Društvo

Dječaci održali lekciju iz humanosti: Braća Božilović iz Bratunca donirali kosu oboljeloj djeci

Autor Nikolina Damjanić

Prvo je želju da pusti kosu da raste da bi je poklonio nekom nepoznatom vršnjaku, kome je život prerano na leđa stavio teret bolesti, izrazio Viktor, a ovog ljeta njegovim stopama krenuo je i desetogodišlji Andrej.

Izvor: SRNA/Sanja Srdić

Dok svakodnevno po društvenim mrežama tragaju za virtuelnim herojima, koji su često sve samo ne to, mališani u Osnovnoj školi "Vuk Karadžić" u Bratuncu možda i ne znaju da su pravi heroji humanosti u stvari baš njihovi školski drugari Andrej i Viktor Božilović, koji su svaki ponaosob svoju dugu kosu donirali bolesnoj djeci.

Prvo je želju da pusti kosu da raste da bi je poklonio nekom nepoznatom vršnjaku, kome je život prerano na leđa stavio teret bolesti, izrazio Viktor, a ovog ljeta njegovim stopama krenuo je i desetogodišlji Andrej.

On za kaže da su i Viktora i njega i drugari i mještani sela Pobrđa u kom žive često zbog njihove duge kose izlagali podsmjehu i osudi, ali da oni imaju svoj cilj.

"Imam svoj cilj i nikad na ružne riječi i psovke ne odgovaram. Želio sam, kao i Viktor, da nekog obradujem, da mu dam nešto što je izgubio da se ne bi razlikovao od drugih", rekao je on.

Mali Andrej je rekao da ga je, osim primjera brata, na to da istraje u svojoj namjeri da donira kosu dodatno ohrabrila i činjenica da ima školsku drugaricu koja je u jednom momentu "izgubila kosu".

"Kosica joj je sada porasla. Radujem se tome", rekao je Andrej koji će, kaže, vjerovatno ponovo pustiti kosu.

Viktor je svoju kosu, koja je bila duga 47 centimetara u martu prošle godine odsjekao u Zemunu i lično sa majkom Bojanom Nešković odnio u udruženje "Sve za decu" na beogradskoj Slaviji.

Andrej se ošišao nedavno u frizerskom salonu u Loznici koji sarađuje sa tim udruženjem i u kojem se do sad obrelo više od 500 malih donatora iz Podrinja, od kojih tek desetak dječaka.

Izvor: SRNA/Sanja Srdić

Majka Bojana je rekla da su i jedan i drugi imali poriv da to učine.

"Viktor voli da čita `Politikin zabavnik` i tu se zainteresovao za donaciju kose. Bilo je svega i raznih pritisaka, čak i od nastavnika da se ošiša. Direktno mi je rečeno: `Ošišaj ga da bude muško!` Ali, izdržali su sve to. Izdigli su se i ponosna sam na njih", rekla je majka Bojana, koja svoje dječake odgaja uz pomoć roditelja na imanju Nešković, za koje se čulo daleko van granica Srpske.

Bojana sanja da na tom imanju jednom pokrene i filmski festival, a nije isključeno da će u Pobrđe uskoro doći i jedan Oskar i to onaj pravi.

Njena sestra Maja Novaković je autor filma "Ko će pokucati na vrata doma mog", koji je osvojio Gran-pri na "Dok festu" u Šefildu i automatski je kvalifikovan za nominaciju za Oskara.

"U Majinom filmu glumi Andrej. Samo on i glumac. Ozbiljno je kao i sve shvatio tu ulogu. Meni je važno da odrastu u prave ljude, da imaju tu empatiju usađenu u sebi. Zaista mislim da djeca koja odrastaju na selu imaju tu moć da sagledaju vrijednost malih stvari", rekla je Bojana.

Ako je po onoj starinskoj da se po djeci čovjek poznaje, onda su desetogodišnji Andrej i četiri godine stariji Viktor na najboljem putu.

(Srna/MONDO)