Britanski list objavio je listu Top 10 tenisera i teniserki. Na njoj, Novak Đoković nije na prvom mjestu...
Novak Đoković je u karijeri osvojio sve što je moglo da se osvoji. Nedostajala mu je samo zlatna medalja sa Olimpijskih igara i to je uspio da stavi oko vrata pre nekoliko meseci u Parizu. Time je i zvanično stavio tačku na bilo kakve dileme u vezi toga ko je najbolji svih vremena (GOAT). Izgleda da to nije bilo dovoljno za pojedince.
Tako je britanski "Telegraf" napravio tekst, tačnije novinar Sajmon Brigs je objavio listu 10 najboljih ikada. Na njoj je Srbin na drugom mjestu, dok je na prvom - Serena Vilijams. Ni ostatak spiska nije ništa bolji, pa se tako našao na žestokom udaru mnogih ljubitelja tenisa, osim fanova čuvene američke teniserke.
Tako se primjera radi Rodžer Federer našao tek na petom mjestu, ispred njega su Štefi Graf i Martina Navratilova. Rafa Nadal je tek osmi, između njega i Švajcarca su Rod Lejver i Kris Evert. Na listi su još Monika Seleš i Bjorn Borg. Zaista nevjerovatno...
"Prije nego što krenemo u ovu nevjerovatnu debatu, postavio sam neke parametre. Ne pravim debatu o uspjesima van terena, o tome koga navijači najviše vole ili ko je najelegantniji i slično. Izbor podloge je određen bacanjem kockice. Udahnite duboko, krećemo", stoji na početku teksta.
Serena Vilijams (1)
Jednostavno, neverovatna sila koju sam gledao na terenu, sa najvećom moći i u svlačionici ikada viđenoj. Osvojila je 23 grend slem titule iako je izgubila interes u jednom periodu i poslije toga je postala majka. Bila je dominantna i sa 36 godina. Može da se napravi i slučaj da su 23 slema neka vrsta neuspjeha za ženu koja ima cijeli paket - tehniku, fizikalnost i mentalitet i koja je toliko superiorna na terenu kao što je Simon Bajls u gimnastici.
Pogledajte kakva je Serena bila kada je zaista željela da pobjeđuje, drugim riječima kada je igrala protiv Marije Šarapove i dobila 19 uzastopnih mečeva od 2005. do 2019. godine i izgubila je samo tri seta u tom procesu. Želim da ta Serena igra za svijet u budućnosti.
Novak Đoković (2)
Dokazao je izvan svake sumnje da je najveći teniser u istoriji tenisa. Ima nevjerovatan balans između sve tri podloge. Upravo je balans ključ za Đokovićevu igru. Njegova sposobnost da se kliže na svakoj podlozi vjerovatno dolazi od toga što je kao mali skijao na Kopaoniku. Njegova fleksibilnost dozvolila mu je da se izvuče iz nemogućih situacija u bezbroj situacija tokom karijere.
Nije najelegantniji niti ima najviše šarma kada ga gledate, ali je perfektno kalibrirana mašina za pobjede. Mentalno je najtvrđi orah koji postoji.
Štefi Graf (3)
Još jedno čudovište otporno na metke. "Frolajn forhend", osvojila je zlatni slem (sva četiri slema i olimpijsko zlato u istoj sezoni) i najmanje četiri titule na svakom od slemova iako je iz bekhenda uglavnom slala slajs. Njen procenat pobjeda je nevjerovatno visok, čak 89.75 odsto na najveća četiri turnira. Protivnice je znala da zgazi u finalima, poput dva seta sa nulom protiv Natalije Zvereve u finalu Rolan Garosa 1988. godine. Sa druge strane Štefi je rijetko morala da igra sa izuzetno jakim protivnicama, Aranča Sančez Vikario bila joj je najbliži izazov u karijeri.
Martina Navratilova (4)
Njena karijera se preokrenula od kada je izbjegla iz Čehoslovačke i došla u Ameriku, tada je procvjetala. Pravo cvjetanje imala je u kasnim dvadesetim kada je uzela bolji reket i kada je ozbiljno shvatila koliko je bitno da tijelo bude u dobrom stanju. Eksplozivna sportistkinja koja je imala sjajan ritam i moć, uz savršenu tehniku voleja. Bila je skoro nepobjediva na Vimbldonu, turniru koji je osvojila šest puta u nizu od 1982. do 1987. godine.
Rodžer Federer (5)
Federer je bio majstor na svim terenima, ali mu je problem bio taj što je pokušavao da osvoji Rolan Garos u isto vrijeme kada i Rafa. On je jedini čovjek koji je uspio da osvoji 10 titula na svakoj od tri različite podloge - iako ta statistika ima veze i sa tim što je Đoković odbijao da igra turnire na travi pred početak Vimbldona.
Njegov procenat pobjeda od kada je osvojio prvi slem (Vimbldon 2003. godine) pa sve do kraja 2007. godine bio je na nestvarnih 92 odsto, uzeo je 12 od 20 slemova u tom periodu. Poslije toga su Nadal i Đoković uspjeli da ga limitiraju na samo još osam trofeja. Ponovo se "rodio" 2017. godine kada je promijenio tehniku bekhenda i to je vjerovatno povratak za koji se može reći da je bio najromantičniji.
Kris Evert (6)
Ledeni početak tenisa, Evert je osamdesetih godina imala nestvarnih 80 susreta sa Martinom Navratilovom i to stavlja "veliku trojku" muškog tenisa u sjenku. Nevjerovatan je podatak da je 60 od tih 80 okršaja bilo u finalima i Martina je dobila 43. Kao i rivalstvo između Rodžera i Rafe, tako je i njihovo rivalstvo bio kontrast stilova i ličnosti. Kris je bila veoma precizna sa osnovne linije i igrala je neku vrstu sicilijanske odbrane protiv njene rivalke koja je obožavala da izlazi na mrežu. Takođe, da li je neko uspio da zadrži hladnu glavu na terenu? Po tome se može svrstati u rijetku kategoriju igrača, kao Nadal.
Rod Lejver (7)
"Raketa", ušao je u ovu listu zamalo, jer je većinu svojih turnira igrao prije Open ere. Međutim, osvojiti kalendarski grend slem 1969. godine, što je uradio i 1962. prije nego što je postao profesionalac, bila je rijetkost i istorijski uspjeh i nešto što niko nije uspio da ponovi. Kroz njegovu krokodilsku kožu, bio je visok samo 172 centimetra, ali je imao lijevu podlakticu kao Popaj i nevjerovatan kvalitet voleja. Jedina figura koja se pojavila prije Borgove revolucije.
Rafael Nadal (8)
Jasno je, Nadalov rekord na šljaci je neki drugi univerzum i nešto što nikada nismo vidjeli u istoriji tenisa.
Na Vimbldonu je njegov procenat pobjeda 83 odsto i to je dobro, ali ne sjajno jer razotkriva ranjivost njegovog servisa. Na dva slema koja se igraju na betonu procenat je 84 odsto, dok je na Rolan Garosu na nestvarnih 97 procenata.
Bjorn Borg (9)
Ovo je malo problematično, zato što je Borg imao relativno kratku karijeru, ali njegovi uspjesi su toliko dobri da sam morao da ga stavim u svoj tim. Nikada nije osvojio US open koji se u to vrijeme igrao na travi i samo jednom je išao u Australiju, ali ima procenat pobjeda od čak 90 odsto na grend slemovima što ima još samo Štefi Graf na ovoj listi. U njenom slučaju to je zbog činjenice da nije imala velike rivale, dok je kod njega razlog toga odluka da se povuče kada je bio u fizičkom zenitu, sa samo 26 godina. Uprkos toj Borg-maniji, njegov stil bio je prilično konzervativan i bazirao se na izbjegavanju grešaka i nadljudskoj stamini. Poznat je po tome što mu je puls u stanju mirovanja bio samo 35.
Monika Seleš (10)
Možda bi se ona našla na prvom mjestu ove liste da nije bilo tragedije i ubadanja nožem u leđa u Hamburgu 1993. godine. U tom momentu je dobila 55 od 56 mečeva na slemovima i izgubila je samo od Štefi u finalu Vimbldona 1992. godine. Jedan od njenih najvećih kvaliteta bio je u tome što je jednostavno udarala lopticu, nije ostavljala previše prostora za greške i nije previše komplikovala igru. Nikada nije osvojila Vimbldon i to je jedini razlog što je na ovoj listi relativno nisko.
Pratite sve sportske vijesti na jednom mjestu, budite dio Mondo sportske zajednice na Viberu!