U Doboju je predstavljena knjiga "Spomenko i Ozren" autora Mileta Savića, koja govori o Spomenku Gostiću (15), najmlađem borcu VRS poginulom u odbrambeno-otadžbinskom ratu, kao i o ljubavi tog dječaka prema planini Ozren i rodnom selu.
Savić, koji je i autor dokumentarnog filma "Spomenko na vječnoj straži", rekao je Srni da je knjiga objavljena povodom 26 godina od pogibije Gostića 20. marta 1993. godine u njegovom selu na Ozrenu.
Ističući da će prihodi od knjige biti iskorišteni za podizanje spomenika najmlađem borcu Vojske Republike Srpske, koji će biti postavljen u blizini manastira Ozren u Petrovu, Savić očekuje da bi to moglo biti gotovo najkasnije do marta iduće godine.
On je pojasnio da je u knjizi pisao o prijeratnom životu ljudi na ovim prostorima, ali i o Spomenkovoj dječačkoj ljubavi prema planini Ozren da bi budući naraštaji naučili šta znači biti dobar i čestit čovjek, kako se vole zavičaj, običaji i otadžbina.
Savić je o Gostiću i njegovom životu i pogibiji snimio zapaženi dokumentarni film "Spomenko na vječnoj straži", čiji su dijelovi večeras prikazani.
U okviru večerašnje promocije knjige, stihove posvećene Spomenku Gostiću, ali i srpskoj djeci stradaloj u dobojskom logoru tokom Prvog svjetskog rata, čitali su pjesnici Milan Kuzmić i Spasoje Todić.
Spomenko Gostić rođen je 15. avgusta 1978. godine, a stradao je 20. marta 1993. godine. Bio je najmlađi odlikovani borac Vojske Republike Srpske.
On je 1992. godine živio sa majkom Milenom u selu Jovići nadomak Maglaja, koje je bilo okruženo naseljima sa većinskim muslimanskim stanovništvom i ubrzo se našlo na prvoj liniji fronta.
Majka mu je umrla na početku rata, nakon čega je živio sa bakom koja je septembra 1992. godine poginula u granatiranju takozvane Armije BiH.
Gostić se nakon toga prijavljuje u Vojsku Republike Srpske gdje je u početku bio kurir, a potom je razvozio hranu borcima na prvoj liniji fronta.
Obavljajući povjerene zadatke, jednom prilikom je upao u minsko polje, gdje je lakše povrijeđen, a jednom je bio i ranjen.
U ofanzivi muslimanskih snaga na planinu Ozren narod se povukao iz Jovića, a Gostić je sa nekoliko vojnika branio selo.
U martu 1993. godine, u granatiranju položaja srpske vojske, pet vojnika je poginulo, a Gostić je teško ranjen. Umro je 20. marta 1993. u Jovićima na Ozrenu, a sahranjen je sa stradalim saborcima na seoskom groblju u Gornjem Ulišnjaku.
Obnovu Gostićevog spomenika organizovali su članovi Udruženja "Nasljeđe" iz Bijeljine.