Gimnastičar Ilija Kovtun osvojio je svoja prva dva zlata pod zastavom Hrvatske, a to se nije svidjelo njegovim sunarodnicima u Ukrajini.
Hrvatska je slavila kada je na Evropskom prvenstvu u Zagrebu Ilija Kovtun osvojio dva zlata u kockastoj opremi. Gimnastičar iz Čerkasija u Ukrajini je od 2022. godine u Hrvatskoj, a sada je sa prvim mjestima u višeboju i na razboju prvi put donio medalje Hrvatskoj.
Kovtun ima 23 godne, već je osvojio jedno srebro na Olimpijskim igrama, dve medalje na svjetskim prvenstvima kao i četiri zlata. srebro i tri bronze na prvenstvima Evrope u dresu Ukrajine, a sada je prvi put nastupao pod zastavom Hrvatske i proslavio sa tamburašima.
"Bila je mala proslava. Došli su svi iz Hrvatskog gimnastičkog saveza, svi koji rade tamo i koji su bili u organizaciji Evropskog prvenstva, kolege gimnastičari i gimnastičarke. Došli su i čestitali mi. Malo sam proslavio pa sam se otišao odmarati jer sam bio preumoran nakon svih takmičenja. Potrošio sam previše energije. Bilo mi je drago zbog proslave, ali na kraju takmičenja bio sam već nikakav", rekao je Kovtun u velikom intervjuu za "Indeks".
Nakon osvajanja medalje primio ga je i Andrej Plenković, premijer Hrvatske.
"Da, stao je i popričao sa mnom. Plenković je puno podržavao Ukrajince na početku rata, a i sada podržava. Pričali smo o tome, pitao me kakvi su mi uslovi u GK Sokolu gdje treniram i tako. Malo smo popričali. Drago mu je da sada nastupam za Hrvatsku."
"Ne pričamo sa Rusima"
Rat u Ukrajini ga je natjerao da se preseli u Hrvatsku i da trenira u Osijeku. Na dan početka sukoba bio je na Svjetskom kupu u Kotbusu u Njemačkoj.
"Ako se dobro sjećam, saznao sam na dan takmičenja. Mama me nazvala u 5 ujutro i rekla mi. Jako mi je bilo stresno jer su mi mama i baka, dvije žene, ostale u Ukrajini. Bilo mi je teško jer su bile same ondje, a ja sam u drugoj državi i ne mogu im nikako pomoći. Bio sam stalno na mobilnom i čekao njihove pozive. Bilo je dosta stresno."
Na narednom takmičenju u Dohi je osvojio zlato, srebro i bronzu, ali glavna tema je bio ruski gimnastičar Ivan Kuljak. On je na dodjeli medalja stajao sa slovom Z na grudima, nakon čega mu je bila oduzeta medalja.
"Kada sam bio na takmičenja, nisam ništa vidio. Bila je dosta napeta situacija zbog svega pa nisam primijetio. Shvatio sam šta se dogodilo poslije. Šta mogu reći? Sve je već rečeno. Brzo je dobio suspenziju, oduzeli su mu medalju. Mislim da je još uvijek napeto. Ljudi žive u Ukrajini, a te dvije države ratuju. Mislim da je, kao i sa mnom, dosta napeto. Naravno, ne komuniciramo ni ništa", rekao je Kovtun.
Kako je došao u Hrvatsku?
Ilija Kovtun je objasnio i kada je i kako došao do Hrvatske i kako je odlučio da počne da nastupa pod zastavom ove držćave.
"Nekako se samo dogodilo. Mi smo prije preseljenja trenirali u Italiji tri mjeseca jer tamo nastupam za jedan klub u njihovoj ligi. Primili su desetak sportista, trenera i ostalih članova ekipe na tri mjeseca. Mi smo tamo živjeli i trenirali, bilo nas je oko 20, 25 ljudi. Nakon toga smo dalje tražili gdje bismo mogli da živimo i da se pripremamo za takmičenja. I onda je došla ponuda od jednog trenera mojoj trenerki da bismo mogli da dođemo u Osijek. Rekli su nam da pomažu Ukrajincima, da će nam riješiti dvoranu i da ću tamo živjeti.
Došli smo u Osijek i počeli malo po malo da treniramo. Ostali momci su otišli natrag kući ili u neke druge države da treniraju, a ja sam ostao u Osijeku. Roditelji su mi rekli da se ne vraćam nazad zbog cijele situacije. Bili su protiv toga i ja sam ostao ovdje. Navikao sam se, naučio jezik, upoznao nove prijatelje i sada sam tu", rekao je Kovtun.
Sada je izdajnik
Ipak nakon tšo je odlučio da nastupa za Hrvatsku, neki su mu prišili i to da je izdajnik.
"Joj, zbog toga je bila mala drama. Ne bih htio o tome baš puno, ali jednostavno sam tako osjetio. Teško je reći gdje je tačno puklo. Kako se četiri godine nisam vratio u Ukrajinu, iz godine u godinu imali smo neki problem sa svima. Stalno su bile neke svađe i na kraju je došlo do rastanka. Rekao sam: "Gotovo je." Bila je to moja odluka. Moj život, koji želim da živim ovako i mislim da će to biti bolje za mene. Godinama je išlo tako i samo sam u jednom trenutku rekao: "To je to."
Mene to uopšte ne pogađa, nemam od toga ništa. Ljudi kažu svoje mišljenje i na to imaju puno pravo. Razumijem sada zbog čega je takva situacija. U Ukrajini je teško, rat je, ali ja sam za ukrajinsku zastavu dao sve od sebe. Za tri godine kako sam nastupao za Ukrajinu tokom rata, možda se samo s jednog ili dva takmičenja nisam vratio s medaljom. Uvijek se zbog mene podizala ukrajinska zastava.
Odradio sam sve što mogu za Ukrajinu. Nažalost, ili na sreću, ne znam, nisam mogao komunicirati kako treba sa savezom i svima njima i eto, tako se dogodilo. Mislim da je takva reakcija ljudi apsolutno normalna s obzirom na stanje u Ukrajini, ali mene to ne dira", završio je on u razgovoru za "Indeks".