Uzorci iz ledenog jezgra dugi preko 600 metara otkrivaju da se ledeni pokrivač Zapadnog Antarktika naglo i dramatično smanjio prije oko 8.000 godina. Ovo otkriće naučnicima pruža alarmantno upozorenje koliko brzo bi mogao da se otopi led na Antarktiku i podigne nivo mora
Dio ledenog pokrivača se istanjio za 450 metara tokom perioda od samo 200 godina na kraju posljednjeg ledenog doba, prema studiji objavljenoj u časopisu Nejčer geosajens (Nature Geoscience).
Prema autorima studije, to je prvi direktni dokaz koji pokazuje tako brz gubitak leda bilo gdje na Antarktiku.
Naučnici su znali da je ledeni pokrivač bio veći na kraju posljednjeg ledenog doba nego danas, mnogo se manje znalo o tome kada se tačno to smanjivanje dogodilo, rekao je Erik Volf, glaciolog sa Univerziteta Kembridž u Velikoj Britaniji i autor studije.
Ova studija to menja, rekao je Volf za Si-En-En. "Uspjeli smo da kažemo tačno kada se povukao, ali smo takođe mogli da kažemo koliko se brzo povukao."
Sada je jasno da se ledeni pokrivač u prošlosti vrlo brzo povlačio i stanjio, dodao je Volf. Postoji opasnost da bi to moglo ponovo da počne. "Ako počne da se povlači, zaista će to učiniti veoma brzo", napominje glaciolog.
To bi moglo imati katastrofalne posljedice po globalni rast nivoa mora. Ledeni pokrivač Zapadnog Antarktika sadrži dovoljno vode da podigne nivo mora za oko pet metara, što bi izazvalo razorne poplave u priobalnim gradovima i gradovima širom svijeta.
Studija je "odličan deo detektivskog rada" o velikom delu antarktičkog ledenog pokrivača, rekao je Ted Skambos, glaciolog sa Univerziteta Kolorado.
Ključna poruka je da se količina leda uskladištenog na Antarktiku može veoma brzo promijeniti, "tempom sa kojim bi se teško izborili mnogi priobalni gradovi", rekao je za Si-En-En.
Ledena jezgra su istorijska arhiva Zemljine atmosfere. Sastoje se od slojeva leda koji su se formirali kako je snijeg padao i sabijao se tokom hiljada godina, oni sadrže mjehuriće drevnog vazduha, kao i zagađivače koji daju zapise o promjenama životne sredine tokom milenijuma.
Ledeno jezgro analizirano u studiji izbušeno je iz Skajtrejn ajs rajza (Skytrain Ice Rise) koji se nalazi na ivici ledenog pokrivača, blizu tačke gdje led počinje da pluta i postaje dio ledene ploče Rone.
Naučnici su ga izvukli 2019. godine, u mukotrpnom procesu koji je uključivao neprekidno bušenje tokom 40 dana i istovremeno izvlačenje tankog cilindra leda. Zatim su isjekli jezgro na dijelove, spakovali ih u izolovane kutije na minus 20 stepeni Celzijusa i poslali ih u Ujedinjeno Kraljevstvo.
Naučnici u Velikoj Britaniji su izmjerili izotope vode u ledenom jezgru, koji daju informacije o temperaturi u prošlosti. Takođe su merili pritisak zarobljenih vazdušnih mjehurića u ledu. Niže ležeći i tanji led sadrži vazdušne mehuriće visokog pritiska.
Za naučnike je bilo veliko iznenađenje kada su podaci otkrili koliko se brzo led istanjio na kraju posljednjeg ledenog doba, rekao je Volf. "Zapravo smo proveli dosta vremena provjeravajući da nismo pogriješili u analizi."
Ledeni pokrivač Zapadnog Antarktika posebno je podložan klimatskim promjenama, jer se zemljište ispod njega nalazi ispod nivoa mora i pada nadole. Kada topla voda uđe ispod, može brzo da se otopi. "Može da ima brzi proces, a to se očigledno dogodilo prije osam hiljada godina", navodi Volf.
Ono što ove nalaze čini tako alarmantnim, kako navodi Izobel Rovel, naučnica za ledeno jezgro u Britanskom antarktičom istraživanju i koautorka studije, jeste da kada se to desi "zaista vrlo malo, skoro ništa, ne možemo da učinimo da ga zaustavimo", rekla je za Si-En-En.
Ključna stvar "nije istraživanj radi istraživanja", rekao je Volf, već to znači da se borimo protiv klimatskih promjena. "Još uvijek možemo da izbjegnemo ove prelomne tačke", rekao je on.
Novi podaci će pomoći da se poboljša tačnost modela koje naučnici koriste da predvide kako će ledeni pokrivač reagovati na buduće globalno zagrijavanje, navodi se u izvještaju.
Dejvid Tornalej, okeanolog i klimatolog na Univerzitetskom koledžu u Londonu, rekao je da su podaci studije "upečatljivi". On je upozorio da, budući da je studija posmatrala period pre osam hiljada godina, kada su klimatski uslovi bili drugačiji, rezultati nisu direktan primjer onoga što bi se moglo dogoditi danas. Ali, dodao je, oni su i dalje u stanju da pruže "uvid u način na koji se ledeni pokrivači mogu srušiti".
(RTS/MONDO)