Prisjećamo se jedne od najkontroverznijih rukometnih utakmica u istoriji, kada je Hrvatska pobijedila Srbiju i Crnu Goru za plasman u polufinale Svjetskog prvenstva. Nakon tog meča, Arpad Šterbik se odrekao igranja za reprezentaciju.
Na današnji dan prije 18 godina odigrana je jedna od najkontroverznijih utakmica srpskog rukometa, možda i sporta. U švajcarskom Sankt Galenu odlučivao se posljednji putnik u polufinale Evropskog prvenstva u rukometu, a sudbina je htjela da posljednja prepreka Hrvatskoj bude Srbija i Crna Gora.
Hrvatskoj je bila potrebna pobjeda za prolazak dalje, dok je SCG u tom trenutku bila otpisana jer je zabilježila tek jednu pobjedu, dok nijednu nije prenijela u drugu fazu takmičenja. Ipak, gledali smo "mušku" utakmicu u kojoj je na poluvremenu bio egal, da bi u nastavku Hrvati došli do pobjede od 34:30, samim tim i prolaska u polufinale (gdje su na kraju osvojili samo "drvenu" medalju), ali je nakon svega bilo optužbi da je Srbija "pustila" komšije.
Kontroverzu je izazvao tadašnji čuvar mreže Arpad Šterbik koji je u burnoj izjavi za "Sportski žurnal" od prije 18 godina ispričao da je selektor Veselin Vujović tražio da "puste" Hrvatsku: "Hrvatima je pobjeda značila polufinale, a nama gotovo ništa. Naš selektor Vujović nam je na ručku prije utakmice rekao da smo u takvoj situaciji da nama pobjeda ništa ne znači, a da bi nam Hrvati znali da vrate kad-tad ako pustimo. Pred samu utakmicu to je u svlačionici tražio i predsjednik Micić. Pitali smo gdje je Vujović, a rekli su da mu je neugodno da uđe i da čeka kao i Hrvati da vidi šta smo odlučili", kazao je tada Šterbik.
"Ne bih ni svojoj majci prodao utakmicu, a kamoli Hrvatima. Ako Vujović želi da vodi ekipu do pobjede, neka sjedne na klupu, ako ne, uopšte nam ne treba. To sam rekao Mićoviću da prenese selektoru", dodao je tada Šterbik koji je potom i Hrvatima gotovo plačnim glasom prenio šta se desilo: "Ne mogu više da ćutim, kao sportista nisam mogao da pređem preko toga. Razmišljam o tome da napustim reprezentaciju ako su ovakve stvari moguće".
Vujović je odmah demantovao ove informacije: "Ako sam već prodao meč Hrvatima, to znači da me oni nikada ne bi mogli da me cijene kao čovjeka. Ako si prodao svoje ljude, onda ćeš sigurno i njih prodati. Zar mislite da bi mene Zagreb doveo za tako nešto kao nagradu da budem njihov trener. Žao mi je što je do toga došlo i što je na moju karijeru bačena ljaga", naveo je on.
Identična reakcija bila je i iz Rukometnog saveza Srbije i Crne Gore gde je predsjednik Zoran Mićović dodao da se radilo o "provjeri motivacije igrača", dok je kapiten Žikica Milosavljević istakao: "Oni su tada kao došli u svlačionicu s namjerom da nas motovišu za meč. Ali zašto bi dolazili da nas motivišu za utakmicu protiv Hrvatske, kada za takav duel ne treba motivacije", pričao je iskusni rukometaš nakon velikog skandala o kom je bio obaviješten i EHF.
Dogovore je demantovao i Zoran Gobac, koji je rekao da se tu radilo u sklopu "unutrašnje borbe političkog i sportskog odvanja Crne Gore od Srbije", čime su pojedini tražili način da se "operu", dok je Arpad Šterbik bio jako nervozan i ponavljao je čak i Petru Metličiću pred meč: "Braco, ja vam utakmicu neću pustiti!". I kaže da nije znao o čemu se radi...
"Arpad je velik sportista i iznenadila me njegova izjava. Nisam znao šta se dogodilo u njihovoj svlačionici. Pitao sam i ostale naše igrače znaju li o čemu se radi, ali niko nije imao pojma. Oni su u SCG očito nešto počeli 'muljati' već tada, jer su bili izvan igre za polufinale. Utakmicu nam igrači nisu pustili, ali bili su sigurno uzdrmani time što im je rečeno u svlačionici...", naglasio je tada kapiten reprezentacije Hrvatske.
Ipak, Arpad Šterbik je ostao pri svoje i odlučio je da se povuče iz reprezentacije posle tog turnira, a od 2008. do 2020. godine stajao je na golu Španije. Karijeru je završio 2020. godine u Vespremu, gde je i danas trener golmana. Važi za jednog od najboljih golmana u 21. vijeku, a sa reprezentacijom Jugoslavije ima dve bronze sa Svjetskog prvenstva, dok sa Španijom ima svjetsko zlato i bronzu, odnosno zlato i srebro sa Evropskog prvenstva. Što se tiče klupske karijere, tri puta je osvajao Ligu šampiona u Siudad Realu.