Sinoć je na RTRS u emisiji ''Drugi ugao'' održan televizijski duel u kojem su gostovali gradonačelnik Banjaluke Draško Stanivuković i portparol SNSD i savjetnik srpskog člana Predsjedništva BiH, Radovan Kovačević.
Nakon dužeg vremenskog perioda prvi put smo gledali tv. duel dvije poznate političke ličnosti iako različitih funkcija.
Javno mnjenje u Republici Srpskoj pati za kakvim-takvim poboljšanjem političke kulture i komunikacije pogotovo između dva ''bloka'', od kojih svaki ima ''svoje'' medije preko kojih svaki dan lansiraju artiljeriju izjava i komentara, često uvredljivih i bez ikakvih ograničenja.
Iz tog ugla, dobro je da se ovaj duel dogodio i bilo bi još bolje da u televizijskom duelu gledamo druge ličnosti koje obavljaju odgovorne poslove, ne samo političke.
Utisak je da je novinar Jasenko Todorović duel održao u granicama zadatog i da nije eskalirao u neželjenim pravcima osim na početku kada je Stanivuković odmah krenuo sa provokacijama i pitanjima zašto on prvi nije dobio riječ, s obzirom da je gradonačelnik, što je dalo ton cijelom duelu.
Voditelj je mogao biti i dosljedniji kao sudija koji ne dopušta grublju igru, ali to bi ga vjerovatno dovelo u situaciju da se on više raspravlja sa Stanivukovićem koji se ne bi libio da ga optuži za pristrasnost.
Glavni utisak o dvojici gostiju u studiju RTRS-a je da je njihov nastup bio određen njihovim dosadašnjim javnim i političkim karakterom.
Gledali smo političara protiv portparola.
Sve ovo vjerovatno ne bi bio slučaj da je s druge strane umjesto Kovačevića bio neko čija je spremnost da prelazi granicu ''dijaloga'' ravna Stanivukovićevoj, ili veća. Evidentno je da je SNSD poslao Kovačevića kao nekoga ko svaki dan barata poznatim, više puta ponovljenim podacima i stranačkim porukama, te na dnevnom nivou "ratuje" sa opozicijom izjavama i saopštenjima.
To se vidjelo sve svrijeme tokom emisije, pa Stanivukoviću i nije bilo teško da bude u prednosti.
Od kad se zaposlio kao političar prije nekoliko godina, Stanivuković ne bira populistička sredstva kojima dopire do publike. Brusio se i nametao na mitinzima i u selfi video prilozima, na protestima, performansima i bez obzira da li je na pres-konferenciji, u emisiji ili na stranačkom mitingu, uvijek gađa ''neuralgične tačke'' najšire populacije u Republici Srpskoj. Karijeru, odnosno posao, poistovijetio je sa životom i po nadobudnosti (''dozvoljavam vam da odgovorite'') se može mjeriti sa nekadašnjim Vojislavom Šešeljem, sa Aleksandrom Vučićem, ili Miloradom Dodikom.
Gdje god da se nalazi, a ako su tu kamere, kao što je bio slučaj sinoć, Stanivuković se uvijek obraća biračima: "Otvorite frižider, nazovite rođake u Austriji". Ili pomoću vrlo efikasnog geografskog i emotivnog povezivanja: "Kad sam bio u Kranju mislio sam da sam na Petrićevcu" - jer - svi imamo nekoga u Sloveniji.
Kod teme ''kiseonik'' gradonačelnik je uveo novi pojam "democid", povezujući izraz ''genocid'' sa događajima na Univerzitetsko-kliničkom centru Republike Srpske, nastavljajući tako pokušaje da Vladu Đajića i SNSD obezljudi i da im karakter, ne samo "lopova", već i "zločinaca", a protiv njih je onda ''sve dozvoljeno''.
Tokom ove rasprave, koju su vjerovatno umorno posmatrali brojni medicinski radnici, Kovačević je pokušao da stane u njihovu odbranu, usput tražeći da se ne zaboravi odgovornost Agencije za lijekove odnosno njenog direktora Aleksandra Zolaka.
Kao ni Stanivuković, ni Kovačević nije odstupio od svog načina nastupa, a on nije političar i već od starta je bio u zaostatku za gradonačelnikom Banjaluke, budući da je njegov izraz drugačiji, više formalan i oblikovan često sigurnim i poznatim okruženjem u kojem funkcioniše, a to su kamera i mikrofon RTRS-a i (ili) АТV-a.
Radovan Kovačević je u posljednje dvije-tri godine postao ''medij'' preko kojeg Kabinet Milorada Dodika ili SNSD, reaguju na stvari na dnevnom nivou. Bile to izjave političara iz Federacije, ili opozicije u Republici Srpskoj. Za razliku od Stanivukovića koji improvizuje i stalno izmišlja mete koje će napasti, Kovačević je naviknut da daje izjave ili komentare u kojima sigurnim rečenicama uz pouzdane i više puta korištene formulacije, prenosi slične i već poznate poruke, uz ponekad oštriju riječ ili grublji ton kada to politička situacija zahtijeva.
Pokušao je da uporedi Stanivukovića sa fudbalerom Edenom Azarom, ali to je bio promašaj jer većina stanovnika ne zna ko je belgijski fudbaler, a i nije efikasno Stanivukoviću prebacivati što je tajkun, jer vlada nepodijeljeno mišljenje da se ogroman broj ljudi iz trenutne vlasti nepravedno obogatio.
Zabilježeno je da su se sagovornici dva puta i složili - Stanivuković je napomenuo da je njegov stav o potrebi odlaska stranih sudija iz Ustanog suda BiH jednak kao Kovačevićev, dok je Kovačević pohvalio gradonačelnikovu inicijativu za besplatne udžbenike - što takođe ide u prilog potrebi ovakvih tv. duela.
Zaključak je da je SNSD igrao "na sigurno" jer Kovačević ne može izgubiti glasove i podršku s obzirom da, bar za sada, nije bio kandidat na izborima, a Stanivukoviću dueli nisu mrski i sigurno je poziv jedva dočekao.