Titula je, ironije li, "pala" u Crnoj Gori koja je tek proglasila nezavisnost.
Čuveni srpski trener Vuk Roganović preminuo je u ponedjeljak u 77. godini, a ostaće zapamćen po brojnim uspjesima koje je bilježio u Srbiji i inostranstvu.
Roganović je prvo bio odličan igrač tokom šezdesetih, a njegovi trenerski dani će se duže pamtiti. Pune 44 godine bavio se trenerskim zanatom i na kraju može da se pohvali da je vodio 26 klubova i osvojio nevjerovatna 24 trofeja.
Jedan se ipak izdvaja od drugih, pošto je do njega stigao na zaista volšeban način, možda i najluđi u istoriji srpskog sporta.
Bilo je to pred kraj njegove profesionalne karijere kada je "stari vuk" sjeo na klupu posrnulog giganta Crvene zvezde, jednog od najgorih timova u sezoni 2005/06.
Zvezda je igrala očajno u jesenjem dijelu sezone i sa skorom 3-1-7 zauzimala je devetu poziciju (od 12 timova), što je značilo da će se najvjerovatnije na proljeće grčevito boriti za opstanak, međutim smjena trenera i poziv Vuku Roganoviću sve su okrenuli.
Crveno-bijeli su počeli da igraju kao u "transu" u nastavku sezone, nanizali su deset uzastopnih pobjeda i domaće prvenstvo završili na četvrtom mjestu.
To je bilo dovoljno da se plasiraju u čuvenu zajedničku ligu sa Crnogorcima. Nastavili su da igraju sjajno podižući formu iz meča u meč, pa su izbili na prvo mjesto na tabeli i došli u situaciju da u posljednjem kolu odlučuju o šampionskoj tituli.
Ironije li - meč se igrao protiv Berana u gostima, baš nakon što su se građani Crne Gore izjasnili da žele nezavisnu državu.
Zvezdi je nakon sedam pobjeda i dva poraza u zajedničkoj ligi bio dovoljan i bod u gostima kako bi podigla trofej, međutim nervozno su odigrali i gubili su na poluvremenu. Ipak, probudili su se i preokrenuli rezultat u nastavku, Berane je izjednačilo na kraju, ali je i to bilo dovoljno za veliko slavlje.
Vuk Roganović je napravio fantastičan tim od Crvene zvezde, izveo na put "bombardera" Petra Nenadića, a potom zaradio novi ugovor sa klubom kome je i naredne sezone donio titulu.
Ipak, otišao je u jesen 2007. godine nakon neuspjeha u kvalifikacijama za Ligu šampiona.
Zvezda je i godinu dana kasnije postala šampion Srbije, ali je klub bio sve više uzdrman. Otišli su gotovo svi nosioci igre, trebalo je sa mladima garantovati uspjehe, pa je poslije toga uslijedio period posrtanja beogradskog velikana.
Zanimljivo je da je Roganović sjedio i na klupi Partizana, dok je vodio i žensku reprezentaciju Srbije, a bio je omiljen gdje god se pojavio.
Slava mu!