale".

Još jedan zlatni "Saša", Predrag Danilović, bio je najbolji strijelac ekipe na tom turniru (17 poena po meču), a u pobjedi za tituluje napravio potez za vječnost. Naravno, bilo je to "ono" zakucavanje preko Arvidasa Sabonisa, koje je obilježilo njegovu karijeru i pored evro-titula, MVP priznanja, silnih trojki u NBA ligi...

"Mi smo tada kao tim bili ispred svog vremena", rekao je Danilović o tom uspjehu, a naravno da je u svakom intervjuu o svojoj karijeri neizbježno bio upitan za to zakucavanje preko Sabonisa.

"Kasno je (Sabonis) obratio pažnju na mene. Nisam išao da zakucam. U momentu kad sam skočio moje koljeno došlo mu je do lakta i tako me je dodatno odbacio. Kad sam već tu bio, onda sam zakucao. I pogled poslije tog koša nije bio upućen njemu. On je jedan od najboljih evropskih igrača koji se ikad pojavio. Meni je poznato nepisano pravilo među igračima da nikad nijednog igrača ne bi trebalo praviti budalom na terenu, a pogotovo ne protiv Sabonisa, koji u sljedećem napadu može da zakuca i mene i cijelu klupu i da nas gleda po pola sata", rekao je Danilović godinama kasnije za RTS o tom zakucavanju.

Njegova kćerka, teniserka Olga Danilović, tek je ove godine prvi put odgledala cijelu utakmicu i priznala je da je bila napeta kao da je gleda uživo. A tada se nije ni rodila!

Momci kojima je od 1991. do 1995. bilo zabranjeno da se takmiče protiv drugih reprezentacija ušli su tada u srca nacije i tu će ostati zauvijek. Mnogima su išle suze radosnice dok su košarkaši svom snagom na najvišem postolju pjevali himnu "Hej Sloveni".

U tom trenutku kraj njih nije bilo trećeplasiranih, Hrvata. Oni su napravili nesportski potez koji je bacio veliku mrlju - ne na tu ceremoniju, već na tu, odličnu ekipu Hrvatske.

Oni su bili treći i otišli su sa postolja kada je trebalo da se uruči zlato najboljima. U momentu u kojem je došlo na red da se zaviori plavo-bijelo-crvena trobojka, oni su se pokupili i otišli.

Poslije te večeri Hrvatska se do danas nije vratila na postolje.

Ovo je samo dio puta te nezaboravne generacije.

• SR Jugoslavija ušla je u naknadne kvalifikacije za Eurobasket 1995, intervencijom moćnog sekretara FIBA Bore Stankovića. Turnir je bio odigran u Bugarskoj, domaćin je i te kako namučio naše momke, a "prelomna" su bila slobodna bacanja Žarka Paspalja;
• U grupnoj fazi u Grčkoj, naš tim je pobijedio svih šest rivala - Grčku poslije produžetka (84:80), Litvaniju (70:61), Italiju (87:74), Švedsku (85:58), Izrael (72:59) i Njemačku (92:79). U četvrtfinalu "plavi" su savladali Francusku 104:86, u polufinalu Grčku 60:52, u finalu Litvaniju 96:90;
• Ta generacija SR Jugoslavije osvojila je sledeće godine srebro na Olimpijskim igrama u Atlanti, a potom je 1997, u Španiji, ponovila uspjeh i ponovo postala prvak Evrope. U ljeto 1998. "plavi" su se vratili u Atinu i postali šampioni svijeta. Takav niz zlatnih medalja u tako kratkom periodu će teško biti ponovljen.
• Te julske večeri slavilo se na trgovima u Srbiji i Crnoj Gori i to je postalo tradicija koja je zadržana i do danas. Takođe, čuveni doček na balkonu gradske skupštine ušao je u istoriju kao prvi i najposećeniji doček ikad, a na to mjesto i decenijama kasnije dolaze naši sportisti poslije velikih uspjeha, da ih proslave sa navijačima.

Za SR Jugoslaviju su u Atini igrali: Dejan Bodiroga, Predrag Danilović, Saša Obradović, Zoran Sretenović, Žarko Paspalj, Miroslav Berić, Aleksandar Đorđević, Željko Rebrača, Vlade Divac, Zoran Savić, Dejan Tomašević, Dejan Koturović. Selektor je bio Dušan Duda Ivković, a prvi pomoćnik Željko Obradović.

Evo šta defanzivni "specijalac" tog tima, Saša Obradović, danas misli o snazi šampiona iz Atine.

I to govori o veličini i snazi ekipe koja je u Grčkoj ušla u vječnost.