Društvo

Danas je Veliki četvrtak: Evo kakvi su običaji i vjerovanja

Autor Natalija Krantić

Pravoslavni hrišćani, koji se pridržavaju (staro)julijanskog kalendara, obilježavaju danas Veliki četvrtak. Hrišćani se sjećaju posljednjeg objedovanja Isusa Hrista, Tajne večere, a danas je prilika da se i najveći grešnici razriješe grijeha.

Izvor: Mondo/Stefan Stojanović

U hramovima se služi liturgija Svetog Vasilija velikog, a na Veliki četvrtak je ustanovljena i Sveta tajna pričešća, zbog čega se vjeruje da će i najvećim grešnicima koji se tog dana pričeste biti oprošteni grijehovi.

Mirovarenje

Pravoslavne crkve na Veliki četvrtak obavljaju mirovarenje. Miro se kuva tri dana, od ponedjeljka do srijede, u kazanima u kojima se stavlja osvećena voda, čisto vino i maslinovo ulje, a potom razna ulja, smole, biljke i mirisi. Kod nas se koristi tridesetak materija, njihov spisak ne mora da je uvijek u potpunosti isti, dok Carigradska patrijaršija koristi uvijek oko 60 materija. Tokom trodnevnog varenja neprestano se čita Jevanđelje. Osvećenje se obavlja na Veliki četvrtak. Sveto miro se šalje u eparhije u zemlji i van nje. Samo autokefalne crkve imaju pravo mirovarenja, to je ujedno i simbol njihove samostalnosti.

Na Veliki četvrtak nema veselja, ali ima okupljanja vjerujućih. Kod nekih pravoslavnih naroda i u nekim krajievima tog se dana, a ne na Veliki petak, boje uskršnja jaja, dok se u Rusiji na Veliki četvrtak mesi uskršnji slatki kolač. Prema jevanđeoskim zapisima, Hristos je na Tajnoj večeri blagoslovio hljeb i podjelivši ga apostolima rekao "Ovo je tijelo moje koje se za vas lomi radi oproštenja grijehova".

Zatim je uzeo čašu vina i dodao, "Pijte iz ove čaše svi, ovo je krv moja Novoga Zavjeta, koja se proliva za vas i za mnoge, radi otpuštanja grijeha".

Hristove riječi se na Veliki četvrtak, ponavljaju na liturgijama prije pričešća vernika, po uzoru na prvu pričest Hristovu i njegovih apostola. Praznovanje u svim hramovima SPC počinje liturgijom Svetog Vasilija Velikog koja se služi deset puta godišnje, na sve velike pravoslavne praznike. Na taj dan uveče, čitaju se dvanaest jevanđelja o stradanju Hristovom, i dok se čitaju jevanđelja narod u crkvi kleči.

Praznik je jedan od dana određenih za pričešće vjernika koji su, poštujući pravoslavni kanon, postili na vodi najmanje pet posljednjih dana. Na liturgijama se vjernici pričešćuju hljebom ili naforom - tijelom Hristovim i vinom koje je simbol njegove krvi prolivene za spas ljudskog roda.

Narod vjeruje da i najvećim grešnicima, koji se pričeste na današnji dan, bivaju oprošteni grijesi. Završetkom liturgije prestaje se za zvonjenjem, već se klepa, udara u drvenu dasku, sve do sahrane Hristove. Poslije liturgije je dozvoljeno jesti na ulju i popiti nešto vina.

Veliki četvrtak je pokretni praznik jer je dio Velikog, Časnog ili Vaskršnjeg posta, koji traje šest nedjelja. Vjernici koji se pridržavaju pravila posta, prve i posljednje nedjelje ne jedu čak ni ribu, već drugu posnu hranu, pripremljenu na vodi, bez ulja. Na Veliki petak je čak poželjno da se ništa ne jede cijeli dan. Na liturgiji na Veliki četvrtak osvećuju se i pripremaju pričasni darovi za bolesnike, koji se na časnim trpezama čuvaju preko cijele godine.

Za Veliki četvrtak u narodu postoje razna vjerovanja i običaji, pa tako u manastir Tronošu seljaci iz obližnjih sela donose na ovaj dan veliku svijeću, tešku više desetina kilograma od čistog voska, koja se pali tokom čitave godine, dok se ne donese sledeća. Ovaj dan se u nekim krajevima slavi kao slava orača, oni odu do njive sa zaprežnom stokom, ali ne rade ništa.

U takovskom kraju na ovaj dan se boje uskršnja jaja. Ponekad farbanje jaja traje tri dana, protežući se na Veliki petak i Veliku subotu, i to isključivo prije podne. Nekada su se jaja farbala koprivom i ljuskom od luka, a prvo obojeno jaje. "čuvarkuću" deca odnose na njivu i tu ga ostavljaju da ga sunce ogrije. Posle podne se jaje vraća u kuću, gde se čuva cele godine.

Srbi na Kosovu na ovaj dan u ranu zoru oboje samo jedno jaje. Njihova "čuvarkuća" se zove "strašnik". Dok je još svježe boje, majka ga trlja po obrazima djece. Poslije toga se boje ostala jaja, a "strašnik" se ostavlja na vidno mjesto u kući i dobro se čuva da se ne razbije.

U delu "Srpski narodni običaji iz Sreza boljevačkog", Savatije M. Grbić piše da na Veliki četvrtak, prije sunca, žene maste (boje) jaja za Uskrs. Crvena se jaja ovdje drukčije zovu peraške. Prvo jaje, koje se oboji, odnesu u vinograd i zakopaju. To rade da grad preko ljeta ne bi tukao vinograd. Kad oboje potreban broj jaja, onda od onoga varzila, u kome su jaja bojili i brašna zamijese tijesto, u koje još bace jedno ili dva jaja zajedno sa ljuskama, i od njega umese i ispeku jedan kolač. Ovaj kolač poslije čuvaju i njime krme svinje, kad se razbole od groznice.

O tome zašto se spremaju crvena jaja za Uskrs, piše Savatije, postoji u narodu ova priča. Kad su Isusa Hrista skinuli mrtva sa krsta i sahranili, njegova majka, Sveta Deva Marija, izađe mu na grob, i na grobu ostavi nekoliko obarenih bijelih jaja. Kad je Hristos u nedjelju vaskrsao, ona jaja što su bila na grobu, na jedanput sva pocrvene, pa tome za spomen Hrišćani boje jaja za Uskrs crvenom bojom. 

Narod vjeruje da su ovoga dana otvorena rajska vrata na nebu, i ko god toga dana što udijeli za mrtve, to mu se vidi. Ovoga dana služi crkva. Žene idu u crkvu i ostavljaju poneko jaje za dušu umrlih. Na Veliki se čertvrtak ne radi.

Svoje običaje za Uskrs imaju i Vlasi iz Pomoravskog okruga. Tako etnolog Miodrag Aleksić iz Jagodine, autor više monografija o selima tog kraja i knjige "Zanati stare Jagodine", kaže da Vlasi na Veliki četvrtak rano izjutra beru burjan (bobice slične crnoj zovi) i nose pokojnicima "da se svane u groblje". Stavlja se kod uzglavlja pokojnika i pali se vatra da bi se on ugrejao.

Djevojke na Veliki četvrtak uveče pod jastuk stavljaju ogledalo, češalj, peškir i prije no što zaspe kažu: "Koji je moj suđenik neka dođe noćas da se obriše peškirom, češljem da se očešlja, ogledalom da se ogleda.“ Vjerovalo se da koga te noći djevojka od momaka sanja, za njega će se udati.

Na Veliki petak se ništa ne radi, već se farbaju jaja pomoću divljih jabuka, lukovine i koprive. U subotu se kolje žrtvena pečenica, čisti se kuća i pere veš. Pečenica se sprema u nedjelju rano izjutra, puca se iz puške čime se oglašava uskrsnuće Hristovo i udara motkama po žaru, čime se izražava radost zbog uskrsnuća. U crkvu se nosi busen zemlje sa zelenom travom, stabljika koprive, kolač, sveća i čaša vina. Vjernici se zatim okreću prema suncu, gaze busen, ljušte jaja, piju vino i grizu koprivu. Na ovaj dan Vlasi mese poskurice za mrtve (okrugle hlepčiće), kako bi i oni učestvovali u uskrsnuću.

(MONDO)