Borbe između Jermenije i Azerbejdžana u Nagorno-Karabahu se nastavljaju, obe strane se hvale svojim vojnim uspjesima, a za to vrijeme ginu civili, pripadnici oba zaraćena naroda.
Aleksander Melkumijan stoji na krvavom tlu ispred svoje kuće u selu Martuni u Nagorno-Karabahu - mjestu gdje je kuću njegove jermenske porodice rano ujutro 27. septembra pogodio geler od granate.
U blizini na ulici se vidi igračka u roze haljini, koju je bacilo dijete njegovog komšije kada su eksplodirale prve granate.
Melkumijan je upravo izašao da nahrani svinje kada su izbile nove borbe između azerbejdžanskih trupa i jermenskih snaga u Nagorno-Karabahu.
"Tog dana ujutru su bombardovali ovdje. Ovdje su bile moja svekrva, moja supruga i moje dijete od 1 godine i 7 mjeseci", objašnjava Melkumijan, pokazujući rukama krvlju natopljenom zemlju.
"Ubijeno je sedmogodišnje dijete mojih komšija. Ubijena je moja tašta. Moja supruga je ranjena i prebačena u bolnicu u Stepanakertu", kaže potreseni Aleksander.
Dvije druge žene iz tog sela ranjene su i prebačene u bolnicu udaljenu 40 kilometara u glavnom gradu regiona Stepanakert.
"Pogledajte tamo, cipele su im i dalje tamo", kaže za "Radio slobodna Evropa", a suze mu naviru.
"Moja ranjena supruga ležala je upravo ovdje. Moje malo dijete je ležalo ovdje. Moja tašta je bila ovdje, već mrtva. Sedmogodišnje dijete je ležalo mrtvo. Moje dvoje komšija ležalo je ranjeno. Zatim su granate udariile u kuću i štalu. Tako je počelo naše jutro", rekao je on.
Kaže da je njegova povrijeđena supruga tražila da pije vodu.
"Prije nego što sam uspio da joj dam vodu, pala je još jedna granata. Udarali su po mjestu četiri puta. Sve to vrijeme nisam mogao da donesem vodu za svoju ranjenu ženu. A moje dijete je plakalo. Zagrlio sam svoje dijete tako da ako granate bi ponovo pogodile, ja bih bio taj koji će primiti udarac", ispričao je on.