Profesionalni vozači iz BiH u punom gasu i nezaustavljivo jure ka zemljama Zapada, gdje je zarada i do četiri puta veća u odnosu na plate u domaćim kompanijama čiji su kamioni zbog nedostatka kadra parkirani dok posao čeka.
Iako se BiH već duže vrijeme suočava s manjkom profesionalnih vozača prevoznici ističu da je problem sve dublji, a posljedice složenije.
U Njemačkoj, Velikoj Britaniji pa čak i dalekoj Americi vlada prava pomama za ovim kadrom, što svakodnevno povećava egzodus radnika.
Predsjednik Udruženja za unutrašnji i međunarodni transport RS Nikola Grbić kaže da je u protekle četiri godine BiH napustilo više od 5.500 profesionalnih vozača, a uvođenje jedinstvenih digitalnih vozačkih dozvola u narednim mjesecima ubrzaće rast tih brojki.
"Nove vozačke dozvole Srbije dio su jedinstvenog digitalnog sistema i svi naši vozači koji imaju dvojno državljanstvo masovno odlaze u susjednu zemlju i uzimaju te dozvole s kojima u Evropskoj uniji više ne moraju polagati za takozvani kod 95. Ta mogućnost dodatno je povećala odliv vozača jer naši radnici s vozačkom dozvolom Srbije bukvalno počinju raditi dan nakon što odu na zapad", pojašnjava Grbić i dodaje da je i sam prošli mjesec izvadio dozvolu u Srbiji te da je procedura jednostavna.
Grbić kaže da prevoznici u Srpskoj i FBiH nemaju način, ni čarobni štapić uz pomoć kojeg bi zaustavili odlazak vozača.
"Plata je glavni razlog zbog kojeg nam ljudi odlaze. Vozač u BiH ne može zaraditi više od 2.000 maraka mjesečno, dok je zarada u Njemačkoj, koja je u martu objavila da joj treba 30.000 vozača, minimalno oko 5.000 evra. U Engleskoj, gdje takođe naši vozači masovno odlaze, plate su 5.000 funti, što je četiri puta više nego kod nas. Naše kompanije nemaju mogućnost da isplaćuju toliku zaradu", priča Grbić. On tvrdi da iz BiH odlazi i visokoobrazovani kadar kako bi vozio kamione po zapadnim zemljama.
"Takvih slučajeva je mnogo. Vozači na zapadu po 20 dana ne izlaze iz kamiona, a onda dođu ovdje i odmaraju deset dana. Ne plaćaju tamo stan, što je za mlađe generacije veoma izazovno. Tako da nama škole za prekvalifikaciju i obuku vozača ništa specijalno ne znače jer svaki mladi vozač kojeg primimo radi dva-tri mjeseca i čim se obuči ode“, kategoričan je Grbić.
Zbog takve situacije, Grbić kaže da trenutno nema prevozničke firme u BiH kojoj ne nedostaje od pet do 50 vozača, u zavisnosti od njene veličine.
"Snalazimo se tako što dio potreba popunjavamo penzionerima, ali to nije rješenje jer oni ne mogu i ne žele da idu van granica BiH, a ne žele ni da ih prijavimo. Posla i te kako ima, a kamioni leže jer kompanije nemaju koga angažovati da voze te kamione", rekao je Grbić.
Dodao je da će se BiH, ako se ovako nastavi, u dogledno vrijeme suočiti sa situacijom da neće imati ko da prevozi robu i putnike.
Nikola Grbić kaže da institucije BiH nemaju razumijevanja za rješavanje problema prevoznika, iako ima mnogo načina da im se pomogne.
"Izostaje svaki vid pomoći, nema ukidanja PDV-a, najskuplji smo u regionu kada je riječ o registraciji teretnih motornih vozila. U Sloveniji i Njemačkoj registracija kamiona s prikolicom košta oko 150 evra, a kod nas 3.000 maraka. U Sloveniji na svakih 1.000 litara potrošenog goriva prevoznicima se vraća 70 evra zbog akciza, kod nas ni to. Kada bi imali te olakšice mogli bismo povećati plate i biti konkurenti", priča Grbić.