Vozači u Bosni i Hercegovini, kad su u pitanju neplaćene kazne za saobraćajne prekršaje, duguju 71,3 miliona KM, a na prvom mjestu po ovom osnovu je vozač iz Sarajeva, iz opštine Stari Grad, sa čak 249.193 KM duga.
"Ukupan dug vozača za saobraćajne prekršaje u BiH iznosi 71.326.873 KM, dok je ukupan dug stranih državljana po istom osnovu 529.515 KM", navode iz Agencije za identifikaciona dokumenta, evidenciju i razmjenu podataka Bosne i Hercegovine (IDDEEA).
Što se tiče duga vozača prema entitetima, na prvom mjestu je Federacija BiH sa ukupnim dugom od 54.509.434, u Republici Srpskoj taj iznos je 14.061.468 KM, dok Brčko distrikt duguje 2.755.970 maraka.
Rekordera po prekršajima iz Sarajeva prati vozač iz Maglaja koji duguje 86.397 KM.
"Na trećem i četvrtom mjestu su vozači sa Ilidže sa približno sličnim iznosom duga, 73.166 i 72.055 KM, na petom mjestu sa dugom od 71.559 KM je osoba iz Hadžića, dok su na šestom i sedmom mjestu vozači iz Gradačca, koji duguju 65.937 i 64.375 KM. Na osmom mjestu sa dugom od 64.335 KM je ponovo vozač sa Ilidže, dok deveto i deseto mjesto kao najveći dužnici po pitanju neplaćenih kazni za saobraćajne prekršaje u iznosu od 60.569 i 58.930 KM pripadaju vozačima iz Zenice i Modriče", navode iz IDDEEA.
Navode da su najčešće kazne koje su napisane ove godine za prekršaje kao što su za vozača koji se vozilom na putu kreće brzinom koja je od 10 do 20 km/h veća od dozvoljene brzine, kao i kada vozač nema kod sebe odgovarajuću važeću vozačku dozvolu ili je ne pokaže na zahtjev ovlaštenog lica, ali i za vozače koji upravljaju motornim vozilom prije sticanja prava na to.
Nikola Ćopić, inženjer za bezbjednost saobraćaja i član Koordinacione grupe za bezbjednost saobraćaja, ističe da su ovo poražavajući podaci, koji se ponavljaju iz godine u godinu.
"Suština je u tome da uglavnom lica koja imaju nagomilane prekršaje nemaju ništa od imovine na svoje ime i da rješenje treba tražiti u oduzimanju vozila kao sredstva kojim se čine prekršaji. Prvenstveno, smatram da oduzimanje vozila kao sredstva izvršenja prekršaja treba da postane pravilo, a ne izuzetak, i da nadležni organ, odnosno Ministarstvo unutrašnjih poslova kod takvih prekršaja ne bi trebalo da odstupa od takvog ustaljenog postupanja. Rješenje se može tražiti i u prinudnom izvršenju izrečenih novčanih kazni od strane Poreske uprave, a u tom slučaju izvršenje se može sprovoditi na novčanim primanjima dužnika, pokretnim stvarima, novčanim sredstvima sa računa kod banaka i slično", smatra Ćopić.
Ističe da bi apostrofirao i zakonsku mogućnost koju trenutno pruža važeći Zakon o prekršajima Republike Srpske.
"Tu mislim na zamjenu novčane kazne kaznom zatvora, i to nakon što istekne rok od tri godine od dana pravosnažnosti prekršajnog naloga ili rješenja o prekršaju. U ovom slučaju treba napomenuti da se zamjena vrši na način da se za svakih započetih 50 maraka određuje kazna u trajanju od jednog dana zatvora, s tim da kazna zatvora ne može biti kraća od jednog dana, niti duža od 60 dana", kaže Ćopić.