U najnovijoj epizodi Margina pričali smo sa srpskim olimpijskim prvakom o borbama koje sportisti vode i van terena, kao i na njemu.
Čuveni srpski odbojkaš Andrija Gerić, olimpijski šampion iz Sidneja 2000, govorio je u najnovijoj epizodi MONDO serijala "Margine" o važnoj temi - "drugoj strani sporta".
Slavni sportista danas pomaže sportistima da se ostvare, poboljšaju svoj rezultat i dostignu snove, a u razgovoru za naš portal dao je odgovore na važna pitanja. Počev od osnovnog - šta je sportska psihologija?
"Mnogi moji sportisti, iako imaju 20 i nešto godina, dolaze u situaciju da mama zove za njih i kaže - evo imam sina, on bi htio da radi sa vama. Pitam ih - 'Pa dobro, koliko ima godina?', a ona odgovara da ima 23. Na to odgovaram - 'Gospođo, molim vas, recite sinu da me nazove, jer ja očekujem po vašoj priči da ima 12 godina", rekao je Gerić.
On je rekao da je i tokom igračke karijere prolazio kroz probleme zbog kojih je počeo da ide kod psihoterapeuta.
"Poslije nekoliko sesija, kad me je upoznao, pitao me je - što se ti ne bi bavio sportskom psihologijom, jer to u Srbiji vrlo malo ljudi radi, i mali broj ljudi zaista ima neko relevantno iskustvo? I onda sam malo razmislio i bukvalno za dva dana otišao i upisao fakultet i krenuo u tu priču. Pored faksa, ja sam završio i razne neke treninge, i razne primjenjene psihologije, sve što je vezano za sport. I danas radim kao sportski psiholog, a sa druge strane, ja sam i mentalni trener, pošto sam završio i za mentalnog trenera".
Zašto se fokusirao baš na sportsku psihologiju?
"Zato što tu uglavnom radim sa ljudima i sa djecom, a trudim se da ne radim sa djecom mlađom od 12 godina, zato što mislim da bi oni trebalo da se igraju i da cijeli sport treba da bude zamišljen kao igra. Postoje neki sportovi gdje je neophodno da se radi ranije, jer oni ranije sazrijevaju. Na primjer, to je gimnastika, gdje oni vrlo mladi ulaze u profesionalni ritam, ali ovi 'obični' sportovi u posljednje vrijeme, pogotovo tenis, u tenisu, zahtijevaju da djeca vrlo rano ulaze u taj profesionalni ritam i po meni je to pogrešno, zato što tu dijete jako rano uđe u mašinu. Obično ono to radi zato što voli, ali da bi zadovoljilo na neki način roditelje", rekao je Gerić za MONDO.
U toj borbi je i njegova ambicija - da sa kolegama bude prisutan u svakom timu u Srbiji.
"Ali, moja misija je, tako da kažem, da se borim da u Srbiji sportski psiholog bude sastavni dio svakog tima i da svaki ozbiljan sportista i ozbiljan tim imaju i nekog da ih trenira i nekog da se bavi 'glavama', jer sportska, mentalna priprema sama po sebi nije stvar koja će ti donijeti pobjedu, ali mentalna priprema u odlučujućim momentima i u bitnim momentima može da bude prevaga da li ćeš pobijediti ili ne. Naravno, neophodno je da imaš tehniku, taktiku, fizičku pripremu, bez toga ne možeš".
Gerić čvrsto vjeruje da su sportisti prije svega sami sebi treneri, a da tek onda imaju trenera. Govoreći o radu sa mladima, on nailazi na razne izazove.
"Imate, uopšte, odabir sporta i odustajanje u tinejdžerskom dobu. Tada hoće da prekinu, pa onda mi dolaze i takva djeca, uglavnom na nagovor roditelja, i moj zadatak je tu da vidim šta dijete hoće. Moram da priznam da sam imao par klijenata koji su poslije rada sa mnom odustali od sporta, zato što su shvatili da taj sport uopšte nije njihova želja, nego je želja isprojektovana od strane roditelja".
Gerić vidi dosta prostora za poboljšanje u trenutnom sistemu.
"Danas je pogrešan rad po sistemu - ko želi da trenira, on je slobodan ako plati članarinu. Mislim da je to pogrešno, zato što onda nema selekcije, i zbog toga veliki broj djece možda trenira pogrešan sport koji uopšte nije za njih, jer sport nisu samo ovi sportovi koji su popularni kod nas, tipa, odbojka, košarka, fudbal, rukomet, vaterpolo, imate i sportova tipa streličarstvo, imate i nekih sportova, malih sportova, u kome vi možete potpuno da se pronađete".
"Evo baš danas sam pričao sa jednom bivšom klijentkinjom, koja se bavila nekim ekstremnim sportovima, i ona je sad počela da trenira streličarstvo. Kaže da je potpuno drugačiji 'trip', nema adrenalina, nego moraš da se fokusiraš, i skroz je drugačije. I ona se jednostavno pronašla. Važno je po meni da dijete odabere samo, i druga stvar koja je bitna je da roditelji ne popuštaju u smislu promjene sporta na prvo djetetovo nezadovoljstvo. Zato što je bitno da nauče u životu će imati situacija gdje im neće baš biti prijatno, ali da će morati to da izdrže. Zapravo, kroz sport mi u tom ranom periodu učimo djecu da taj princip prijatnog, koji je njima omiljeni, ne funcioniše uvijek i nije dobar da se rukovode uvijek njim", rekao je Gerić.
Poslušajte najnoviju epizodu, u kojoj su govorili i Maša Anić, svjetska prvakinja u plesu i Tijana Mićović, psihoterapeutkinja.
(MONDO)