U selu Urije kod Donjeg Vakufa, gdje su ustaše na brutalan način pobile desetine srpskih civila, nalazi se spomenik ovim žrtvama, koji je potpuno zaboravljen od svih.
Ako vas put nanese u Donji Vakuf, gradić u srednjoj Bosni, kroz koji protiče rijeka Vrbas, osim najboljih ćevapa i dobronamjernih ljudi nećete naći mnogo toga ukoliko vas zanima istorija tog podneblja.
Postoje u gradu, jedan do drugog partizanski spomenik i spomenik palim šehidima u posljednjem ratu u BiH, stara Sahat kula iz turskog vakta i poneki vjerski objekat sve tri konfesije, koje su do 1992. živjele u tom gradu.
Doduše i danas u Donjem Vakufu živi i poneki Hrvat katolik ili Srbin pravoslavac, ali ti brojevi u odnosu na većinsko bošnjačko stanivništvo su zanemarljivi.
Ipak, postoji i jedan potpuno sakriveni spomenik, napravljen za žrtve "nacističkog terora", kako se to kolokvijalno govorilo u doba SFR Jugoslavije.
U pitanju je spomen-obilježje u selu Urije, gdje su 17. jula 1942. godine, brutalno pobijeno srpsko stanovništvo od strane ustaške Crne legije, pod komandom Jure Francetića.
"U znak zahvalnosti i trajnog sjećanja na hrabre proletere i žrtve nacističkog terora koji uzidaše svoje živote u temelje naše slobode, narod i borci ovoga kraja podiže ovo spomen-obilježje, 17. 8. 1987. godine", navedeno je na spomeniku uz obaveznu zvijezdu petokraku.
Prema sjećanju autora spomenika, arhitekte Sladoja Popovića, s lijeve i desne strane su bila popisana imena žrtava pokolja, koji su uništeni za vrijeme ili poslije prethodnog rata.
"Sada ako neko dođe slučajno ili namjerno da posjeti ovaj spomenik, neće moći ništa saznati o žrtvama", dodao je arhitekta, koji je porijeklom iz ovog kraja, a danas živi i radi u Banjaluci.
Popović je objasnio i da u vrijeme podizanja spomenika, koji je simbolizovao napredak u bolju budućnost uprkos "odsječenom" dijelu našeg zajedničkog tijela, njegov nacrt je prošao brojne procedure.
"Za razliku od danas, tadašnja država nije mnogo prepuštala slučaju kad je u pitanju pravljenje spomenika. Rad je morao da prođe različite strukovne komisije u kojima su sjedili ugledni stručnjaci i profesori arhitekture. A na sam dan otvaranja, kojem su prisustovali brojni zvaničnici u BiH, general Petar Gračanin je izričito zahtijevao i moj dolazak iako sam bio mladi i nepoznati arhitekta", istakao je Popović.
Takođe, spomenik, koji je napravljen na inicijativu opštinske organizacije SUBNOR-a i podršku tadašnjih političkih organizacija u Donjem Vakufu, tih nekoliko godina do raspada zajedničke države noću je osvjetljavao i postavljeni reflektor, međutim, danas ne samo da nema osvjetljenja već je sve prilično zapušteno i oronulo, zaraslo u korov i šikaru.
Za sam zločin, šira javnost saznala je iz zapisa crnogorskog partizana Milovana Đilasa, čija je jedinica prošla kroz selo dan kasnije, što je objavljeno u njegovim "Ratnim dnevnicima" i prvoj knjizi istoričara Vladimira Dedijera istoimenog naslova.
Đilas je opisao ono što je vidio, a to su brojna tijela unakaženih žrtava djece, žena i muškaraca svih uzrasta koja su ga zapanjila svojim užasom i to nakon što je izgubio nekoliko saboraca nekoliko dana ranije u borbi sa ustašama.
Eksplicitan tekst o Đilasovom zapisu, objavio je zagrebački portal "Indeks" u tekstu: OVO JE BIO JURE FRANCETIĆ "Leševi su bili unakaženi, djetetu je iz lubanje iscurio mozak".
Ove Đilasove tvrdnje istoričar iz Hrvatske Davor Marijan uzeo je sa rezervom u svom članku "Zločini Crne legije u kupreškom kraju ljeta 1942." (Časopis za savremenu povijest, 2000.).
Prema njegovom mišljenju, zločin u selu Urije se desio i zabilježen je osim kod Đilasa i u partizanskim izvještajima Pete krajiške brigade, ali smatra da su njegov obim i detalji možda bili preuveličani u komunističkoj literaturi.
Ipak da su se ovi gnusni zločini u srednjoj Bosni dogodili potvrdilo je i pisanje Edmunda Glaisea von Horstenaua, njemačkog opunomoćenog generala u NDH, koji je u svom izvještaju njemačkom vrhu, opisivao brutalnost ustaških akcija i upozoravao da takvi zločini podstiču partizanski otpor, čime se ugrožava njemačka kontrola nad regijom.
U zborniku dokumenata "Zanesovići", koji je objavljen prošle godine u Fondaciji "Zaboravljeni korijeni" pod naslovom: "Stradanje Srba tokom Drugog svjetskog rata u Bugojnu, Kupresu, Donjem i Gornjem Vakufu", poimenice su pobrojane sve žrtve ustaških zločina u selu Urije.
Zanesovići zbornik dokumenata o stradanju Srba u Bugojnu, Kupresu, Donjem i Gornjem Vakufu
U pitanju su 82 osobe iz porodica Arambašić, Glamočak, Ninković, Kašić i drugi, od kojih je čak 39 djece uzrasta od 0 do 17 godina.
Iako je podnesen prijedlog da se ovaj spomenik proglasi nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine, Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika je 2011. godine odbila taj prijedlog.
(MONDO)