Visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini Valentin Incko obrazložio je danas svoju odluku da nametne izmjene Krivičnog zakona kojima će se kažnjavati "negiranje genocida i ratnih zločina te njihovo veličanje."
Istakao je da su "oprost i pomirenje najvažniji te da nema loših naroda."
Prema Inckovom mišljenju dopuna Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine ima za cilj "da riješi nedostatak postojećeg pravnog okvira, koji ne nudi adekvatan odgovor za problem govora mržnje, a koji se manifestira kroz negiranje zločina genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina, pa čak i kada su za te zločine već donesene pravosnažne presude domaćih i međunarodnih sudova."
Visoki predstavnik (u odlasku) smatra da "nedostatak priznanja, odgovornosti i pravne zaštite za žrtve masovnih zločina i sistematskih zlostavljanja ima pogubne posljedice po društvo. Govor mržnje, veličanje ratnih zločinaca i revizionizam, odnosno otvoreno negiranje genocida i ratnih zločina onemogućavaju društvima da se suoče sa zajedničkom prošlošću, predstavljaju ponovno ponižavanje žrtava i njihovih najmilijih, a pri tome produžavaju nepravdu i ugrožavaju međuetničke odnose. Sve ovo izaziva frustracije, društvo čini hronično bolesnim i onemogućava prijeko potrebno pomirenje. Naravno, sve to sprečava izgradnju mirne i uspješne budućnosti Bosne i Hercegovine."
"Građani Bosne i Hercegovine dugo su čekali da njihovi izabrani predstavnici sami zakonski urede ovo veoma ozbiljno pitanje. Međutim, svako nastojanje da se to učini bilo je blokirano. Tokom tog razdoblja situacija se pogoršavala, a sada već izmiče kontroli! Pojedini politički lideri otvoreno veličaju pravosnažno osuđene ratne zločince, uz iznošenje raznih teorija zavjere, negiraju da se genocid u Srebrenici uopšte i dogodio, a pojedini građani slijede njihove signale i narativ. Dugo sam se nadao da će ljudskost i zdrav razum prevladati, ali, nažalost, svjedočimo eskalaciji veličanja ratnih zločinaca i osporavanju pravosnažnih presuda Krivičnog suda koji su osnovali Ujedinjeni narodi. Osim što takvo ponašanje predstavlja izrugivanje vladavine prava, duboko sam uvjeren da je to sijanje sjemena za potencijalne nove sukobe. Stoga smatram da je sada nužno urediti materiju zakonskim rješenjima," kaže Incko, između ostalog.
Naglasio je da njegove intervencije u krivičnog zakonodavstvu nemaju veze s kolektivnom krivicom, nego individualnom odgovornošću, pojašnjavajući da unaprijed želi odbaciti eventualne manipulacije kako su ove zakonske izmjene usmjerene protiv jednog, drugog ili trećeg naroda.
"Nema loših naroda. Ovo su zakonske izmjene za relaksiranje i rasterećenje svih naroda i građana BiH. Osobe osuđene za stravične zločine ne bi trebalo veličati, one ne bi trebale imati javni prostor u slavu njihovih imena, niti murale oslikane u njihovu čast, bez obzira na to za koga ili protiv koga su se borili. Prepoznavanje krivice pojedinaca omogućava ljudima da se oslobode tereta prošlosti i krenu u ljepšu budućnost. Mladim ljudima, rođenim poslije rata, svakodnevno se krade bolja budućnost nauštrb krvave prošlosti. Svi postaju žrtve verbalnog rata u vezi s interpretacijom posljednjeg rata, i to mora prestati! Važno je razumjeti da bez istine nema pravde, a bez pravde nužno potrebnog pomirenja."
Incko je objavio zašto je na kraju na komandata posegnuo za bonskim ovlašćenjima da bi "adaptirao krivično zakonodavstvo BiH."
"Savjest mi nalaže da nemam pravo okončati svoj mandat dok se veličaju pravosnažno osuđeni ratni zločinci. Takvo stanje nemam pravo ostaviti ni napaćenim građanima ove lijepe zemlje, kao ni svom nasljedniku. Nemam pravo ignosirati presude Haškog tribunala koji je uspostavio Savjet bezbjednosti UN-a, a zadužen sam za civilnu implementaciju mira. Naime, od donošenja pravosnažne presude 'arhitekti zla Radovanu Karadžiću' intenzivno radim na projektu suočavanja s ratnom prošlošću da bi se, kroz proces suočavanja s istinom, stiglo do traženja i davanja oprosta. Do ozdravljenja društva! Prema mom projektu, Srebrenica, koja je već planetarno poznata po genocidu, trebala bi biti planetarno prepoznata i po oprostu. Inspiraciju za tu ideju sam pronašao u majci Hatidži Mehmedović, koja je u srebreničkom genocidu izgubila sve bliske članove svoje porodice, oba sina, supruga, još 34 člana porodice, a bila je spremna pružiti i pružala je ruku oprosta. Nažalost, kada sam od Narodne skupštine Republike Srpske, početkom ove godine, tražio da poništi odlikovanja koja je dodijelila pravosnažno osuđenim ratnim zločincima, narodni poslanici su većinom glasova to odbili učiniti, istodobno potvrđujući ispravnost odluke koja je ranije donesena. Gotovo sve šanse koje sam dao domaćim vlastima da se ograde od ratnih zločinaca odbačene su. Stoga, kao moralnu obavezu, prema građanima koji su pretrpjeli strahote rata, kao i dug prema mladim ljudima u ovoj zemlji, rođenim nakon rata, odlučio sam da iskoristim bonska ovlašćenja i intervenišem u krivičnom zakonodavstvu, što je garancija da ubuduće neće biti moguće nekažnjeno veličati ratne zločince i prekrajati istorijske činjenice. I ova zemlja ima pravo na univerzalne civilizacijske vrijednosti", zaključio je Incko.