Međunarodni krivični sud (ICC) u Hagu podigao je optužnicu protiv ruskog predsjednika Vladimira Putina i komesarke za djecu Marije Lvove-Balove zbog navodne masovne otmice ukrajineske djece.
Međunarodni krivični sud u Hagu izdao je nalog za hapšenje ruskog predsjednika Vladimira Putina, optuživši ga da je odgovoran za ratne zločine počinjene u Ukrajini, tačnije da nosi odgovornost za nezakonite deportacije i nezakonito premeštanje djece sa teritorije Ukrajine u Rusiju.
MKS je naveo u saopštenju da je Putin "navodno odgovoran za ratni zločin protivpravne deportacije stanovništva (djece) i protivpravnog preseljenja stanovništva iz okupiranih područja Ukrajine u Rusku Federaciju". MKS je takođe izdao nalog za hapšenje Marije Aleksejevne Lvove-Belove, komesarke za prava djeteta u Kancelariji predsjednika Rusije, zbog sličnih optužbi.
Velika istraga
Velika istraga agencije Asošijeted pres (AP) krajem godine otkrila je da su ukrajinska djeca deportovana u Rusiju ili na teritorije pod ruskom kontrolom bez pristanka, da su ih lagali da ih roditelji ne žele, koristili ih za propagandu, odvodili u ruske porodice i davali im rusko državljanstvo.
Hiljade djece pronađeno je u podrumima razrušenih ukrajinskih gradova poput Marijupolja i sirotištima u ruskom separatističkom regionu Donbas. Među njima su ona čiji su roditelji poginuli u granatiranju, kao i "djeca države" - ona u institucijama ili smještena kod hraniteljskih porodica, piše AP, čija je istraga "jednog od najeksplozivnijih ratnih pitanja" pokazala da su ruski napori da usvajaju ukrajinsku djecu i podižu ih kao Ruse već dobrano u toku.
Rusija tvrdi da ta djeca nemaju roditelje ili staratelje ili da ih ne mogu kontaktirati, ali AP otkriva da su zvaničnici deportovali ukrajinsku djecu u Rusiju ili na teritorije pod njihovom kontrolom bez pristanka. Pritom su ih lagali da ih njihovi roditelji ne žele, koristili ih za propagandu, i na kraju ih predali ruskim porodicima davajući im rusko državljanstvo.
"Obilježje genocida"
Istraga, za koju je AP koristio desetine intervjua sa roditeljima, decom i ruskim i ukrajinskim zvaničnicima, kao i mejlove, pisma, ruska dokumenta i ruske državne medije, do sada je najobimnija o otimanju ukrajinske dece i prva koja je pratila proces sve do one koja već odrastaju u Rusiji, navodi agencija.
Imali roditelje ili ne, podizanje dece rata u drugoj zemlji ili kulturi može biti obeležje genocida, pokušaj brisanja identiteta neprijateljske nacije, navodi AP. A tužioci kažu da se to takođe može direktno povezati sa ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom koji je eksplicitno podržao usvajanja, što je i učinjeno izdavanje naloga za hapšenje suda u Hagu.
Ruski zakon brani usvajanje strane djece, ali je Putin u maju prošle godine potpisao dekret kojim se olakšava usvajanje i davanje državljanstva ukrajinskoj djeci bez roditeljskog staranja, a Ukrajini i preživjelim rođacima otežava da ih vrate nazad.
Rusija je takođe pripremila registar odgovarajućih ruskih porodica za ukrajinsku djecu i plaća ih po svakom djetetu koje dobije državljanstvo - do 1.000 dolara za one sa invaliditetom. Održavaju se letnji kampovi za ukrajinsku siročad, nude se časovi "patriotskog obrazovanja" i čak vode telefonske linije za uparivanje ruskih porodica sa djecom iz Donbasa.
"Ovo je apsolutno užasna priča", rekao je tada Petro Andrjuščenko, savetnik gradonačelnika Marijupolja, koji tvrdi da je samo iz tog grada odvedeno stotine djece.
"Velikodušni čin"
Situaciju komplikuje činjenica da mnoga djeca u takozvanim ukrajinskim sirotištima uopšte nisu siročići. Ukrajinska vlada je prije rata rekla Ujedinjenim nacijama da većina djece u državi "nisu siročići, nemaju ozbiljne bolesti" i da su u instituciji jer njihove porodice žive u "teškim okolnostima". Rusija predstavlja usvajanje ukrajinske dece kao velikodušni čin koji bespomoćnim maloletnicima pruža novi dom i pristup liječenju. Tamošnji državni mediji prikazivali su lokalne zvaničnike kako grle djecu dok im predaju ruske pasoše.
Teško je odrediti tačan broj deportovane djece - Ukrajina tvrdi da ih ima skoro 8.000, dok Rusija nije iznijela ukupan broj iako zvaničnici redovno objavljuju dolazak siročića u ruskim vojnim avionima. Prošlog marta je ruska komesarka za prava djece Marija Lvova Belova, za kojom je takođe izdat nalog za hapšenje, rekla da je preko 1.000 djece iz Ukrajine u Rusiji. Tokom leta, navela je, 120 ruskih porodica prijavilo se za staratelje, a više od 130 dece je dobilo rusko državljanstvo. Belova je pod sankcijama SAD, Evrope, Britanije, Kanade i Australije.
U augustu je zvaničnik moskovskog odjeljenja za rad i socijalnu zaštitu u postu u kojem se zahvalio ruskim hraniteljskim porodicama napisao: "Naša djeca... Sada su naša".
Olgina priča
Kad je Ukrajinka Olga Lopatkina krenula u misiju da povrati svojih šestoro usvojene djece koja su ostala zarobljena u Marijupolju usljed rata, nije imala pojma da će je to odvesti pravo u sukob sa Rusijom.
Olgina djeca bila su na odmoru u Marijupolju, ali kad je izbio rat i ostala su napuštena u opkoljenom gradu. Sve što su imala bio je najstariji Olgin sin Timofej (17). Troje dece imalo je hronične bolesti ili invaliditet, a najmlađe je imalo sedam godina. Tokom bombardovanja sklanjali su se u podrum, ali su vremenom otupjeli na traumatičnu situaciju i kad bi borbeni avioni letjeli iznad njih Timofej više nije trčao u sklonište.
"Kad vidite mozgove ljudi na putu, ništa više nije važno", seća se Timofej koji je zgubio kontakt sa majkom kad je nestalo struje. Lokalni lekar Iz Marijupolja organizovao je evakuaciju na druga mjesta u Ukrajini, ali kako su proruske snage na kontrolnim punktovima odbile da priznaju dječja dokumenta, kopije papira koje identifikuju njih i roditelje, djeca su završila u bolnici "republike" Donjeck (DNR). Timofej je za svega nekoliko mjeseci trebao da napuni 18, kad bi ga regrutovali u armiju DNR protiv njegove zemlje. "Shvatio sam da nekako moram da izađem odatle",kaže on.
"Ne zaboravite moje siročiće"
Kad je konačno uspio da kontaktira majku, da joj kaže da je čuvao djecu na sigurnom, uslijedio je neočekivani odgovor. "Sjajno je što su živa. Ali mi smo već u inostranstvu", rekla je. "Hvala što ste me ostavili", napisao je bijesno.
Olga je u međuvremenu pokušavala da dođe do svoje djece. Proganjala je ukrajinske zvaničnike, lokalne vlasti i socijalne službe, bilo koga ko bi mogao da evakuiše njenu djecu. Kad je 1. marta izgubila kontakt sa decom, mislila je da će djeca biti evakuisana u Zaporožje, pa je otišla tamo sa suprugom, ali dva dana po dolasku stigla je naredba o evakuaciji samog Zaporožja.
Odlučila je da pobegne u Francusku sa biološkom ćerkom Radom i poslala poruku guverneru Donjecka: "Ne zaboravite moje siročiće". MKS je naveo u saopštenju da je Putin "navodno odgovoran za ratni zločin protivpravne deportacije stanovništva (djece) i protivpravnog preseljenja stanovništva iz okupiranih područja Ukrajine u Rusku Federaciju".
"Okretali su djecu protiv nas"
Nastavila je da kontaktira ruske i ukrajinske zvaničnike i slala im dokumenta koja dokazuju starateljstvo. AP piše da su djecom paradirali na ruskoj televiziji i govorili im da ih majka ne voli. "Svakog dana okretali su djecu protiv nas. "Vaši roditelji su vas napustili". "Mi ćemo vas prebaciti u bolje porodice". "Ovde ćete imati bolji život", priča Olga.
Zaposlila se u fabrici odjeće u Francuskoj i kupila namještaj, garderobu i igračke za decu koja se možda neće vratiti. Izdvojila im je sobu u stanu na dva nivoa na sjeverozapadu zemlje, u Lueu. A onda je otkrila da su drugi ukrajinski siročići koji su bili sa njenom djecom dobili nova dokumenta za DNR. Donjecke vlasti su je uslovile - mogla je da vrati svoj u djecu ako dođe do Donjecka preko Rusije da ih lično vrati.
"Tužiću vas. Uzeli ste mi decu, to je zločin", napisala je u mejlu donjeckim vlastima 18. maja. Odlazak za Francusku
U međuvremenu je Timofej sa ostalom djecom u DNR saznao da ih neće pustiti kući. Dva zvaničnika su mu rekla da će lokalni sud ukinuti Lopatkini starateljstvo. Mlađa djeca bi otišla u sirotište, a potom u nove porodice u Rusiji dok bi on išao u školu u Donjecku. Rekli su im da ih roditelji koji nisu došli po njih ne žele.
"Bio sam razočaran, nisam verovao ni u šta", priča mladić. A onda su se Olgini napori isplatili. Nakon dva meseca pregovora, vlasti DNR su pristale da dozvole dobrovoljcu sa ovlašćenjem od advokata Lopatkine da pokupi decu. Pitali su Timofeja da li on i ostala deca žele da se vrate ili ostanu u Donjecku. "Ići ću kući mojim roditeljima, naravno", rekao im je.
Dokument je potpisan i krenuli su za Francusku. Putovali su tri dana autobusom kroz Rusiju i Letoniju do Berlina gde se sreo sa ocem, a potom do Francuske. Timofeju je trebalo nekoliko dana da shvati da je ponovo sa svojim roditeljima. Obrisao je bijesne poruke koje je slao svojoj majci. "Rekao sam majci da sada može da preuzme "uzde". Sada sam (opet) dijete", priča on.
"Sva djeca žele majku"
AP navodi da Rusija opravdava deportaciju djece upirući na aneksiju četiri ukrajinske oblasti u septembru, koju međunarodna zajednica odbacuje. Serhij Gajdaj, guverner Luganska, optužio je ruske zvaničnike da su sastavili dokumente kojima se ukrajinski roditelji lišavaju svojih prava, u strahu da će djeca biti regrutovana u rusku vojsku. Drugi zvaničnici na okupiranim teritorijama lojalni Moskvi imaju "benigniji" pogled na ono što se radi, ukazuje AP.
Olga Volkova, koja vodi dječju instituciju u Donjecku, evakuisala je 225 djece u oblast u blizini ruskog grada Taganroga, a 10 njih su primile ruske porodice u aprilu. Nakon što DNR i ruski zvaničnici naprave listu odgovarajućih kandidata, njen internat im obezbjeđuje državljanstvo i šalje ih u nove porodice u Rusiji. Ako imaju ukrajinskih rođaka mogu da ostanu u kontaktu, ali dok rat traje djeca i dalje imaju neku porodicu, ukazuje ona. "Svi žele da imaju majku, znate", rekla je Volkova.
(MONDO/Blic)