Društvo

Sindikat nakon tragedije u Banjaluci: Koliko radnika još treba da pogine?

Autor Dušan Volaš

Povodom jučerašnje tragične pogibije radnika na gradilištu u Banjaluci, Savez sindikata Republike Srpske uputio je saopštenje, postavljajući pitanje koliko žrtava je potrebno da bi se sistem suštinski promijenio.

Ilustracija: Izgradnja novih stanova
Izvor: Shuttershtock

Podsjećamo, građevinski radnik iz Banjaluke Đ.P. (58) poginuo je prilikom pada sa zgrade u izgradnji u centru Banjaluke.

Iz Sindikata podsjećaju da je ovo prvi smrtni slučaj na radu u ovoj godini, ali upozoravaju da on sigurno neće biti posljednji ukoliko se ne prekine scenario u kojem se nakon tragedije i kratkih vijesti sve brzo zaboravi.

Savez sindikata RS izričito odbija da se ovakvi događaji tretiraju kao puka statistika, naglašavajući da radnik nije samo broj već osoba koja je otišla na posao da prehrani porodicu. Postavljaju otvorena pitanja o tome da li će se i ovaj put krivica tražiti u samom radniku, da li će slučaj ostati bez jasnih odgovora, te hoće li neko konačno krivično odgovarati za smrt na radnom mjestu.

Kako bi se zaustavila degradacija sigurnosti radnika, Sindikat zahtijeva hitnu realizaciju ranije iznijetih zahtjeva upućenih Vladi Republike Srpske, nadležnim ministarstvima i Inspektoratu. Prioritet mora biti donošenje Centralnog registra povreda na radu, kao i Strategije zaštite na radu u Republici Srpskoj sa preciznim akcionim planom. Pored toga, insistira se na hitnom unapređenju zakonskih propisa, pojačanom inspekcijskom nadzoru u rizičnim djelatnostima, te povećanju broja inspektora.

Jedan od ključnih zahtjeva odnosi se na kaznenu politiku prema poslodavcima. Sindikat traži drastične, a ne simbolične kazne za one koji ne primjenjuju propise i dovode radnike u opasnost, ističući da kazne moraju biti takve da nikome više ne padne na pamet da štedi na obuci ili bezbjednosnim procedurama. Takođe, zahtijeva se uvođenje obaveznih organizovanih sistematskih pregleda za sve radnike u Republici Srpskoj na godišnjem nivou.

Zaključeno je da zaštita na radu i zdravlje radnika nisu trošak, već zakonska i moralna obaveza, zbog čega se od institucija očekuje hitna reakcija kako bi se sačuvali životi i zdravlje onih koji rade.