Mitski život prvog i originalnog "Šugera", ovo je priča o Reju Robinsonu!
"Previše je nasilja na svijetu, a najveći dio toga je ono što je Šuger Rej Robinson nanio meni. Krenuo sam na tog tipa žestoko. On je krenuo na mene udarcima. Robinson je otvorio sve što mi je bilo zatvoreno i zatvorio sve što mi je bilo otvoreno. Ali, jednu stvar nisam izgubio – svoju glavu. Gubio sam zube, ali ne i glavu".
- Džejk La Mota.
To je izjava legendarnog "Razjarenog bika" posle jedne od šest borbi sa Robinsonom, prvim i najvećim "Šugerom" u sportu i najboljim bokserom svih vremena.
Da, najboljim. Ne "jednim od".
Samo da razjasnimo – Muhamed Ali jeste najveći, njegova veličina i značaj daleko su prevazilazili tešku kategoriju, boks, rasne granice, pa čak i svjetske. Ali, kad je u pitanju samo vještina, ono što se pokazuje u ringu, nikada nije bilo nikog boljeg od Robinsona.
"Kralj, majstor, moj uzor", tim riječima je Ali opisivao Robinsona, boksera i čoveka koji se rodio na današnji dan prije tačno 100 godina. No, nije prvi "Šuger Rej" (ne govorimo "pravi", jer i Šuger Rej Lenard je i te kako pravi i zaslužio je taj nadimak) bio samo nevjerovatni šampion i sportista sa druge planete.
On je bio šoumen, slobodno se može reći čovjek koji je izmislio pojam "pratnje" u sportu uopšte (ono kad šampiona prati gomila nekih ljudi, često bez pravog zanimanja i funkcije), vraćao je svojoj zajednici, prvi je uopšte u svijetu zabave, pre Elvisa, Brusa Springstina, Arete Frenklin vozio ružičasti kadilak… Njegova vještina, brzina, snaga, refleksi i tajming su legendarni.
Odakle uopšte početi?
Rođen je u siromaštvu 3. maja 1921. u američkoj državi Džordžija. Bio je najmlađe od troje djece, a njegov otac je radio dva posla da bi mogao da izdržava porodicu, ustajao je u šest ujutru, vraćao se oko ponoći – šest dana sedmično. Vrlo brzo su se preselili u Detroit, a posle razvoda, majka se sa 12-godišnjim Vokerom Smitom mlađim, imenom pod kojim je Robinson rođen, preselila u četvrt Njujorka Harlem.
I tu je otkrio boks, strast koja ga je obuzela odmah. Već sa 15 godina je htio da uđe na svoj prvi turnir, ali je morao da bude član Amaterske sportske unije, a to nije mogao da bude prije 18. Tada je pozajmio krštenicu od svog prijatelja Reja Robinsona. Legenda kaže da mu je poslije toga jedna dama pored ringa rekla da je "sladak kao šećer" i tako je legenda dobila ime koje svi znaju i koje traje i cijeli vijek kasnije.
Uporedo sa boksom, bio je pravi mangup van ringa, često je imao problema, oženio se prvi put sa 16, idol mu je bio sedam godina stariji Džo Luis, a u amaterskoj karijeri je zabilježio skor od 85 pobjeda bez poraza, uz 69 nokauta, od čega 40 u prvoj rundi. Mada, ovo nisu potvrđene brojke i mnogi ih osporavaju.
Znamo da je profesionalnu karijeru počeo sa 19 godina, 1940, i pobijedio je u prvih 40 borbi. Među ranim "žrtvama", onome čime bi se današnji bokseri hvalili kao karijerom vrijednom Kuće slavnih, bili su i šampion Semi Agnot, budući šampion Marti Servo, kao i bivši šampion Frici Zivik (uprošćeno hrvatsko prezime Živčić), sve u lakoj kategoriji.
U drugom svjetskom ratu je služio u vojsci, ali nije prekidao karijeru. Prvi profesionalni poraz pretrpio je u svojoj 41. profesionalnoj borbi, upravo od svog arhineprijatelja La Mote. Kasnije ga je pobijedio u svih preostalih pet mečeva ("Toliko smo se tukli da sam zamalo postao dijabetičar" – komično je govorio La Mota, pozivajući se na nadimak "Šećer").
Poslije tog prvog poraza vezao je nevjerovatni niz od 91 pobjede bez poraza! To je trajalo od 1943. do 1951. Do svoje 30. godine sakupio je pomalo nevjerovatan skor od 128 pobjeda, jednog poraza i dva remija! U karijeri je pretrpio jedan tehnički nokaut, ali to je bilo od toplotnog udara kada se tukao sa velikim Džoijem Maksimom u poluteškoj (!) kategoriji.
Taj period '40-ih mu je bio najbolji u karijeri i tada je zaradio zvanje najboljeg koje stoji i do danas. I ne, ne idite na YouTube da tražite snimke jer ih – nema. Na ogromnu žalost svih. Prije nego što zapitate "kako onda znamo da je najbolji?", o tome ćemo kasnije.
Važno je reći da u tom nevjerovatnom nizu dugo nije postao šampion, što danas zvuči nemoguće. Odgovor na to pitanje, "kako?", najbolje je dao je njegov biograf Vil Hejgud, koji objašnjava da Robinson nije htio da sarađuje sa tada u boksu vrlo uticajnom mafijom:
"Njegova karijera je bila epska… Ljudi koji su kontrolisali boks, mafijaši, nisu htjeli da mu daju šansu da se bori za titulu četrdesetih jer su mislili da je već previše crnaca na vrhu. Borio se protiv talenata. Borio se protiv drugih velikana. Borio se protiv rasizma. I uvijek je pobijedio", objasnio je Hejgud.
Tek 1946. je dobio šansu da se bori za upražnjenu titulu u velter kategoriji. Titulu je napustio Servo, koga je Šuger dva puta pobijedio prije toga, a za pojas se borio sa Tomijem Belom, decembra 1946. Bio je to pravi rat, Robinson je bio i u nokdaunu, a onda je dobio meč na poene, poslije 15 rundi.
Tada je i boks bio drugačiji, nije bilo rijetko da se bije i tri puta za mjesec dana i to ne protiv nekih "kanti", nego protiv sjajnih boraca. Samo 1950. se tukao 19 puta!
Posljednja odbrana u velteru bila mu je protiv Čarlija Fusarija. Pobijedio ga je lako na poene, a poslije je donirao svoju kompletnu zaradu osim jednog (1) dolara za istraživanje borbe protiv raka.
Prije početka onog Robinsona koga smo upoznali preko snimaka, borio se sa Džordžom Kostnerom, borcem koji je takođe sebe zvao "Šuger", a Reja je prozivao da je on jedini pravi vlasnik nadimka. Na početku borbe, legenda kaže, Robinson mu je rekao "Bolje da dodirnemo rukavice, jer je ovo jedina runda". Nokautirao je Kostnera za dva minuta i 49 sekundi i poručio mu: "Šuger nije tvoje ime, moje je".
Tada se već probijao u srednjoj kategoriji, a onda se 14. februara, na Valentinovo, 1951. po šesti put sreo sa La Motom u ringu.
Borba je bila za titulu prvaka srednje kategorije, a u istoriji je ostala upamćena po nadimku "Masakr na Dan Svetog Valentina". Robinson je bolje boksovao prvih 10 rundi, a onda je u naredne tri žestoko i maltene divljački kažnjavao "Bika" kombinacijama i razornim udarcima, sve dok sudija nije prekinuo borbu u 13. rundi. Prvi i jedini prekid u njihovih šest legendarnih borbi.
La Mota je bio na nogama, a legenda kaže je Robinsonu poslije prekida poručio: "Nikada me nisi oborio, Rej".
Ubrzo je uslijedila pomenuta borba sa Maksimom, odlučio je da se povuče, uz skor 131-3-1-1 i bacio se u šoubiznis. Plesao je i pjevao, ali poslije tri godine je shvatio da od toga nema ništa i vratio se boksu. Iako ga nije bilo u ringu dvije i po godine, zbog plesačke karijere je bio u savršenoj kondiciji.
Da vas ne bismo previše zamarali istorijom i brojanjem borbi (ima sve na Boxrecu), moramo da pomenemo samo borbu sa velikim Džinom Fulmerom, koji mu je i oteo titulu u borbi na poene.
Revanš je počeo kako se i očekivalo: snažniji Fulmer, koji je bio i favorit, bio je agresivan, išao je napred u želji da kontroliše Robinsona, čak ga je bacio u nokdaun, ali je Šuger primijetio da se njegov rival slabo brani od lijevog krošea. Tada je promijenio taktiku i prestao da prati rivala po ringu, već ga je tjerao da mu priđe.
Na početku četvrte runde, Robinson je prvi put povrijedio Fulmera, koji se brzo oporavio, ali se Rej tada odlučio na razmjenu umjesto na klinčeve kao u prvoj borbi. U petoj rundi smo vidjeli tu munju, koja je došla pravo niotkuda, taj "nevidljivi", lijevi kroše pravo niotkuda, koji je iz prve nokautirao Fulmera. Taj kroše je od tada ostao upamćen kao "savršeni udarac".
Tukao se kasnije sa mnogim velikanima, osvajao i gubio titule, ali karijera je išla nezadrživo dole. Te 1950-e i početak 1960-ih su bile teške za boksere, pogotovo crnce i to je uzimalo svoj danak, tako da je Robinson polako klizio na dole.
Ali, svoj trag je već ostavio. Tada su ga prozvali najboljim i to mu do danas niko nije oduzeo u ringu.
Kako znamo da je najbolji ako nema snimaka iz najbolje ere?
Nije to neka velika misterija. Iz izvještaja i opisa znamo kakav mu je bio stil, da je bio gotovo isti u srednjoj kao i u velteru, a imamo njegove kasnije snimke. Imamo i snimke borbi njegovih protivnika i znamo kako oni izgledaju, a poznavaoci boksa na osnovu opisa mogu jako dobro da vizualizuju šta se tu dešavalo. Jer vidite, metode treninga i sticanja kondicije su se mnogo promijenili, period oporavka i medicine je napredovao svjetlosnim godinama, ali sam boks kao boks nije se mnogo mijenjao. Tu je isti ring, isti broj udaraca, isti gardovi (lijevi ili desni) i isti sport nadmudrivanja, osvajanja prostora, dobrog postavljanja, tajminga, refleksa, zadavanja više čistih udaraca i izbjegavanja protivničkih blokadama ili eskivažom. Ovaj dio stvarno nije sporan.
Šta ga je činilo najvećim?
Prema svemu što smo vidjeli i što znamo da je prije snimaka koje imamo bio u svemu bolji. Robinson je imao bukvalno savršeni i potpuno zaokruženi skup vještina, bio je nevjerovatno brz, imao je nestvarno dobar tajming, imao je fantastično jaku bradu i bukvalno ubilačku snagu udarca. Nijedan borac ga nije pobijedio dva puta sve do kasno u karijeri, kad je bio blizu penzije. Rekosmo, samo jednom je zaustavljen i to od toplotnog udara, kada se borio na 40 stepeni u poluteškoj kategoriji. Ali, ne treba nama da verujete na riječ.
Bokserski trener, ljubitelj i istoričar boksa Tedi Atlas kaže ovako: "Velikani su na neki način i pioniri. Rej je to bio. Bio je brz, imao je savršene kombinacije i određenu fluidnost i sve to je povezao u jedno u doba kada to nije bilo povezano. Sve što je radio, radio je sa više značenja i preciznije. Nije samo 'bacao' kombinacije, nego su i te 'kombinacije' bile upeglanije, jače i svaka je imala smisla".
Legendarni trener Edi Fuč je rekao: "Imao je čudesnu ravnotežu i brzinu i superiorne reflekse. Bio je opasan sa obje ruke i kad je išao unazad, a znao je skoro sve što treba da se zna o boksu".
Kako je trenirao i kako se spremao kad je bio tako čudesan?
"Ritam je u boksu sve. Svaki pokret počinje iz vašeg srca i to je vaš ritam. Ako nije tako, u problemu ste".
Tim riječima je opisivao početak svakog njegovog treninga, a tih snimaka nam ne fali. I šta iz njih možemo zaključiti? Logičku grešku mladih koji misle da kad neko radi nešto izuzetno, taj mora da ima jako složen trening i očekuju neko opširno izlaganje ili složeni proces vježbanja. Ono što je činjenica jeste da su mnogi najveći bokseri imali vrlo prost trening, sa osnovnim vježbama. Ali njihov uspjeh je zasnovan na nevjerovatno vrijednom i predanom radu, ne nekim složenim izmišljotinama. I po snimcima se može vidjeti da mu je najveći dio treninga bio posvećen bokserskim vještinama.
Van ringa?
Robinson nije ostavio samo trag u boksu i sportu. On je bio jedan od prvih afroameričkih sportista koji je postao velika zvijezda nevezano za sport. Vozio je ružičasti kadilak kabriolet po Harlemu, imao je noćni klub, oblačio se u skupa odijela i prosto je bio dio javne scene Njujorka četrdesetih i pedesetih isto kao, kako kažu, Frenk Sinatra. Bio je i prvi koji je izmislio ogromne sportske pratnje u boksu. Imao je sekretaricu, frizera, masera, trenera za glas (!), gomilu raznih drugih trenera za stvari koje nemaju veze sa sportom, ali i lijepe žene i čovjeka patuljastog rasta koji mu je služio kao maskota…