Sjajan rezultat ostvario je tekvondo tim Srbije u Tokiju. Sada su pričali o putu koji su prošli.
Srpski tekvondo donosi medalje sa trećih uzastopnih Olimpijskih igara, a Milica Mandić i Tijana Bogdanović postale su heroine srpskih navijača. Zajedno sa trenerom Draganom Jovićem gostovale su u RTS emisiji posvećenoj Olimpijskim igrama sa kojih su se nedavno vratile.
Dragan nam je otkrio koje riječi koristi kako ga protivncii ne bi razumjeli, Tijana je rekla šta ju je motivisalo da stigne do medalje, a Milica potvrdila da je u Tokiju završena karijera obilježena sa dva olimpijska zlata.
Nju je i kroz turnir u Tokiju nosila želja da se dokaže, pošto je stručnjaci nisu stavljali u red favorita pred Olimpijske igre!
''Strani mediji nisu vjerovali da usjpeh može da se ponovi poslije devet godina. Gale i ja smo pred London bili kao vojnici, znali smo šta treba da radimo. Rio je bio specifičan, mislila sam da mogu do odličja, ali nisam pobijedila u drugoj borbi. U Tokiju sam bila veoma emotivna, znala sam da je posljednja šansa i željela sam da osvojim medalju sa Tijanom. Ovo je bio posljednji put da nastupimo u ovakvom sastavu, možda ću u budućnosti biti tu u nekoj drugoj ulozi'', rekla je Milica Mandić i tako potvrdila kraj karijere.
Ona je osvojila zlatnu medalju, prvu za Srbiju na Olimpijskim igrama ove godine.
Tijana je već u prvom kolu naletjela na neugodnu Adrijanu Serezo Iglesijas, od koje je ispala iz borbe za zlatnu medalju.
''Znali smo da će djevojčica iz Španije, koja je evropska šampionka sa 18 godina, biti protivnica u prvom kolu. Ona je dolazila u naš klub, trenirala sa našim trenerom, mi smo odlazili kod njih. Spremali smo se dobro i samo za nju, ali nismo uspjeli. Kad pogledam pet godina unazad, mislim da zaslužujemo medalju. Prošli smo kroz težak period'', otkrila je Tijana Bogdanović.
Osvajačica bronzane medalje na Olimpijskim igrama u tokiju dobila je snagu za dvije odlučujuće borbe nakon što je saznala za uspjeh Damira Mikeca! to je duh olimpijzma, jedni druge motivišu da idu dalje.
''Bila sam jako tužna poslije prve borbe. Odvojila sam se od grupe da bih tugovala, ali mi je Gale javio za medalju Damira Mikeca. To me je motivisalo, dalo mi je snagu da se borim i da i ja stignem do medalje na Olimpijskim igrama'', rekla je djevojka sa bronzanom medaljom u rukama.
Čovjek koji je stvorio istoriju, trener Dragan Jović govorio je da je uvijek u strahu kada se dva najbolja proizvoda TK Galeb bore, ali da je to sastavni dio posla. Drugačije ne može, djevojke su prije Tokija bile spremne i na scenario u kom ne ide sve po planu.
''Ja sam konstantno u strahu, ali je trenerski posao takav. Pričali smo o repasažu u Beogradu, znali da moramo da dobijemo meč za bronzu. Nije to samo odličje za nas, da se ispune naše ambicije, već i za Srbiju na Olimpijskom igrama. Da je žrijeb bio drugačiji, da se Tijana borila protiv Španjolke u polufinalu, dobila bi zbog drugačijeg stila borbe.''
Trener dvije najbolje srpske tekvondistkinje objasnio je da tokom meča aktivno učestvuje u borbi kroz komentare, traženje čelendža i druge ''trikove'', a da posljednjih godina mora da koristi reči koje protivnici ne razumiju.
''Postoji način da komuniciramo, a da nas protivnici ne razumiju. Naučili su neke naše riječi, ali ako govorim 'zaključaj, diži, ruka, pesnaja', oni ne znaju šta se dešava. Uvijek razmišljamo o nekim detaljima koje bismo mogli da primijenimo tokom meča, a da nam se takmičar odmori. Ponekad to radim sa 'čelendžima', to je dio taktike, a mogu i da se sapletem i padnem'', uz osmijeh je konstatovao Dragan Jović.
Fotografije sa dočeka srpskih olimpijaca: