Napori danjašnjeg društva mahom su okrenuti ispunjavanju interesa kapitala pod idejom kontinuiranog razvoja i napretka.
/Za Mondo.ba piše Nataša Mazalica/
Potrošački impuls, epitaf našeg doba, zahtijeva neprekidnu proizvodnju koja troši resurse iz prirode čijim se nusproduktima narušavaju prirodni ciklusi regeneracije životne sredine koja više nije u stanju da ide u korak sa industrijom.
Poljoprivredna industrija je daleko odmakla od prirodnih načina uzgajanja, potpuno se predajući monokulturama koje sa sobom nose veće rizike od pojave bolesti usjeva, i potrebu da se polja zalijevaju koktelima hemikalija kako bi iste izdržale surove uslove sredine, i dale što veće prinose u kratkom vremenskom roku na što manjoj jedinici površine. Ovo, pak, nije rezultovalo smanjenjem gladi u svijetu kako se nekad romantizovano predviđalo, već je nasuprot tome istisnulo starinske, prirodne načine poljoprivredne proizvodnje koji su poštovale prije svega vrijeme potrebno da prirodni procesi dese i ugrozilo biodiverzitet.
Kruženje energije i povratni procesi u prirodi se često spominju (H.T Odum) a praktično se mogu primjeniti u svim sferama zaštite životne sredine od ekoremedijacije – obnavljanje životne sredine manjim intervencijama uz pomoć same prirode, do permakulture – održive poljoprivrede.
Permakulturni dizajn kao pojam je nastao u Australiji a naziv su skovali Bill Mollison i David Holmgren. Osnova nastanka permakulturnog dizajna je bila način života aboridžinskih plemena, koja su iz prirode uzimala isključivo za svoje trenutne potrebe uz strahopoštovanje nastalo vjerovanjem u ogromnu zmiju duginih boja za koju su smatrali da je svojim kretanjem teraformirala zemlju. Između ostalog ovo je i slika koja krasi neke od Molisonovih knjiga o permakulturi.
Permakulturni dizajn se konceptualno može svesti na tri glavna principa, briga o zemlji (planeta i zemljište), briga o ljudima i ograničavanje rasta i potrošnje. Pokret odavno nema značenje isključivo permanentne agrikulture, nego permamente kulture življenja. Takav princip utjelovljuje vraćanje čovjeka samoj prirodi, izopštenog napretkom tehnologije, centričnog bića koje želi da dominira prirodom i kulturološki se ne smatra njenim dijelom.
Jedan od principa permakulture je posmatranje okoline i odnosa živih bića. Uočavajući šablone i obrasce koji se dešavaju pred nama, možemo da dizajniramo takav dom koji neće zahtjevati utrošak velike količne energije, niti će stvarati nepotreban otpad.
Za razliku od uređenih sistema koje održava čovjek poput ukrasnih vrtova i poljoprivrednih imanja koji da bi opstali, moraju da crpe resurse usput uništavajući biodiverzitet nekog područja, permakultura objedinjuje i uključuje sve sudionike jednog pretpostavljenog sistema sa namjerom da ih poveže i iskoristi.Često se permakulturna imanja stoga na prvu čine kao da se u njima ne dešava mnogo, a zapravo je život nalazi u simbiotičkoj harmoniji.
Skriveno od saobraćaja i ljudi, jedno takvo imanje pod nazivom Farma Transforma se nalazi dvadesetak kilometara od Banja Luke u selu Boškovići. Domaćini Helen Jaggi Kosić i Srđan Kosić održavaju ovo premakulturno imanje više od 10 godina a Helen je diplomirani teolog, diplomirani inženjer permakulture i jedina licencirana instruktorka za vođenje i održavanje standardizovanih 72- satnih kurseva permakulturnog dizajna u BiH.
Polazna tačka imanja je drvo katalpe u čijem radijusu su velike stijene pronađene u okolini, koncentrično postavljene kako bi pružile osjećaj utočišta. Iste ove stijene su dio vizuelnog identiteta Farme Transforme. Ovaj dio je predviđen za druženje, meditaciju i opuštanje, a uz njega se nalazi glavna kuća u kojoj se održavaju radionice dok su ispred raznovrsne biljke od lješnjaka i šipka do matičnjaka, koprive, žalfije i plućnjaka koje porodica koristi za salate, variva ili čajeve.
Životinje farme imaju zasebne regione i poje se kišnicom koja se skuplja sa krova i sistemom crijeva i buradi dovodi do jezera a njihov otpad se koristi kao đubrivo za zemljište. S obzirom da za vrijeme ljeta imaju nestašicu vode za stoku, Kosići su iskoristili zemlju pod nagibom i terasama formirali retenzije koje vodu zadržavaju površinski i tako omogućuju napajanje većeg dijela imanja. To je samo jedna od mnogih intervencija koje su radili kako bi omogućili mali utrošak sopstvene energije za održavanje velikog imanja od četrdeset hektara.
Danas, porodica Kosić uživa gotovo punu slobodu života u tranziciji. I dalje su malim dijelom priključeni na sistem ali imaju kapacitete da žive off grid u potpunosti. Pokreta poput permakultnog dizajna ima sve više, od Longo mai (Longo Mai - revolt i utopija), do globalnog pokreta Tranzicija a svi imaju za cilj održivost i nezavisnost kroz povratak čovjeka prirodi.
Zainetersovani koji žele da upoznaju i nauče sve o permakulturnom dizajnu, imaju priliku da to učine na predstojećem kursu koji vodi Helen od polovine novembra.