Osvojio je nedavno prvi trofej u istoriji Crvene zvezde i odmah najavio - sad idemo po titulu, a onda i po Ligu šampiona! Za MONDO o rukometu, Crvenoj zvezdi, istorijskom projektu i snu o trofejima - Saša Bošković!
"Po svoj prilici s obzirom na naš plan i dogovor Ligu šampiona ćemo već gledati dogodine. A osvajanje Lige šampiona sve zavisi kakav ćemo tim sklopiti. Ja ću sigurno učestvovati u tome!", poručio je za MONDO trener Crvene zvezde!
Ne nije u pitanju ni Barak Bahar, niti Duško Ivanović, već Saša Bošković, trener rukometašica creveno-bijelih! ŽRK Crvena zvezda je rijedak klub iz Sportskog društva crveno-bijelih bez titula, ali na početku ove sezone ne samo da su najavljene titule, već i trofej Lige šampiona! Ambiciozno novo rukovodstvo je uspjelo da ubijedi jednog od najtrofejnijih trenera srpskog rukometa, selektora srebrnih rukometašica iz 2013. godine Sašu Boškovića da preuzme tim. On je odmah najavio domaću titulu, ali i napad na Ligu šampiona. I to sve sa timom koji je prošle godine igrao drugu ligu! Pa prvo pitanje je, naravno, šta je natjeralo ovako veliko ime da se prihvati posla u dojučerašnjem drugoligašu!
"Nisi ti prvi koji me to pitao! Prvo su me pitali moji sugrađani iz Aranđelovca jer ja dolazim iz jednog od najboljih klubova u zemlji. Bekament je jedan najorganizovanijih klubova koji već 25 godina igra Superligu i sve te godine je u vrhu. Prvi put sam prošle godine bio treći! Ili sam bio prvi ili drugi, a ja sam došao u Crvenu zvezdu koja je prošle godine bila u Super B ligi i ušla je u Superligu i to kao druga, ne kao prva. Ja se tu onda pojavljujem kao grom iz vedra neba!", počinje Bošković priču za MONDO, pa objašnjava da je "priča jako jednostavna".
"Jedne noći oko pola devet me pozove čovjek i kaže: 'Ja sam Milan Vujko, ja bih došao kod tebe. Kad mogu da dođem u Aranđelovac?' Ja kažem da sam u Aranđelovcu cijeli dan i kad krene iz Beograda da me pozove i ja ću da mu kažem gdje se nalazimo. Sutradan ne zove cijeli dan i uveče me pozove oko 21:15 i izvini mi se. Sastanci cijeli dan, je l' može on sutra da dođe? Pa ja sam u Aranđelovcu dođi kad god. Ujutru oko 10 do 8 zove me i kaže ja sam na devet minuta do Aranđelovca gdje da se nađemo? Pa gdje da se nađeš u Aranđelovcu, to je mali grad, tad ništa ne radi! Rade samo pekare i apoteke! Odem u hotel "Izvor", on staje kolima, otvaraju se vrata, kad izlazi Rastko Stojković! Otkud sad on kad nije bio u kombinaciji? Mogao je i on da me zove, mi se 20 godina znamo... Pitam ga otkud ti, on kaže sad ću da ti pričam. Izlazi Milan, upoznajemo se, sjedamo... Počnemo mi priču, kad je on krenuo da priča, pogledam ga i mislim da me zeza! Pitam ga ja šta hoće oni od mene, a on mi kaže: 'Hoćemo da igramo Ligu šampiona!' Kakva Liga šampiona bre, ti si sad ušao u ligu?! Kaže mi on: 'Dovodiš igračice koje ti hoćeš, radiš kako ti hoćeš, tvoj stručni štab, kaži nam sve što treba. Ja objasnim da bi bili prvaci treba nam da imamo odličan stručni štab, dobar tim i da svi ti ljudi koji su tu budu uključeni. Cijeli upravni odbor treba da bude u funkciji tog tima i svi moraju da budu zadovoljni. I vozač autobusa mora da bude zadovoljan i tetkica koja nam čisti halu mora da bude srećna da bismo uzeli titulu. Bukvalno svi jer ako jedan šrafić iskoči nema titule!", ističe Bošković.
NEMAMO KOEFICIJENT? NIŠTA TI NE BRINI!
Već se tada zakasnilo na tržištu, ali je Crvena zvezda redom dovodila Milicu Rančić, Leposavu Glušicu, Teodoru Majkić, Saru Garović iz inostranstva, reprezentativku Aleksandru Stamenić... Polako se sklopio tim za koji Bošković kaže da je "jedini kandidat za titulu".
"Ja sam htio da to sve budu ili reprezentativke ili kandidatkinje za reprezentaciju i da pokušamo neke naše igračice iz inostranstva da vratimo. Ako je klub ozbiljan, one će za manje para da igraju ovdje nego u inostranstvu. Doveli smo sjajne igračice – Rančićku, Teodoru Majkić, Leposavu Glušicu, Saru Reljić... Pojavila nam se i Aleksandra Stamenić koja je reprezentativka, bila je slobodna i nju smo doveli. Imamo dvije reprezentativke Stamenićku i Majkićku, ali ima još dosta igračica koje mogu da uđu u nacionalni tim."
Ipak, srpski klubovi decenijama nisu ni blizu Lige šampiona... Zaječar, Naisa i Knez Miloš iz Aranđelovca su bili na pragu elite, ali već jako dugo srpski ženski rukomet nije ni blizu elite. Ima li uopšte uslova za igranje Lige šampiona kod nas?
"Tu su mene kupili, tu sam prelomio da hoću odmah da dođem. Ja sam rekao: 'Vidite, prvo mi nemamo uslova da igramo u Beogradu Ligu šampiona.' Oni kažu – pravićemo halu! 'Je l' možemo u Pioniru?' Možemo!' Ali imamo i još jedan problem jer Srbija ne može da igra Ligu šampiona jer nemamo koeficijent. Možemo samo preko vajldkarte, a to se dogovara sa EHF-om. Znači to je biznis varijanta i to su mi rekli da će rukovodstvo kluba da dogovori! Kad sam to čuo rekao sam: 'Idemo, ja ulazim u taj projekat!'", otkriva novi trener crveno-bijelih.
Osim titula u muškom rukometu sa Partizanom i u srpskom ženskom rukometu sa nekoliko klubova, Saša Bošković ima iskustvo igranja Lige šampiona sa domaćim timom.
"Ja sam jedini koji je igrao Ligu šampiona sa srpskim timom i mi smo donijeli tu prvu pobjedu. Tada smo pobijedili Ladu Toljati u Aranđelovcu. To je bilo u januaru 2006. godine, a 2005. je ruska reprezentacija sa osam igračica iz tog tima osvojila Svjetsko prvenstvo. Kada sam otišao da pričam sa njima ja im kažem da od 14 djevojaka 12 su iz Aranđelovca, a od tih 12 - osam žive u jednoj ulici. A Aranđelovac ima 50.000 stanovnika! A Toljati ima milion ljudi, a nemaju nijednu rukometašicu iz Toljatija!"
MENI SU I 2013. REKLI DA LUPETAM!
Na početku sezone kada je novi projekat ŽRK Crvena zvezda predstavljen dok je trener govorio da će Zvezda probati da igra Ligu šampiona, iz uprave su dobacili da neće da igraju, već da je osvoje! Da li je ipak vrijeme da se spusti lopta?
"Kod mene nema spuštanja lopte! Ja sam jedan od rijetkih trenera koji ne kuka. Mi smo glavni konkurenti sami sebi u domaćoj ligi. Ja mnogo volim svoju ekipu i ne potcjenjujem protivnike. Svaka njima čast i oni ljudi rade, treniraju, samo ja moju ekipu mnogo volim i moja ekipa je najbolja. Ne potcjenjujem ni Jagodinu, Medicinar, Pazovu, Bekament, Inđiju... Super, njima svaka čast ali mi gledamo samo sebe i radimo. Mnogo radimo, nevjerovatnu količinu treninga imamo, to je nevjerovatno. Prošle nedjelje smo imali deset treninga i ono što je jako interesatno za ovu ekipu, - mi odemo na Zlatibor na pripreme, trening prvi imamo u pola deset koji traje do 11... One sve dođu u devet! Ne jedna, sve! I nijedan dan nismo izašli iz hale prije 15 do 12. Nijedan dan! Imalo je dana kada se završi trening i neke ostanu još da rade. I svi rade, kod mene isto i igračice rade i pomažu jedna drugoj, pogotovo starije. Krila sa krilima, pivoti sa pivotima, Rastko je jedan dan došao da radi sa pivotima... Sjajna je atmosfera!"
Crveno-bijele su sezonu počele pobjedom nad Napretkom, a onda su izgubile od Bekamenta u derbiju drugog kola u tijesnom meču. Koliko su sada ipak daleko od Lige šampiona?
"Rekao bih da Crvena zvezda nikad nije daleko jer je Crvena zvezda i mi moramo da pratimo sportsko društvo: fudbal, košarku, odbojku, vaterpolo i sve ostale sportove koji su moćni u tom sportskom društvu i tako treba da se ponašamo. Igrački možda nismo blizu jer su djevojke dosta mlade i neiskusne, ali vremenom kada počnemo da igramo uz nekoliko dobrih pojačanja mi smo vrlo blizu. Mi možemo da igramo Ligu šampiona uz jednu sezonu i nekoliko pojačanja. Kod mene nema predaje, ne postoji opcija da nešto ne može", priča Bošković, pa ističe da njegovim prognozama malo ko vjeruje. Ipak, malo ko mu je vjerovao i 2013, godine kada je donio srebro sa Svetskog prvenstva sa reprezeentacijom Srbije!
"Mi možemo da igramo sa svakim, možemo i da izgubimo, ali mislim da smo vrlo blizu. Bez obzira što mnogi misle da ja lupetam, ja to i volim. Ja i 2013. kad sam najavio medalju svi su se smijali. Ako postaviš visoke ciljeve onda ideš brzo. Nama je kratkoročni cilj da budemo prvi i da uđemo u Ligu šampiona, a dugoročni cilj je da se ta Liga šampiona osvoji. Da li će to biti za godinu, dvije, tri pet, možda ja i ne budem ovdje, ali Crvena zvezda ako bude slijedila ovaj put osvojiće sigurno Ligu šampiona. Ja to odgovorno tvrdim, sa ili bez Saje. Osvojiće Ligu šampiona sigurno!"
ZNAM DA NAS SAD MNOGI MRZE!
Uprava mu je obećala da u slučaju plasmana u Ligu šampiona Crvena zvezda dobija svoju trening halu, ali koliko je zapravo novca potrebno da se u ženskoj Ligi šampiona bude konkurentno?
"Od pet ili šest miliona do 10 ili 12. Francuzi možda daju manje para, recimo četiri ili pet mliona, Slovenke još malo manje, ali onda one igraju i ne mogu da osvoje. Vajpers ima sigurno preko osam miliona budžet, ali je naša sreća što bi mi u Srbiji mogli da igramo Ligu šampiona za početak sa nekih 1.200.000 evra. Recimo Podravka je imala 2.500.000, Budućnost je tako nešto imala..."
Ipak, nakon samo dva odigrana kola ove sezone, daleko je pričati o Ligi šampiona. Šta je ono što će ovoj ekipi biti najveći problem sada, ove sezone?
"Nama je najveća prepreka to da djevojke uklopimo u to što radimo, da ih ubijedimo da mogu. Ja nisam od trenera koji urlaju, psuju, viču... Kod mene je sve na lijepu riječ. Sa mnom može sve, samo mora da bude iskrenost i poštovanje. Kako ja prema njima tako i one moraju da poštuju mene. Nije problem ni da promašiš, da pogriješiš, samo je potrebno poštovanje i iskrenost. Najveći nam je taj problem da se što prije uigramo. Došlo je osam novih igračica koje ranije nikada zajedno nisu igrale uz ove što su ostale iz Zvezde. Sve je stvar povjerenja, ako imamo povjerenje onda možemo da igramo dobro. Pa sad i ovaj turnir što smo osvojili u Makedoniji... Pravac sa Zlatibora sa priprema smo otišli tamo, ali to je pokazatelj da možeš. Ako hoćeš možeš i ako nisi uigran i najbolje spreman. Ako imaš volju, želju, uvijek moraš da imaš veću želju od protivnika u svakom poslu. Ne dam te da me pobijediš, iako si bolji! Ko kaže da si bolji? Niko nije bolji dok se ne završi utakmica, bez obzira protiv koga igraš. To je nama najveći problem da te djevojke shvate da mogu, ali one do sada to sjajno rade", objašnjava za MONDO trofejni stručnjak i dodaje: "Mi smo na turniru u Makedoniji osvojili prvi trofej u istoriji Crvene zvezde. To je veliki korak, a mi moramo da pravimo velike korake jer sa malim koracima ne smijemo da se zadovoljimo. Nema polako! Moramo krupno, da još više gazimo i to daje rezultat."
A koliko je za srpski ženski rukomet bitno da jedan ovako ambiciozan projekat postoji u ligi?
"Jako je bitno za srpski rukomet da se ovakve stvari dešavaju. Vidite, mnogi nas sad mrze i to sam rekao mojim igračicama. Većina igračica u Srbiji bi htjele da sada budu na njihovom mjestu. Da ima takve uslove, korektne ugovore, da samo razmišljaju o rukometu. Rade to što vole, dobro su plaćene i uživaju. To nema nigdje! Sve što ima jedan normalan klub na zapadu imamo i mi ovdje. Svi će sada da nas mrze, ali za dvije godine će svi da nas ljube! Jer sada da bi se neko takmičio sa Crvenom zvezdom moraće i on isto ovo da napravi. I onda se podiže, podiže sve. Gledanost će da se podiže, jer danas je sport biznis i zabava. Ljudi hoće zabavu, bitno je da dođu u "Pionir" baka sa unukom da kupe kokice, da sjednu da gledaju. Da deka povede unuka, da navija, kupi kobasicu, popije pivo i ode posle utakmice srećan kući. Ja se nadam da ćemo mi to uspjeti i zato treba svi da nas podrže. Ne mene, Saju, ne Milana Vujka, ne Crvenu zvezdu nego ovaj projekat treba da se podrži!", ističe Saša Bošković za MONDO.
LIGA ŠAMPIONA POSLIJE 4.000 DANA... A KAD ĆE PEHAR?
Na kraju pitanje - kad gledamo Zvezdu u Ligi šampiona, a kad ćemo da gledamo Zvezdu sa trofejom Lige šampiona?
"Po svoj prilici s obzirom na naš plan i dogovor Ligu šampiona ćemo već gledati dogodine. A osvajanje Lige šampiona sve zavisi kakav ćemo tim sklopiti. Ja ću sigurno učestvovati u tome! Kao navijač ili kao trener, nije bitno. Mislim da dobro radimo, treba da pokušamo da dovedemo najbolje igračice ne samo iz Srbije nego i da vratimo naše reprezentativke, a tako bi i reprezentaciju podigli. Ako ne moramo i sa strane da dovedemo nekoliko kvalitetnih igračica. S tim da ova ekipa mora da raste, da se trudi."
Reprezentacija Srbije je u prelaznom periodu, mnoge najkvalitetnije i najiskusnije rukometašice su se povukle i ustupile mjesto mlađima. Koliko nacionalnom timu u ovakvom momentu znači ovakva Crvena zvezda?
"Mislim da treba da im puno znači, mada to oni ne pokazuju. Sad će svi da se kao raduju, ja sam njima na sastanku rekao da ne mogu ovo da nipodaštavaju. Mora neko i da radi. Reprezentacija kao reprezentacija, imali smo te padove pogotovo poslije 2013... Te djevojke su imale šansu i da idemo i u Rio i da se tamo možda osvoji medalja, samo da smo bili normalni. Te djevojke su sjajne i sjajni su ljudi i sada vide da su pogriješile. Ništa nije sporno, ja nisam sujetan, sad je u decembru deset godina tog uspjeha i nadam se da će većina njih da se vrati u Srbiju i kao igrači, ali i kao treneri, to bih ja najviše volio. Da budu u klubovima da budu i u Zvezdi..."
Da očekujemo neke od tih igračica u narednim sezonama u Zvezdi? "Ja mislim da to možemo da očekujemo i prije!", "pecnuo" nas je Saša Bošković ovom najavom!
Sada crveno-bijele očekuje meč u četvrtak u trećem kolu domaće lige sa Železničarem, trenutno jednom od jedine dvije neporažene ekipe u ligi. Nakon poraza od Bekamenta htjeće Saša Bošković i crveno-bijele djevojke da pokažu da je to ipak bio samo loš dan i da se ponovo istaknu kao favoriti za osvajanje šampionske titule, prve u istoriji kluba. A onda naredne sezone, ako sve bude po planu, možda konačno, poslije više od 4.000 dana budemo gledali rukometnu Ligu šampiona u Beogradu!
Pratite sve sportske vijesti na jednom mjestu, budite dio Mondo sportske zajednice na Viberu!