Herbert Kikl je na čelu stranke (FPO) koju je podržala skoro trećina biračkog tijela (oko 29 odsto).
Nakon što je austrijska, evropska i svjetska javnost saznala da je izborni pobjednik nedeljnih parlamentarnih izbora u Austriji kontroverzni populista Slobodarske partije (FPO), koju u mejnstrim medijima i važećoj podjeli u Evropi nazivaju "krajnjom desničarskom", Herbert Kikl (56), koji koristi NS (nacionalsocijalistički) žargon i čija politika, kao tvrde posmatrači, veoma bliska onoj ruskog predsjednika Vladimira Putina i mađarskog premijera Viktora Orbana, mnogi su se pitali ko je zapravo Kikl i kuda želi da odvede Austriju?
Herbert Kikl, glavni protagonista sadašnjeg zaokreta Austrije udesno, ka marginama desnog spektra, čiju je stranku (FPO) podržala skoro trećina biračkog tijela (oko 29 odsto), rođen je 1968. godine u Filahu u austrijskoj pokrajini Koruška. Odrastao je u radničkom naselju Radentein. Oba roditelja su bili fabrički radnici i zato, kako uvijek ponavlja, "ima veliki respekt prema radnicima", koji teško fizički rade, zarađujući za život.
Upisao je na Univerzitetu u Beču, studije filozofije i istorije, a zatim novinarstvo i političke nauke. Međutim, nigdje u njegovoj biografiji ne piše da li je nešto od toga završio. Na čelo FPO došao je u junu 2021. sa 88 odsto glasova i uz škrgutanje zuba pojedinih partijskih kolega, kojima se ne sviđa Kiklovo "ne biranje metoda da dođe do cilja". Od decembra 2017. do 2. maja 2019. bio je ministar unutrašnjih poslova u tadašnjoj vladi Narodne stranke (OVP) Slobodarske partije (FPO) kancelara Sebastijana Kurca. Odnosno "prvi desničar u austrijskoj vladi" poslije Drugog svjetskog rata. Sve do korupcionaške afere "Ibica", kada ga je Kurc natjerao da podnese ostavku, što mu nikada nije oprostio.
Nakon toga, Kikl se učvrstio u austrijskom parlamentu kao šef Slobodne stranke (FPO). Dakle, ima dovoljno političkog iskustva, koje je sve vrijeme znalački koristio, strpljivo pletući, mic po mic, paukovu mrežu kako bi ponovno došao na vlast. I zato su nedheljni izbori, na mnogo načina, trenutak istine za Austrijance. Mnogi od njih vide "spasitelja demokratskog poretka" u elokventnom i lukavom populisti, premazanom svim bojama. I ne smeta ih što sam sebe u nacionalsocijalističkom žargonu poznatom iz Hitlerovog vremena naziva "narodnim kancelarom".
Svojim porukama "Austrija Austrijancima", "zatvoriti granice i garantovati sigurnost", "tvrđava" Austrija, nepropusnu za egzotične migrante, azilante i politički islam, kao i najavom borbe protiv establišmenta i nepotizma u vladajućim strukturama, očigledno je uspio da hipnotiše austrijske birače. Pogotovo porukom u kojoj traži potpuni STOP za azilante, kako bi se približio biračima, kojima je dosta tih kriminalnih imigranta koji siluju žene, nigdje ne rade, provaljuju, kradu i vode ulične ratove.
A tu su još i strahovi od islamističkih napada, koje je Beč, nažalost, već iskusio uživo. I sve to je očito dozlogrdilo dijelu austrijskog biračkog tijela, koje muče poskupljenja i napredna inflacija, posljedice pandemije korone itd. Kao što se vidi po broju glasova u glasačkim kutijama, lukavi Kikl je vješto kapitalizovao sve izražene strahove austrijskih građana za budućnost Austrije, korak po korak, prvo kroz uspon FPO, a zatim i do izborne pobjede. Pobjeda koja bi mogla biti Pirova, ako niko ne bude želio da pravi koaliciju sa Kiklom, kako su to već najavili lideri svih austrijskih političkih partija.
Monogi koji nisu glasali za Kikla su u strahu od "Orbanizacije Austrije".
Sada, što se tiče FPO, na potezu je najjača politička snaga u zemlji, austrijski predsjednik Aleksander Van der Belen. U svakom slučaju, nedjeljna (ne)očekivana pobeda Partije slobode (FPO) i njenog lidera Herberta Kikla, koji je takođe "sklon teorijama zavjere", udar je ne samo na Brisel već i na sve one koji se bore protiv ekstremnih politika u Evropi, bez obzira sa kog političkog spektra dolaze.
(MONDO.RS)