Protivljenje građana gradnji višespratnice u centru Banjaluke, na mjestu nekadašnjeg kina ''Kozara'', ponovo je otvorilo pitanje koliko su građani upoznati sa svojim pravima i načinom njihovih ostvarivanja, te da li prekasno reaguju, kada "mašine već dođu na teren."
Mnoge Banjalučane je rastužilo rušenje kultnog kina "Kozara", jednog od simbola Banjaluke na čijem mjestu je, prema Nacrtu regulacionog plana dijela centralnog područja Grada Banjaluka koji je usvojen prije dvije godine, predviđena gradnja zgrade od 12 spratova.
Stanari iz okolnih ulica (Aleja Svetog Save, Ulica bana Milosaljevića i Sime Šolaje) su pokrenuli peticiju protiv gradnje višespratnice jer kažu da je to za njih neprihvatljivo iz više razloga. Navode da će takva zgrada uticati na skraćivanje dnevne svjetlosti, a da će se gradnjom dvosmjerne ulice kroz naselje, što je takođe planirano, povećati rizik od od saobraćajnih nezgoda itd.
Ovo je jedan od brojnih slučajeva u Banjaluci kada se građani usprotive ''mašinama''. Stiče se utisak da ovo protivljenje najčešće dođe kasno kada su planovi već zateftereni, a građevinci počnu sa radom.
Goran Pivašević, banjalučki aktivista sa velikim iskustvom u pokretanju građanskih inicijativa, kaže da građani moraju znati da nakon usvajanja regulacionog plana naknadni postupci teško mogu promijeniti stanje na terenu.
"Pravo vrijeme za reagovanje je prilikom dostavljanja komentara na javnim uvidima regulacionih planova. Ali i tada je veoma bitna kritična masa ljudi koji će dati svoje mišljenje i pratiti razvoj situacije. To su stvari koje trebaju da prate ZEV-ovi (zajednice etažnih vlasnik) koji su na prostoru datog regulacionog plana i oni su ti koji se trebaju međusobno usaglasiti, pozvati svoje stanare i djelovati putem dopisa", istakao je Pivašević.
Naš sagovornik dodaje da se ljudi varaju ako misle da se njihove aktivnosti rješavaju samo na ''fejsbuku'' i to kada bager krene da ruši.
"Te stvari se rješavaju nekoliko godina prije, prije i za vrijeme javnih rasprava, pisanim putem i to od velikog broja ljudi sa svojim imenom i prezimenom. Pojedinci u tim stvarima ne mogu ništa riješiti", podvukao je Pivašević.
Dejan Lučka, pravnik i direktor Banjalučkog centra za ljudska prava, tvrdi za Mondo da generalno građani ne poznaju dovoljno svoja prava, a identična je situacija i kada su u pitanju građanske inicijative. On ističe da se za prava mnogi zainteresuju tek kada situacija eskalira ili im sve "dođe do guše."
"Organizovanje u veće grupe, alarmiranje javnosti, pokretanje ljudi na akciju, javne rasprave, dopisi nadležnim institucijama, zvanje inspekcija i drugih organa, pisanje analiza i postavljanje kontraargumenata protiv nekih radnji, kampanje i alarmiranje medija, pozivanje na zakonske propise, organizovanje javnih okupljanja, itd. su konkretno djelovanje, koje veoma često izostane ili do njega dođe kada već bude kasno," istakao je Lučka.
Prema njegovim riječima, u društvu, takvo kakvo je, u kome je korupcija sveprisutna a kršenje zakona kao "dobar dan", ne može se očekivati da se neko drugi izbori za nešto što građanima nije po volji.
"Potrebna je samo volja, ali i želja da se na nešto reaguje odmah i na vrijeme, u samom začetku, a ne kada to bude prekasno. A ako se npr. kršenja prava nastave i nakon odlučnog djelovanja i pravnih i konkretnih argumenata koji nezakonito nisu uzeti u obzir, onda se može ići i na građansku nepslušnost, proteste, sudske postupke i slično," zaključio je Lučka.