Da li je i zašto politika postala naša jedina prava zabava i estrada? Kako su političari postali zvijezde čija se svaka izjava prati kao u rijalitiju?

Izvor: MONDO/Vedran Ševčuk

Nakon centralnog informativnog programa na svim televizijama, gotovo svaki dan, imamo nastavak političkog programa u kojem političari nastavljaju da rastežu političke teme kao žvaku kroz naredne dane, a onda tokom vikenda organizuju konferenciju za štampu „gratis“.

Pažnja je okupirana, stalno se nešto događa, reakcije ne prestaju i svi elementi neprestanog šoua su tu.

„Političari su definitivno jedine zvijezde kod nas“, kaže novinar Slaviša Bajić, autor emisije „Samo vas posmatram“, koja naizgled sa strane, a ustvari direktno iznutra prikazuje kakva je naša „politička scena“ - kako svi imamo običaj da kažemo u nedostatku prave scene.

Bajić kaže da rubrika „Zvijezda sedmice” u njegovoj emisiji (u kojoj obični građani govore na temu aktuelnog događaja) na neki način apsurdna sama po sebi jer obični ljudi odavno ne mogu da pariraju onima koji upravljaju našim životima i koji, na žalost, ne silaze sa ekrana.

„Nešto slično je i kad uporedimo estradu i politiku - ovi prvi su vremenom zapali u neku vrstu andergrauda i moraš dobro da se potrudiš da, na primjer, na TV-u ispratiš nekog pjevača ili pjevačicu. Sa druge strane, svi mi zajedno svaki dan odgledamo i odslušamo minimum deset Dodikovih i Mektićevih izjava, često nepotrebnih, nesuvislih i dnevno političkih. Pitam se samo šta je sljedeće: dnevne novine koje objavljuju postere sa političarima, prvi politički rijaliti na nekoj od televizija?'', pita se Bajić.

Postere u vidu predizbornih plakata već imamo i nagledaćemo ih se ove godine pogotovo u septembru i oktobru, a do tad ćemo vjerovatno svjedočiti neprekidnom političkom rijalitiju.

Estradizacija politike uočena je poodavno i u Srbiji. Međutim tamo postoji prava estradna scena pa je granica između pjevača i političara ipak povučena. Kod nas, prostor koji bi trebalo da zauzimaju glumci, sportisti, pjevačice i mejnstrim zabava nema ko da popuni i tu uleću - političari.

Podstanari u državi političara

To je hibrid, specifičan za ovo podneblje. Novinar RTRS-a Marko Vejić se ne pita šta je sljedeće. Iz njegovog ugla taj hibrid izgleda još strašnije:

„Mi živimo u državi političara, ovo je njihova teritorija, njihovo vlasništvo, mi smo samo u njoj podstanari. Samo što još nismo svjesni cijene kirije koju plaćamo. Iz toga i proizilazi činjenica da su politika i političari naša jedina estrada, naše sve i svja. Politika je naša jedina estrada jer je sve drugo uništeno. Političari su nam uništili kritičko razmišljanje, uzeli su nam pravo na stav. Uništeno je obrazovanje, uništena kultura, samo nam to još zvanično nisu saopštili. Finansijski su nas oslabili i sada vladaju. Dezorijentisano ih pratimo 24 sata dnevno, aplaudiramo im, divimo im se, uprkos činjenici da je u ovoj državi opasnije biti novinar nego kriminalac".

Vejić smatra da mediji pretjeruju procentom zastupljenosti političara u programima. Navodi da  njegova emisija, u kojoj je nadležnima postavio pitanje o 13 hiljada visokoobrazovanih mladih ljudi u Srpskoj, koji nemaju posla, imala 100 pregleda na jutjub kanalu. Istovremeno, bilo koja emisija u kojoj gostuju političari, bilo da su iz vlasti ili opozicije ima na desetine hiljada pregleda.

ANKETA: Ko od političara najbolje pjeva?

„Dakle logika je jasna. Naše društvo voli da prati političare, voli da čuje šta rade političari, kako su se obukli , da li im je teško u životu, kako preživljavaju u ova teška vremena. Naši građani neće puno o sebi i svojim svakodnevnim problemima da pričaju, zaokupirani su političarima. A u tome im pomažu i mediji. Danas se juri za pregledina, čitanosti, klikovima, gledanosti a to se jedino dobija ukoliko u emisiju pozovemo političare. Mi živimo u jednom političkom rijalitiju koji nema ni pravila, ali ni vremenskog ograničenja. Dakle jedan začaran krug iz kojeg teško da ćemo uskoro izaći", slikovito opisuje stanje Vejić.

Za razliku od Srbije, u RS i BiH uopšte nema „maksoviziranih“ tv-emisija u kojima danas gostuje neko sa estrade, sutra političar, prekosutra svi zajedno. Ali ekrane je zauzela gomila informativnih emisija gdje sjede (naizgled) ozbiljni ljudi u odijelima sa kravatom, ali utisak koji proizvode nije ozbiljan već naprotiv, iako takva neozbiljnost nije smiješna.

Estradizacija politike je neminovna

Mnogi su tu samo zbog ličnog interesa (biznisa), a neki su veoma talentovani da neprestano prave šou. Takva estradizacija politike je neminovna, misli Borislav Vukojević, viši asistent na Fakultetu političkih nauka u Banjaluci, jer ne postoji participativna politička kultura koja bi „estradne“ političare poslala u zaborav, gdje im je i mjesto. 

"Ne bih se složio da je politika naša jedina estrada. Politika je poprimila obilježja estrade jer se pažnja privlači sličnim metodama kao u televiziji stvarnosti. Pseudo-politika zahtjeva pseudo-publiku i obrnuto. Mislim da je to zbog toga što živimo u takvom okruženju gdje se ne cijene prave vrijednosti nego površnost, senzacionalnost, afere i slično. Pravi primjer je nedavno "opravdanje" Milorada Dodika kako on nikada ne plaća kazne za saobraćajne prekršaje jer mu "niko ne smije napisati kaznu". U normalnom, demokratskom društvu, to bi značio ogroman pritisak javnosti i pritisak da se podnese ostavka zbog takve izjave“, smatra Vukojević.

To je, kaže Vukojević, znak da ne postoji pravna država i da zakon nije jednak za sve, a kod nas se takva retorika opravdava predizbornom kampanjom jer diskurs odgovara diskursu "prosječnog birača". Ili onog našeg običnog čovjeka sa početka priče.

„Dakle, estradizacija politike je neminovna”, zaključuje Vukojević.