Madam Popova u zatvoru nije pokazala kajanje, niti je pokušala da se brani. Naprotiv, priznala je sva ubistva. Ovo je priča o najhladnokrvnijem ženskom ubici.
Popova u zatvoru nije pokazala kajanje, niti je pokušala da se brani. Naprotiv, priznala je sva ubistva. Možda spolja jeste izgledala kao slatka bakica, ali jednom kada biste se našli na njenoj “listi za odstrel” ništa vas nije moglo spasiti. Ona je vjerovatno najhladnokrvniji ženski ubica svih vremena, a riječ je o madam Popove.
Malo se zna o ranom životu Alekse Katarine Popove kasnije poznatije samo kao "madam Popove". Vjeruje se da je rođena u Samari u Rusiji sredinom 19. vijeka. Prema kasnijem pisanju novina, bila je udata, a brak je opisan kao veoma nesrećan što ju je i navelo da razmišlja o “oslobađanju žena” od lošeg supruga, konceptu koji je u Rusiji u to vrijeme bio faktički nepoznat.
Popova je bila uznemirena i ponašanjem koje su muškarci ispoljavali prema svojim suprugama u brakovima u svojoj neposrednoj blizini. Vjerovala je da su mnoge žene u svojim domovima tretirane kao “seljake u zarobljeništvu” od strane muževa koji su ih tukli i ponižavali svakodnevno. Vjeruje se da ju je upravo ovo na kraju i navelo da započne svoj zloglasni posao...
Šta je bilo sa mužem madam Popove nije poznato. Tek, ona se u nekom momentu pojavljuje kao slobodna žena i diskretno vodi svoj “biznis” plaćenog ubice specijalizovanog za ubijanje, ali samo - loših muževa!
Nezadovoljne supruge dolazile bi kod nje da ih ona “oslobodi muža tirana”. Zločini tih muškaraca varirali su od prevare do zlostavljanja, ali bilo je i žena koje su se jednostavno “zasitile” braka. Popova bi od njih uzela malu nadoknadu “prije obavljenog posla” nakon čega bi se upoznavala sa žrtvom i diskretno je trovala stavljajući u piće ili hranu arsenik. Po obavljenom poslu taze udovica bi isplaćivala ostatak “honorara”.
Popova se među ženama pročula kao neka vrsta njihove zaštitnice, a uspješno je “poslovala” 30 godina u rasponu od 1879.-1909. godine tj. sve dok se jedan od njenih poslodavaca nije pokajala što je unajmila Popovu da joj ubije muža. Pritisnuta grižom savijesti počela je da šalje pisma policiji u kojima je priznala da je platila Popovu, a onda se u jednom trenutku odlučila i da ode u policiju i prizna sve.
Priznanje i “odbrana”
Nakon priznanja, policija je uhapsila Popovu. Kada se saznalo za šta je optužena, javnost je bila zgrožena. Bijesna rulja (sastavljena vjerovatno većinski od muškaraca) došla je ispred njene kuće prijeteći da će je spaliti na lomači, a policija je morala da interveniše kako bi madam sprovela do ćelije.
Popova u zatvoru nije pokazala kajanje, niti je pokušala da se brani. Naprotiv! Priznala je sva ubistva, objasnivši da je “ubijala muškarce koji su svoje supruge tretirali kao robinje”, da su njeni postupci bili “djela milosrđa”, te da nikada nije učinila ništa nažao nijednoj ženi. Osim toga, tvrdila je da nije ubica jer je koristila otrov, pa je smrt bila spora i “prirodna”, a žrtve su umirale bez znanja da su otrovane, piše portal "Crime in my pocket".
Oko broja ubistava tužilaštvo i odbrana nisu mogli da se slože. Popova je tvrdila da je ubila ukupno oko 40 muškaraca, ali se zbog duge vladavine terora i “biznisa” koji je vodila 30 godina danas navodi da se ta cifra kreće do oko 300 žrtava.
Suđenje i presuda bili su brzi. Madam Popova proglašena je krivom za ubistva i osuđena na smrt streljanjem. Pogubljena je u Sankt Peterburgu 1909. godine. Mnoge žene koje su angažovale Popovu takođe su optužene i proglašene krivim za saučesništvo u ubistvu, ali su do trenutka kada su došle do suda već umrle ili prebjegle za Ameriku.
(MONDO)