Draško Stanivuković i Dragan Mektić su postali politički "šampioni" društvenih mreža u BiH.
Sadržaj koji oni objavljuju na Fejsbuku, Instagramu i Tviteru uvijek proizvodi reakciju.
Poslanik iz Partije demokratskog progresa Draško Stanivuković je "politički Kristijano Ronaldo" za domaću upotrebu. Portugalac, podsjećamo, ima najviše Instagram obožavalaca na svijetu. Kada se negdje pojavi, zaustavljaju ga, grle i fotografišu se s njim. Isto to dešava se i sa poslanikom PDP-a. Stanivukovića na Instagramu prati više od 40.000 naloga, na Fejsbuku skoro 92 hiljade.
Tamo, on im nudi kružne tokove, lomljenje asfalta, kritiku rada nedjeljom, besplatne udžbenike, nadvožnjake i podvožnjake, svoju rodbinu, prijatelje i sve druge ljude kojima sa kojima se sreće.
Stanivuković je "fejsbuk-populista", zanimljiviji od konkurencije.
''Stanivuković koristi određene metode i tehnike odnosa s javnošću, prije svega segmentaciju tržišta i fokusiranu strategiju. Dakle, on i njegov tim tačno znaju kome se obraćaju na društvenim mrežama: to su mladi od 16 do 25 godina. To što dio građana ne odobrava njegove istupe, to mu nije bitno, jer se njima ne obraća,'' kaže za Mondo, Borislav Vukojević, magistar komunikologije.
Dok su se mnogi drugi teroetski bavili uticajem interneta na glasačko tijelo, Stanivuković je to primjenjivao. Njegove objave već sada imaju glavu i rep. Iako izgledaju spontano, on primjenjuje sve potrebne prakse i alate kako bi dopro do što većeg broja ljudi.
Ipak, Stanivukovićeva teritorija su Fejsbuk i Instagram, dok na Tviteru obično samo reprodukuje sadržaj koji je pripremljen za pomenute dvije mreže iz carstva Marka Zakerberga.
Na drugom kraju politike na društvenim mrežama stoji Dragan Mektić iz Srpske demokratske stranke. Ministar bezbjednosti u Savjetu ministara BiH u tehničkom mandatu relativno nedavno se pojavio na Tviteru. Prvo su se pitali da li je to stvarno on, pa je potvrdio je da jeste.
Ima skoro 4.000 pratilaca. I u Stanivukovićevom i Mektićevom slučaju broj pratilaca nije toliko važan jer ga oni stiču prirodno pošto se svako u svojoj "social media teritoriji" osjeća kao riba u vodi.
Mektić za razliku od Stanivukovića ne haje za "reach", za vizuelni utisak, za aktuelost teme, pa ni za reakcije. On dobacuje, komentariše, psuje i piše, stiče se utisak, ono što mu prvo padne na pamet. Poziva na proteste, bavi se fudbalom, kritikuje sve i svakog pa i kolege iz stranke. Ispaljuje instant opaske koje diskredituju "protivnika" odmah. To je ono što Tviter voli i traži.
Slušaju k'o i moju tetku Grozdanu.https://t.co/tIWBvswhxK
— Dragan Mektić (@DraganMektic) May 21, 2019
Kao američki predsjednik Donald Tramp nakon čijih tvitova se pola administracije hvata za glavu.
"Dragan Mektić ne koristi društvene mreže kao strategiju, nego kao jednu od metoda za instant pažnju: njegovi tvitovi su vijesti jer nešto slično ne možemo čuti na klasičnim medijima", objašnjava Borislav Vukojević.
Takve su i (čuvene) Mektićeve pres konferencije. Malo koja je prošla, a da se bar jednom ne prolomi smijeh novinarskih ekipa.
Mektića nećete vidjeti sa kamermanskom pratnjom u dobro montiranom video snimku i lijepo upakovanoj objavi koja je optimizovana da se svidi velikom broju ljudi. S druge strane, Stanivuković nikad neće tvitnuti tek onako, po principu ''što na umu, to na drumu.''
Vukojević u njihovom ponašanju uočava razliku:
"Ako gledamo iz ugla građana, Stanivuković ne vodi ispraznu politiku na internetu, jer njegove objave su nastale na osnovu realnih akcija. S druge strane, Mektić se samo ističe svojim izjavama, dok malo toga čini u stvarnosti.''
