"Niko od nas nije ni pomišljao da ćemo biti drugi na tabeli, mislili smo idealno će biti ako budemo na sredini tabele, a sada već problem šta ćemo ako budemo u baražu za Prvu ligu RS", kaže Goran Trkulja, predsjednik i trener MRK Vrbas.
Jedno od najprijatnijih iznenađenja u rukometu Republike Srpske je MRK Vrbas, banjalučka ekipa koja je u svojoj debitantskoj sezoni postala hit.
Klub koji je osnovan prije nekoliko mjeseci svoju prvu polusezonu završio je kao jesenji vicešampion Druge lige RS sa 14 bodova, uz učinak od sedam pobjeda i dva poraza.
Kada je Goran Trkulja, nekadašnji pivot banjalučkog Borca, koji je u karijeri igrao za klubove u BIH, Mađarskoj, Njemačkoj i Srbiji osnovao MRK Vrbas ideja je bila da se pokrene prvo seniorska ekipa i napravi osnova, kako bi se u narednoj sezoni pokrenule omladinske kategorije i krenuo rad sa djecom.
Iako je, kako priznaje, bilo teško okupiti ekipu već u prvih pola godine MRK VRBAS je premašio očekivanja kako na terenu, tako i organizaciono.
"Kad sam sjedio sa našim sadašnjim kapitenom rekao sam mu ja ne znam gdje ću naći golmana. I on kao bivši fudbalski golman kaže ja ti mogu pomoći da ja stanem na gol, ne bojim se lopte, nek me nabijaju. Krenulo je polako, tu je dosta mojih bivših saigrača, neki su prestali u međuvremenu da se bave sportom, pa su se sad vratili. Oni nisu samo igrači, oni sa mnom vode klub, vode računa oko sponzora, oprganizacija utakmica i svega. Napravila se dobra atmosfera, sve je više publike i dokaz za to je i posljednja utakmica. Uglavnom su to naši prijatelji, ali iz tog se rodi i neka nova saradnje, vide ljudi da je ovo zdrava priča...", počeo je Trkulja razgovor za MONDO i nastavio:
"Niko nije ni razmišljao da ćemo da završimo drugi. Naša ideja je bila da se pokažemo u najboljem svjetlu, pa ako to bude neka sredina tabele to bi bilo idealno. Ali da ćemo biti drugi, to nikom nije palo na pamet. Sad se šalimo i pitamo šta ćemo ako budemo morali igrati baraž za Prvu ligu RS“.
Trkulja kaže da je MRK Vrbas bio iznenađenje za cijelu ligu, jer je bilo dosta sumnji u ekipu s obzirom da se radi o starijim igračima.
"Mislim da smo svojim igrama iznenadili cijelu ligu, jer su našu ekipu uglavnom gledali kao na ekipu u kojoj dosta starijih igrača, ljudi koji imaju svoje privatne obaveze... Bio je mali problem kada nam je odgođena utakmica u Prijedoru i zakazana za radni dan, ali eto to je jedina utakmica na kojoj smo imali što se kaže kadrovskih problema, sada već imamo redovno dvadesetak igrača na raspolaganju", kaže Trkulja.
Jedan od najiskusnijih u ekipi Vrbasa je i Danijel Boroja, golman koji je u 44. godini odlučio da promijeni sport i stane na rukometni gol.
"Branio sam fudbal i futsal. Tu veče kad smo sjedili, kada je sve oko formiranja kluba i ekipe krenulo, ja sam samo pitao kako mogu da pomognem, na kraju je ispalo da mogu da pomognem tako što ću braniti. Ja sam prezadovoljna kako je to ispalo, a i ljudi sa strane su prezadovoljni. Bio je izazov za mene da napravim prelaz sa velike lopte na malu. Doduše, bilo je tu malo i podsmijeha jer ja sa 44 godine krećem u rukometnu 'karijeru', ali uz podršku trenera i kolega oko nas i pomoć onih koji brane profesionalno u rukometu dao sam puni svoj doprinos, nadam se. Mislim da je i trener zadovoljan kako je to sve ispalo. Prva odbrana ti daje sve ostalo, poslije ide to još više, ide nekom uzlaznom putanjom", kaže Boroja.
Dodaje da iako trener zna da poštedi one najstarije, povuku ih oni mlađi.
"Ovi mladi tjeraju nas starije da radimo i ono što trener ne traži od nas. Ali na kraju krajeva svi smo zajedno ekipa. Postoje stvari na kojima Trkulja inzistira kao trener i mi držimo do toga, trudimo se da to izguramo do kraja. Desi se da bude i nezadovoljan, to je normalno, ali u našoj ekipi nema nikakve galame, sve rješavamo kroz razgovor i popravljamo u hodu“.
Ipak ima i kazni, ali upravo su one te koje svjedoči kakva atmosfera vlada u Vrbasu.
"Desi se da igrač zaboravi čarape, opremu... onda slijedi kazna. Za zaboravljenu opremu ili kašnjenje na trening igrač plaća piće za cijelu ekipu“, objašnjava Boroja dok njegov trener dodaje:
"Forsiramo čak da neko zaboravi opremu ili da zakasni, tako da poslije imamo obezbjeđeno piće. Ako nema niko, onda se traži neka greška (smijeh)“.
Ista kazna, ili kako ju u Vrbasu zovu "nagrada" očekuje i igrača koji zabije 35. gol na utakmici. Iako znaju da plaćaju piće, kod igrača vrdanja nema i uvijek se ide na gol.
"Oni koji su ranije igrali sa mnom znaju za te neke nagrade i kazne, a bilo je i onih koji ne znaju za ovakve kazne ili zaborave na to. Na utakmici protiv Borca 2 nam se poslije duže vremena vratio Beni Škrga, bila je to njegova prva utakmica poslije oporavka od povrede, tu je podrška sa tribina, sve super i onda on zabija taj 35. gol i svi odmah skaču. On jedini u tom trenutku ne shvata o čemu se radi, skočilo pola dvorane, on misli to je samo zbog tog njegovog povratka. Staje u odbranu i kaže šta je ovo i na kraju pogleda u semafor i vidi da je to u stvari naš 35. gol“.
Ima Vrbas i "kaznu" za trenera. I to kada ekipa najbolje igra!
"Ja plaćam piće ako primimo ispod 20 ili damo preko 40 golova. A i ako vežemo četiri pobjede“, otkrio je Trkulja.
Trener Vrbasa izvukao se „za dlaku“ u dva navrata kada je odbrana bila odlična, ali na kraju je protivnik ipak postigao 20 golova, ali su momci zaradili piće jer su u seriji od šest pobjeda.
„Platio sam piće za tu seriju, a još nismo dali 40 golova. Stigli su do 39 na jednoj utakmici i bilo je tri minute do kraja, ali nisu dali gol“, rekao je Trkulja.
"Ovakve stvari vežu ekipu, a i mi stariji idemo na to da uvedemo ove mlade momke i na kraju krajeva sve je ovo zbog toga da od sljedeće godine krenemo sa mlađim kategorijama“, dodao je kapiten Boroja.
Nije Vrbas samo skup iskusnih, naprotiv! Tu je nekoliko mlađih momaka za koje u klubu uvjeravaju da imaju potencijal da naprave ozbiljnije stvari u rukometu.
"Imamo momka ide treći razred srednje Dragan Simić tu je i veliki je rukometni potencijal. Isto tako tu je i Danilo Racković koji je došao iz Višegrada, izborio sa ekipom plasman u Premijer ligu BIH, ali je zbog škole došao u Banjaluku i sada je tu s nama. Moramo da se zahvalimo i njihovom direktoru i načelniku jer momci uprkos tom specifičnom režimu kad god mogu dolaze na treninga i da igraju utakmice. Imamo momke 22-23 godine, nekoliko perspektivnih momaka koji su ranije prestali da se bave rukomet, pa se sada vratiti. Sigurno četvorica-petorica momaka iz ove ekipe ima perspektivu da se ozbiljno bave rukometom", istakao je Trkulja.
Malo je trenutaka u kojima je razočaran, jedan od takvih bila je utakmica na kojima je publika protivničke ekipe vrijeđala sa tribina sve na terenu, sudije, protivnika, svoje igrače.
Ipak, prezadovoljan je polusezonom u kojoj ga je čak i iznenadila podrška njegovom klubu. Sada ima i svojevrsnu „listu čekanja“ novih igrača.
"Kada sam krenuo u ovo očekivao sam podršku nekih naših drugara, ali tu se okupilo dosta ljudi oko nas, javljaju nam se, podržavaju i pitaju kako mogu da pomognu.moram da istaknem i Borisa Aljetića koji nam pomogao oko termina, jer mi tek nakon tri godine ćemo imati pravo na termine. Rekao nam je i direktor dvorane Borik Nenad Talić da mu se možemo obratiti kada god budemo trebali. Kada je u pitanju ekipa sada ima još pet-šest momaka koji žele da se priključe. Pred početak sezone naručio sam 23 kompleta opreme, računajući da nas je desetak pa će još neko doći. Sad smo došli do toga da evo vjerovatno ćemo morati da još nabavljamo, bacaju nas u trošak (smijeh). Ali i to nam je pokazatelj da smo na dobrom putu i da ovo što radimo vrijedi“, zaključio je Trkulja.