Spomen-kip Spomenka Gostića, najmlađeg borca Vojske Republike Srpske koji je sa 14 godina poginuo u Jovićima kod Maglaja, danas je svečano otkriven i osveštan u porti Manastira Svetog Nikole u Petrovu.
Spomenik je danas, na praznik Uspenja Presvete Bogorodice, osveštao NJegovo preosveštenstvo episkop zvorničko-tuzlanski Fotije, koji je poručio da je Gostić mučenik našeg vremena, zajedno sa još 30.000 Srba koji su postradali za Republiku Srpsku.
"Spomenko je bio među najmlađima. Primjer čestitog mladića koji voli svoju zemlju i koji je stradao za nju i njene ideale", istakao je vladika Fotije.
Vladika je ukazao na potrebu sabornosti i jedinstvo Srba, pogotovo političkih lidera, kako bi išli putem mudrosti, na šta opominju kosti i žrtve stradalih za slobodu.
Episkop Fotije istakao je da postoji inicijativa da svi novopostradali sa prostora Eparhije zvorničko-tuzlanske, od balkanskih ratova do posljednjeg odbrambeno-otadžbinskog, budu kanonizovani kao novomučenici.
"Narod koji živi u istini, a mi duboko verujemo da srpski narod preko svete pravoslavne vjere živi u istini, jer je pravoslavlje istina, oni stradaju", rekao je vladika Fotije i poručio da su srpska mjesta prepuna krstova i spomenika stradanja.
Spomen-kip Spomenka Gostića otkrili su inicijator i organizator projekta Mile Savić, načelnik opštine Petrovo Ozren Petković, gradonačelnik Banjaluke Draško Stanivuković i odbornik u Skupštini grada Bijeljina Miloš Stanišić.
Savić, koji je i autor dokumentarnog filma "Spomenko na vječnoj straži" i knjige "Spomenko i Ozren", kaže da su ga na sve ove aktivnosti podstakle riječi pokojnog Gostića, kada je svojevremeno pozivao da se pomogne djeci i ljudima ozrenskog kraja, iako je sam Spomenko bio najugroženiji.
Petković je rekao da Spomen-kip Spomenka ostaje na večnoj straži kao opomena budućim generacijama, te izrazio zahvalnost autoru Saviću što je odabrao Petrovo kao mjesto gdje će biti postavljen.
Stanivuković je poručio da Spomenkova žrtva uči kako se voli otadžbina i da u njoj treba ostati bez obzira koliko je to teško, što je ovaj najmlađi borac VRS pokazao svojim primjerom, ostavši na Ozrenu iako je imao priliku da se od ratnih dešavanja skloni u Francusku.
Gradonačlnik Banjaluke Stanivuković je najavio da će inicirati prijedlog da se jedna ulica u Banjaluci nazive po Spomenku Gostiću.
Stanišić je istakao da su, podizanjem spomenika, lik i djelo Spomenka postali besmrtni, a da je na budućim generacijama da čuvaju Republiku Srpsku.
Spomen-kip Spomenka Gostića je rad Željka Aleksića iz Trebinja, a u porti manastira u Petrovu postavljen je 24. avgusta.
Gostić je rođen 15. avgusta 1978. godine u Doboju, osnovnu školu pohađao je u Maglaju, ali je zbog izbijanja ratnog sukoba nije završio.
Po izbijanju rata živio je sa majkom Milenom u selu Jovići nadomak Maglaja, koje je bilo okruženo naseljima sa većinskim muslimanskim stanovništvom, pa se ubrzo našlo na prvoj liniji fronta.
Tokom aprila umrla mu je majka, pa je ostao da živi sa bakom koja je u septembru 1992. godine poginula u granatiranju sela od takozvane Armije RBiH.
Gostić se prijavljuje u Vojsku Republike Srpske, gdje je u početku bio kurir, da bi potom bio prebačen na razvoženje hrane borcima na prvim linijama fronta.
Obavljajući povjerene mu zadatke, jednom prilikom je sa konjskom zapregom upao u minsko polje, pri čemu su konji stradali, a on je bio lakše povrijeđen. Nakon tog ranjavanja, još je jednom bio lakše ranjen.
U ofanzivi muslimanskih snaga na planinu Ozren narod se povukao iz Jovića, a Spomenko Gostić je sa nekoliko vojnika ostao da brani selo.
U martu 1993, tokom granatiranja položaja srpske vojske, pet vojnika je poginulo, a Gostić je teško ranjen. Umro je 20. marta 1993. godine u Jovićima na Ozrenu, a sahranjen je sa stradalim saborcima na seoskom groblju.