Novi dokumenti o Epstinu: Ko je zataškao ubistvo studentkinje, pominje se Toni Bler i njegov saradnik

Odjevena u svoju omiljenu ružičasto-bijelu baletsku suknjicu sa velikom mašnom u kosi, šestogodišnja Martin Vik Magnusen uzbuđeno pozira pred kamerom na jednom od svojih prvih časova baleta.

"Kao i mnoge djevojčice, počela je sa željom da bude balerina", kaže njen otac Peter, pokazujući rukom ka dragocjenoj fotografiji ćerke čiji se život završio tako brutalno u 23. godini.

"Imala je nevjerovatan smisao za humor i uvijek je bila iskreno zainteresovana za druge ljude. Uživala je u životu – bila je čisto sunce. Znam da bi mnogi roditelji to rekli za svoju djecu, ali nema boljeg načina da je opišem", dodaje on tužno.

Sjedeći u dnevnoj sobi svog doma na ostrvu Nesoja, bogatoj enklavi 20 kilometara jugozapadno od glavnog grada Norveške, Osla, penzionisani profesor Peter na trenutke je blizu suza dok prelistava porodične albume. Ovo je prvi put od Martininog ubistva u Londonu prije 18 godina da ih dijeli sa nekim novinarom.

Sve je počelo 2008. godine, kada je smrt ove prelijepe mlade studentkinje dospjela na naslovne strane britanskih novina, ne samo zbog svoje surovosti, već i zato što se ubrzo ispostavilo da je njen navodni ubica, Faruk Abdulhak, izbjegao pravdu pobjegavši u Jemen, zemlju koja nema ugovor o ekstradiciji sa Velikom Britanijom.

Peter Magnusen govorio je za Dejli Mejl zbog još jednog mučnog obrta u ovom još uvijek neriješenom slučaju.

Dosije Epstin otvorio Pandorinu kutiju

U januaru, kada je Ministarstvo pravde SAD objavilo novu tranšu dokumenata iz dosijea Epstin, ispostavilo se da je finansijer i pedofil Džefri Epstin posredovao u sastanku između Farukovog oca Šahera Abdulhaka, jemenskog milijardera, i lorda Mekdonalda, koji je bio direktor javnog tužilaštva (DPP) u Velikoj Britaniji u vrijeme Martinine smrti.

Nakon što se povukao sa mesta direktora javnog tužilaštva u oktobru 2008. godine, Ken Mekdonald koji je suosnivač advokatske kancelarije Matriks naknadno se sastao sa Farukom Abdulhakom u Jemenu na zahtjev njegovog oca Šahera. Ovo saznanje je ogorčilo Petera, koji opisuje kao "potpuno pogrešno" to što je čovjek koji je bio na čelu tužilaštva (CPS) u vrijeme ubistva vodio razgovore sa glavnim osumnjičenim i njegovim ocem.

Dokumenti o Epstinu su takođe ogolili Epstinovo neobično blisko prijateljstvo sa Monom Jul, bivšom ambasadorkom Norveške u Velikoj Britaniji. Peter krivi njen mandat za ono što tvrdi da je bio iznenadni gubitak interesa norveške vlade za gonjenje Faruka Abdulhaka.

Pored lorda Mekdonalda, još jedno veliko ime iz svijeta prava koje je Šaher Abdulhak angažovao bio je Ijan Barton, jedan od osnivača londonske advokatske kancelarije BCL Solikitors. Među njegovim kontroverznim klijentima bio je i Mohamed Al Fajed, koji je nakon smrti razotkriven kao serijski seksualni predator.

U posljednje vrijeme, Barton zastupa Epstinovog bliskog prijatelja Pitera Mandelsona, koji je pod istragom zbog sumnje na zloupotrebu službenog položaja.

U adresaru Spirs 500, svojevrsnim "žutim stranama" koje preporučuju stručnjake iz različitih oblasti superbogatima, citira se Bartonova izjava da je "trik u našem poslu ne pobijediti u borbi, već izbjeći da do borbe uopšte dođe".

Ali ako je to bio cilj Šahera Abdulhaka kada ga je angažovao, onda taj plan nije uspio.

Sada, u svjetlu novih Epstinovih dokumenata, Peter je odlučniji nego ikad da vidi Faruka Abdulhaka iza rešetaka zbog onoga što se dogodilo njegovoj voljenoj ćerki.

Tragična sudbina Martin Vik Magnusen

Martin je bila silovana i zadavljena prije nego što je njeno polunago tijelo zatrpano šutom u podrumu stambene zgrade u blizini londonskog Ridžents parka.

Sumnja je odmah pala na Abdulhaka, njenog kolegu studenta sa obližnjeg fakulteta Ridžents biznis skul. Kao stanar zgrade u kojoj je pronađeno Martinino tijelo, on je bio poslednja osoba koja je viđena sa njom kada su napustili ekskluzivni noćni klub Madoks u Mejferu u ranim jutarnjim satima 14. marta 2008. godine, nakon proslave završetka ispitnog roka.

Samo nekoliko sati kasnije, Abdulhak je pobegao iz Velike Britanije redovnim letom za Kairo, gdje se ukrcao u privatni avion svog oca i odletio za Jemen. Vjeruje se da ovaj 39-godišnjak od tada živi tamo, vjerovatno trošeći novac koji je naslijedio od oca Šahera, koji je preminuo 2020. godine.

Ekskluzivni intervju i odbijanje osvete

U intervjuu za BBC 2023. godine – što je jedini put da je javno govorio – on je po prvi put priznao svoju umiješanost u Martininu smrt, tvrdeći da je to bio "seksualni nesrećni slučaj" pod uticajem kokaina.

Peter odbacuje tu tvrdnju, ističući da 43 posekotine i ogrebotine na njenom tijelu pokazuju da se Martin borila za život tokom nasilnog napada.

"To je definitivno bio seksualni čin", kaže on. "Ali bio je nametnut Martin, koja je imala samo minimalnu količinu kokaina u krvi."

Prošle nedjelje, Metropoliten policija je saopštila da slučaj ostaje otvoren i da neće prestati da tragaju za Abdulhakom. Sa svoje strane, Peter će nastaviti svoju neumoljivu kampanju kako bi isterao pravdu za svoju ćerku. I insistira na tome da mu je prioritet pravda, a ne osveta.

"Imao sam ponude od oko deset različitih grupa da ubiju ili silom dovedu [Faruka Abdulhaka] nazad. Jedni su rekli da će mu smestiti metak u glavu u Jemenu ili ga ostaviti ostavljenog ispred britanske policijske stanice. Ali ja želim da Martinin slučaj promijeni međunarodno pravo, kako nedostatak ugovora o ekstradiciji ne bi spriječio bjegunca da bude priveden pravdi", rekao je.

Kobna noć i šokantan telefonski poziv

Nakon što se preselila u London da studira međunarodni biznis i počela da se druži sa imućnim društvom željnim zabave koje ju je upoznalo sa ljudima poput princa Harija, Peter se brinuo da će je to odvući od učenja, ali je potpuno pogriješio.

"Uspjela je da bude najbolja u svojoj klasi", kaže ponosno.

Opisuje šokantan telefonski poziv koji je primio uveče 15. marta 2008. godine. Zvali su Martinini prijatelji iz Londona, rekavši mu da se od nje ništa ne zna otkako je napustila klub sa Abdulhakom.

Sutradan je porodica odletjela za London. Ubrzo nakon što su sleteli, policija im je saopštila da su pronašli Martinino tijelo.

"Svi smo otišli na identifikaciju u sudsku medicinu. Ležala je tamo pod lijepim crvenim ćebetom, izgledajući tako mirno – tačno onako kako smo je viđali u krevetu tokom djetinjstva."

"I dalje je imala šminku od prethodne večeri i djelovala je tako spokojno i poznato da sam imao osjećaj kao da bismo mogli da je probudimo. Jednostavno nisam mogao da izađem iz prostorije jer sam znao da je to posljednji put da vidim Martin, ali na kraju sam je nježno pomilovao po obrazu i rekao joj zbogom."

"Pakovanje njenih stvari u stanu i razgovori sa policijom su me donekle držali na distanci od potpunog udara tuge. Ali u jednom trenutku, kada sam ostao sam u našoj hotelskoj sobi, završio sam vrišteći iz sveg glasa od očaja."

Mreža moćnika i zataškavanje

U to vrijeme, Faruk Abdulhak je već odavno bio daleko. Odrastao između Sjedinjenih Američkih Država i Egipta, nikada nije živio u Jemenu, ali je njegov otac, jedan od najbogatijih i najmoćnijih ljudi u toj zemlji, ubijedio tadašnjeg predsjednika Alija Abdulaha Saleha da njegovom sinu da jemenski pasoš.

"Novac vrti gdje burgija neće", kaže Peter, a to je svakako važio za Šahera Abdulhaka.

Pored Ijana Bartona, on je takođe angažovao Dejvida Vilsona, predsjednika kompanije Bel potindžer – vodeće firme za odnose sa javnošću i krizni menadžment u to vrijeme kao svog portparola u Velikoj Britaniji.

Dokumenti o Epstinu ne rasvjetljavaju kako su se Šaher Abdulhak i Džefri Epstin upoznali, ali u jednom mejlu Abdulhak stariji se obraća ovom pedofilu sa "dragi rođače brate". Abdulhak, koji je stekao ogromno bogatstvo trgujući šećerom, naftom i oružjem, svakako je bio neko koga bi Epstin, besramno se udvarajući vladajućim klasama Bliskog istoka dok je gradio svoju mrežu moćnih kontakata, smatrao obaveznim da poznaje.

Ta mreža je takođe uključivala britanskog PR konsultanta Ijana Ozborna, čovjeka koji je rješavao probleme bogatih i moćnih. I upravo je Ozborn bio taj koji je povezao Epstina sa Kenom Mekdonaldom, vrhunskim advokatom krivičarem i kraljevskim savjetnikom (QC), koji je bio suosnivač advokatske kancelarije za ljudska prava Matriks zajedno sa Šeri But, takođe kraljevskim savjetnikom i suprugom Tonija Blera.

Njegovo imenovanje 2003. godine na čelo državnog tužilaštva (CPS) – ulogu koju mu je dodelio vrhovni državni tužilac, kog je birao premijer – bilo je praćeno tvrdnjama da je on "Blerov poltron". Međutim, na toj funkciji je proveo pet godina, vrativši se privatnoj pravnoj praksi u jesen 2008. godine, šest meseci nakon Martinine smrti. Godine 2010. dobio je doživotnu titulu pera (lorda).

U junu 2012. godine, nakon telefonskog razgovora sa Džefrijem Epstinom, lord Mekdonald se sastao sa Šaherom Abdulhakom u Parizu. Za to putovanje, prema mejlu koji je menadžer njegove kancelarije poslao Abdulhaku i koji se nalazi u Epstinovim dokumentima, plaćeno mu je 20.000 funti, uz smještaj u hotelu sa pet zvjezdica i plaćenu kartu prve klase za voz Eurostar u oba smjera.

Mjesec dana kasnije, lord Mekdonald je odletio u Sanu, glavni grad Jemena, da se sastane sa Abdulhakovim sinom Farukom.

Kada su ga pitali o ovom sastanku nakon što je razotkriven u dosijeima o Epstinu ranije ove godine, lord Mekdonald ga je opisao kao neuspješan pokušaj da ubijedi Faruka Abdulhaka da se vrati u Veliku Britaniju kako bi se suočio sa pravdom. Prošle nedjelje je za Mejl izjavio da je otišao tamo jer su "svi diplomatski i pravni pokušaji da se obezbijedi njegov povratak... već odavno udarili u zid".

To što lord Mekdonald nije uspeo jedva da i čudi, s obzirom na to da se Šaher Abdulhak oštro protivio tome da njegov sin napusti Jemen, što je jasno rečeno na sastanku koji su lord Mekdonald i Ijan Barton održali sa Metropoliten policijom u februaru 2013. godine, a čiji se zapisnik nalazi u Epstinovim dokumentima.

Tada je Barton rekao da su njegova uputstva da se "poštuje ono što je navedeno u jemenskom ustavu", koji "zabranjuje ekstradiciju svojih državljana".

Ovo otvara pitanje zašto je lord Mekdonald, koji je odbio da kaže koliko mu je plaćeno za sastanak sa Farukom Abdulhakom, uopšte mislio da bi mogao da ga privoli da se dobrovoljno vrati.

Lord Mekdonald je izjavio da, pošto više nije bio na funkciji direktora javnog tužilaštva u vreme sastanaka sa Abdulhakovima, "nije bilo ničeg nepropisnog na bilo koji način u mom angažovanju u ovom slučaju".

To je možda tako sa pravne tačke gledišta, ali ocu ubijene žene to djeluje u najmanju ruku neukusno.

"Da je cilj bio jednostavno vratiti Faruka Abdulhaka u Veliku Britaniju, postojali su jasni pravni i diplomatski putevi", kaže Peter. "Okretanje bivšem šefu britanskog tužilaštva umesto toga stvara utisak da su ti putevi zaobilaženi."

On je podjednako bijesan i zbog mejla upućenog Epstinu u kojem je Šaher Abdulhak spekulisao da bi njegov sin mogao da se izvuče sa blažom kaznom ako bude osuđen u Velikoj Britaniji: "Nešto poput kućnog pritvora, društveno korisnog rada".

Još uvredljiviji bio je očigledan pokušaj Abdulhaka da kupi Peterovo ćutanje ponudivši mu 50 miliona dolara. To je iznos koji je predložen nakon što je Peter odbio nekoliko sastanaka za koje je vjerovao da su imali za cilj diskusiju o isplati novca.

"Za mene to nikada ne bi moglo da zamijeni pravdu. Nikada neću zaraditi ni centa na Martininoj tragediji", kaže on.

Zarekao se da će nastaviti da lobira za povratak Faruka Abdulhaka, uprkos tuzi koja ga i dalje preplavljuje "onda kada to najmanje očekuje".

(Dejli Mejl/MONDO)