Da li je u našoj javnosti zavladala apatija u kojoj ni političarima ni njihovim glasačima nije stalo do prave analize i sučeljavanja ideja, stavova i argumenata?
U Sjedinjenim Američkim Državama prije tri dana održana je prva od tri predviđene TV debate Donalda Trampa i Džoa Bajdena, dvojice kandidata na predsjedničkim izborima koji su zakazani za početak novembra.
TV duel je značajna tekovina američke političke kulture i može imati dosta uticaja na neopredijeljene birače oko kojih se bore kandidati.
Istog mjeseca kao i u Americi, na birališta će glasači širom BiH na ovogodišnjim lokalnim izborima. Međutim, kako stvari stoje, debatu i TV duele kandidata nećemo vidjeti. Paradoksalno, mediji su se namnožili, kandidati praktično imaju svoje snimatelje, ali pravog sučeljavanja nema.
Posljednji značajan televizijski duel imali su tadašnji kandidati za predsjednika RS, Milorad Dodik i Ognjen Tadić, u studiju banjalučke "ATV" 2014. godine, gdje im je domaćin bio urednik i novinar Vedran Škoro. Uoči lokalnih izbora 2016. godine na "TV Elta" polemisali su Igor Radojičić i tadašnji kandidat opozicije, Dragan Čavić zajedno sa još dvojicom kandidata, koji su ipak bili u drugom planu.
Vedran Škoro: Vladaju apatija i nezainteresovanost
Škoro, koji trenutno ne radi u medijima, slaže se sa našom konstatacijom da političari izbjegavaju direktna sučeljavanja u ''živom programu'', ali primjećuje da u političkom životu Republike Srpske trenutno vlada ambijent u kojem takav program, nikome nije potreban.
"Političari izbjegavaju duele, a zašto? Zavladao je ambijent u kojem se čini da to više nikome nije potrebno, ni političarima niti građanima koji takođe ne pokazuju interesovanje za takvim sadržajem. Olako sve prihvataju, pa i to da li ima ili nema televizijskih duela, ali ne samo to - prihvataju i ako nemaju pravih informacija uopšte. Vlada apatija, atmosfera gdje ljudi ne pokazuju zainteresovanost za dodatnu informaciju o bilo čemu pa ni o političkim i ekonomskim kretanjima."
Vedran Škoro navodi da je 12 godina u emisijama "Amplituda" i ''Apostrof'' pokušavao da održi nivo debate. ''Ako je tema bila o RS, tu su bili i vlast i opozicija, a ako je BiH, bili su uključeni Sarajevo, Banjaluka i Mostar. Ako se radi region, onda sagovornici iz Beograda, Zagreba, Sarajeva i Banjaluke. Toga danas nema."
Dugogodišnji voditelj talk show emisija kaže da je od 2016. ali možda i od 2014. godine, u Srpskoj napravljen politički ambijent u kojem nije bitna ni ideologija ni programi političkih stranaka.
U takvom ambijentu se uopšte ne polemiše o važnim temama. Dobra vijest je, smatra on, da je takvo stanje neodrživo.
"Mislim da to neće trajati dugo, jer vidimo da su čak u zemljama u okruženju, a kamoli u zapadnim demokratijama, dueli i debate su apsolutno ključna stvar i građani se i zbog toga opredjeljuju kako će glasati. Tu mogu da vide i čuju ko ima kakav program i šta mogu očekivati od te politike ako kandidat pobijedi," smatra Škoro i navodi duel Trampa i Bajdena, koji se danima nakon završetka analizira i komentariše.
''Međutim, to kod nas nije slučaj'', nastavlja naš sagovornik i opet napominje da je javnost uhvaćena u spiralu nezainteresovanosti, neinformisanosti i nebrige, atmosfere u kojoj ''nema sučeljavanja, ne samo lidera, nego poslanika i stranačkih funkconera o bilo kojoj temi da je riječ.''
"Mislim da svi moramo tražiti razlog i odgovore zašto je tako. Političarima to odgovara, ali zašto su mediji i novinari dozvolili da ne insistiraju i bar da ne pokušavaju? Umrtvili su javnost,'' apostrofira Škoro na kraju.
Vukojević: TV dueli su važni racionalnim glasačima, a takvih je malo
Komunikolog i viši asistent Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Banjaluci, Borislav Vukojević, smatra da političari izbjegavaju duele iz dva razloga:
''Prvo: glasovi i podrška birača se nažalost dobijaju prema kilijentelističkim odnosima partija prema njima, pa je uticaj duela sveden na minimum; drugo, TV dueli su se pretvorili u jednu vrstu 'reality' televizije, jer uopšte nije bitno imati racionalne argumente, nego zabaviti publiku."
Vukojević objašnjava da su dueli prvenstveno namijenjeni racionalnim biračima, koji prave pro et contra, i koji glasaju za nečiji politički program, ali da je, nažalost, broj takvih u BiH sveden na minimum. Primat političke kampanje preuzima rad na terenu i skupljanje tzv. "sigurnih" glasova.
Povremeno se može steći utisak da se kandidati boje da će izgubiti koji presudan procenat glasova ako javno ukrste mišljenje sa suparnikom, u "nekontrolisanim" uslovima neutralne televizije. Vukojević ne vjeruje da je tako.
"To može biti značajno jedino u situacijama kada je borba u nekoliko glasova, što u posljednje vrijeme i nije baš slučaj. Mislim da je posljednji značajan duel bio Dodik - Tadić 2014. godine, kada je borba bila zaista bliska," prisjeća se Vukojević.
Od Niksona i Kenedija do Bajdena i Trampa
Krajem septembra navršilo se 60 godina od prvog TV duela presjedničkih kandidata u istoriji.
U okviru kampanje za predsjednika SAD, na nacionalnoj televiziji suočili su se tadašnji potpredsjednik Ričard Nikson i senator Džon Kenedi. Održane su ukupno četiri debate, koje su kako je utvrđeno, više koristile Kenediju pa je JFK (John F. Kennedy) postao najmlađi predsjednik SAD u istoriji.
Prva debata je održana u studiju u Čikagu. U kasnijim analizama saznali smo da je Kenedijev štab bolje pripremio teren, da je Nikson bio umoran od ''rada na terenu'', a morali su stajati u studiju, te da je čak i temperatura bila uvećana kako bi se ovaj kandidat više znojio.
Anketari su objavili da su oni koji su debatu gledali na TV-u smatrali Kenedija za pobjednika, a oni koji su je slušali na radiju (manji dio publike) bili su na strani Niksona.
Čekajući kampanju u kojoj nije isključeno da do nekog TV duela ipak dođe, ostaje nam da iz opisane apatije pratimo entuzijazam u duel vitalnih američkih kandidata: Donalda Trampa (74) i Džoa Bajdena (77). Međutim, ni ovaj duel nije pošteđen boljki: proglašen je najgorim u istoriji, obilovao je vrijeđanjima, upadicama i haotičnom razmiricama - svega onog što često gledamo u Narodnoj skupštini Republike Srpske.
Nigdje nije lako biti političar, a još teže je biti (običan) glasač.