Tamo gdje Nova godina stiže prva i tamo gdje Nova godina stiže posljednja. U Pacifiku, na nekoliko ostrva, postoje dvije države koje dijeli i mnogo više od stotinak kilometara. Ovo je priča o sportu na njima.
Kada se probudite posljednjeg dana u godini, obavite jutarnju rutinu, pristavite kafu i doručkujete, počećete da gledate snimke sa istoka.
Kada kod nas bude još desetak sati do dočeka Nove godine, ona će već stići u neke krajeve planete.
Obično nas tog sutra sačekaju snimci sa Novog Zelanda, Papua Nove Gvineje, iz Brizbejna i Sidneja, a kasnije i i mnogih japanskih gradova. Oni će i predstojeću 2020. godinu dočekati prije nas, ali neće biti prvi koji će to uraditi. Slična je priča i sa onima koji Novu godinu čekaju kasnije. Kako je planeta podijeljena na vremenske zone, tako Kanađanima, Amerikancima, Meksikancima, narodima u Centralnoj i Južnoj Americi ostaje da čekaju i čekaju i čekaju...
Da li znate gdje prvo stiže Nova godina?
Nisu u pitanju ni istočni dijelovi Australije, ni Novi Zeland, ni ostrva u Melaneziji... Prvo će 2020. godina stići na Samou, grupu od desetak ostrva u južnom dijelu Pacifika.
Stotinak kilometara dalje, po nekim informacijama možda i cijelih dvesta kilometara, nalazi se Američka Samoa. Ova teritorija pripada Sjedinjenim Američkim Državama i tamo će 2020. stići posljednja.
Kako je do ovoga zapravo došlo?
Samoa je shvatila da bi njihov geografski položaj mogao dobro da se unovči, pa su 2011. godine odlučili da promijene datum. Oni su preskočili cijeli jedan dan i umjesto da zaostaju 21 sat za Sidnejem, postali su tri sada ispred tog grada u Australiji. Naravno, to su izveli da bi imali ekskluzivu i kako bi Nova godina prvo stizala kod njih.
Očekivalo se da prihodi od turizma budu ogromni, da Samoa postane prepoznatljiva po tome i da im Nova godina bude zaštitni znak.
Američka Samoa to nije uradila, pa su ova dva ostrva sada praktično udaljena cijeli jedan dan. U utorak u 11 časova po našem vremenu, stanovnici Samoe će dočekati 2020. godinu. Njihove komšije iz Američke Samoe će morati da čekaju do srijede u podne i da tek tada proslave kraj jedne i početak sljedeće godine.
Ovakva situacija na Pacifiku zainteresovala nas je da se pozabavimo i sportom na ovim ostrvima. Šta se sve igra, za koga ste od poznatih sportista odavde čuli i kako su čak i ova mala i na svjetskoj mapi neprimjetna ostrva uspjevala da naprave promjene u sportu.
Krenućemo od Samoe, pošto će kod njih godina početi ranije. Najpopularniji sportovi na ovom ostrvu su ragbiji. Kada to kažemo u množini, mislimo na ragbi ligu i ragbi uniju, odnosno na ragbi 13 i ragbi 15 koji imena nose po broju igrača na terenu.
Obje selekcije su redovni učesnici velikih takmičenja, imaju čak i velike pobjede na Svjetskim prvenstvima, kao i trijumfe nad najboljim svjetskim selekcijama. Najbolji rezultati obje selekcije su četvrtfinala Svjetskih prvenstava.
Reprezentacija u ragbiju 13 je učestvovala na posljednjih pet najvećih smotri u svom sportu, dok je tim u ragbiju 15 igrao na posljednjih osam Svjetskih prvenstava. Kada se od malih nogu interesujete za ragbi, nekako vam i američki fudbal postane blizak. Tako je i u Polineziji, a Samoa je po procentima zemlja koja daje najviše NFL igrača. Zapravo, neki od njih samo vuku korijene odavde, ali igraju pod američkom zastavom.
Slični primjeri su i u borilačkim sportovima, a najviše u MMA. Tako su recimo Mark Hant, Maks Holovej i Robert Vitaker, borci koji predstavljaju Ameriku, takođe porijeklom sa ovog ostrva. Predstavnik u američkom rvanju je i Umaga, borac koji nastupa sa karakterističnim crtežima na licu.
Porijeklo sa Samoe ima i Dvejn Džonson, nekadašnji igrač američkog fudbala u elitnom rangu u Kanadi, zatim profesionalni rvač, a kasnije glumac. Nakon mnogo godina u WWE ringu, popularni The Rock se ostvario u holivudskim ostvarenjima poput franšize ’’Paklene ulice’’.
Postepeno smo stigli do fudbala, jer se on igra na bilo kom kraju svijeta. Tako je i na Samoi, koja ima svoju fudbalsku reprezentaciju. Trenutno su 194. na FIFA rang listi, što uopšte nije rejting za pohvalu. Dva puta su igrali grupnu fazu kupa Okeanije, a zanimljivo je da se u zvaničnim mečevima nisu sastajali sa ekipama sa drugih kontinenata. Pobjede su upisivali protiv samo tri tima, Kukovih ostrva, Tonge i Američke Samoe.
Od ostalih sportova na ostrvu, igraju se netbol, odbojka i kriket, a Samoa je ostavila trag i u sumo rvanju, tradicionalno japanskom sportu.
Jedinu olimpijsku medalju za Samou osvojila je Ele Opeloge, dizačica tegova, na takmičenju u Pekingu 2008. godine. Ona je to takmičenje završila na četvrtoj poziciji, ali je nakon dodatnih istraživanja i suspenzije za dvije takmičarke, Opeloge dobila medalju! Konačno, 2017. godine joj je uručeno srebro iz Pekinga.
Najbliže komšije još uvijek čekaju medalju sa Olimpijskih igara, ali je za njih i samo učešće veliki rezultat. Oni su teritorija SAD, ali imaju pravo da se u sportu takmiče kao posebna država. Za razliku od Samoe, imaju nastup i na Zimskim olimpijskim igrama! Bilo je to u Lilehameru 1994. godine, kada su se Fauga Muagututia i Bred Klic takmičili u bobu.
''Kada je mogla Jamajka, može i Samoa. Još uvijek pokušavamo da utvrdimo kako funkcioniše bob.'', rekao je tada Fauga, prije nego što je obavio pripreme u Njemačkoj i Francuskoj. Zatim su u norveškom Lilehameru zauzeli 39. mjesto.
Muagututia je bio američki marinac i kao dječak se sa ostrva preselio u SAD. Njegov sin je odbojkaški reprezentativac Amerike sa kojom je osvajao medalje u seniorskoj konkurenciji.
Nije neobično da momci sa Američke Samoe postanu američki marinci. Pago Pago, glavni grad na ovom ostrvu, najveći je regrutni centar po procentu stanovništva koje se prijavljuje u službu. Za to je zaslužna i dobra genetika lokalnog stanovništva, pošto su momci predodređeni da budu krupni i snažni.
Kao i na Samoi, i na ovoj manjoj grupici ostrva prisutni su borilački sportovi. Tako je Maselino Maso, dvostruki nosilac zastave na otvaranju OI, bio bokserski šampion WBA organizacije skoro dvije godine.
Ipak, američki uticaj je ostavio dubok trag, pa su u prvom planu neki drugi sportovi. Možda i najpopularniji među njima je upravo američki fudbal, a tu su i košarka i bejzbol, igre koje nisu karakteristične za ovaj dio svijeta.
Valas Renk je prvi igrač sa ostrva koja je stigao do NBA lige, ali njegova karijera nije bila impresivna. Mnogo bolju je napravio Džejms Džonson, trenutno košarkaš Majamija, koji vuče korijene sa ovog ostrva. Pejton Siva, dobro poznato ime u evropskoj košarci, takođe vodi porijeklo sa Samoe, odakle su mu roditelji stigli u Sijetl.
Ime Lisa Misipeka vama vjerovatno ne znači ništa, ali Američka Samoa se ponosi ovom atletičarkom. Ona je 1999. godine na Svjetskom prvenstvu bacila kladivo 66,06 metara i tako osvojila prvu medalju za svoju zemlju na takmičenjima ovog tipa. Ona je bila bronzana, previše daleko od najbolje dve, ali i dovoljno ispred ostalih takmičarki.
Došli smo i do priče o fudbalu, ali ovdje će biti riječi i o nečemu drugom. Jedna od najslabijih reprezentacija na svijetu nema mnogo rezultata kojima bi mogla da se pohvali. Imaju samo četiri pobjede u istoriji, ubedljive poraze čak i od ostalih država u okruženju, ali se nadaju promjeni.
Za početak, nadaju se da bi mogli da privuku više igrača iz SAD koji tamo nisu konkurentni za reprezentaciju i da na taj način osnaže svoj igrački kadar. To bi im pomoglo da nastave u dobrom smjeru, pošto su im kvalifikacije za Mundijal u Rusiji bile najuspješnije u istoriji.
Iako rezultati nisu nešto što upada u oči, ekipa Američke Samoe je pomjerila granice u svijetu fudbala. Tokom tih kvalifikacija, prvi put je u zvaničnom FIFA meču nastupila transrodna osoba, odnosno osoba ’’trećeg pola’’. Džejah Saelua je rođen kao muškarac i kao muškarac nastupa za nacionalni tim.
On se u polinežanskog kulturi deklariše kao treći pol, odnosno oblači se i ponaša kao žena. Nema nikakav problem da izađe na teren i, kada osjeti transfobiju, ukliza jače ne bi li dokazao da su na terenu svi jednaki. Priča o Saelui je obišla svijet još pre nekoliko godina, kada je BBC snimao reportažu o ovoj zemlji i njihovoj fudbalskoj reprezentaciji.
Džoni, kako se zvanično vodi u fudbalskim dokumentima, je odlučio da stopira potpunu tranziciju u ženski pol da bi nastavio sa nastupima u fudbalskoj reprezentaciji.
Sa druge strane, ono po čemu će se fudbalska reprezentacija Američke Samoe zauvijek pamtiti je najveći poraz u istoriji. Kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo, u aprilu 2001. godine, donijele su im meč protiv Australije, na kom je viđen čak 31 gol! Naravno, svi u njihovoj mreži.
Arči Tompson je pogodio 13 puta, što je bilo dovoljno samo da izjednači rekord u seniorskom fudbalu. Pratio ga je David Zdrilić sa osam pogodaka, a još šestorica igrača su tresla mrežu. Američka Samoa je uputila samo jedan udarac i to u samom finišu meča, a semafor na stadionu je pogrešno pokazivao rezultat 32-0 na kraju utakmice.
Bez obzira da li u svojoj istoriji imate jednu ili nijednu medalju sa Olimpijskih igara, da li su vas na ZOI predstavljala samo dva takmičara ili ste pretrpeli najveći poraz u FIFA mečevima, sport će biti vaš važan deo.
To pokazuju Samoa i Američka Samoa, dvije državice u Pacifiku, sa ukupno petnaestak ostrva i oko 250 hiljada stanovnika. Sport će biti bitan i tamo gdje počinje i tamo gdje se završava 2020. godina!