Jedino srpsko selo koje je ime dobilo zbog dragih lica koja u njemu žive. Živopisan dragulj nalazi se uklješten između Tornika i Muretnice u Srbiji.
Uklješteno između Tornika i Murtenice nalazi se živopisno selo Draglica. Iako su mnogi trbuhom za kruhom otišli put velikih gradova, odžak se i danas puši u nekoliko desetina kuća. O tome kako su srpska sela dobijala imena postoje brojne legende, a žitelji Draglice sa ponosom prepričavaju onu po kojoj je nazvano njihovo malo mjesto.
"Nekada davno vojska iz rata se povlačila ovim krajem. Mjesto u kom su dobili kraste nazvali su Kratove, kad su im one otpale Rutoši, a kad su stigli u naše selo ljudi su ih srdačno dočekali, dali im da se okrijepe i prespavaju. I po tim dragim licima, selo Draglica je i dobilo ime", rekao je Nedeljko Grujičić iz Draglice za RINU.
Ovo selo nekada je pripadalo opštini Čajetina, ali prije nekih šezdeset godina otcijepljeno je i pripojeno Novoj Varoši. Nekada je imalo svoju opštinu, poštu, veliku prodavnicu i među prvima su u kuće doveli struju, vodu i telefon. Najstariji mještani penziju su zaradili izvlačeći drva sa Brijača, najvećeg vrha Murtenice, dok su mlađi radili u obližnjim fabrikama.
"Ovo je selo u kom svi ljudi između sebe govore, nema svađa, slažemo se i živimo bez trzavica, pa je legenda da je ime dobilo po dragim licima vjerovatno tačna. Nekada je bilo mnogo više ljudi i selo je bilo mnogo življe, ali sada mi koji smo ostali trudimo se da sačuvamo ognjišta naših predaka i da ih ne obrukama. Svakog putnika namjernika ili bilo koga ko je slučajno prošao kroz Draglicu dočekujemo kao rod najrođeniji“, priča Nedeljko.
U ataru sela Draglica nalazi se i pravi dragulj, Tavničko jezero, koje je nastalo prije tridesetak godina na dnu rudničke jame. Zbog strmih padina do vode se jako teško prilazi, a najviša dubina je oko 18 metara. Koliko je ovo selo u kom žive srdačni i nasmijani ljudi živopisno pokazuje i to da sa pojedinih brda iz Draglice puca pogled na planine Durmitor i Ljubišnja.
(Mondo/RINA)