Region

Medijske podvale o kojima bruji svijet

Autor mondo.ba

Primjeri strašne medijske manipulacije, poput "logora smrti" u Trnopolju, slučaja "Markale", dešavanja u "Srebrenici" i Račku... polako, ali sigurno izlaze na vidjelo

Izvor: Printscreen

Istina o "logoru smrti" u Trnopolju, slučaj "Markale", izvještaji o dešavanjima tokom 1995. godine u Srebrenici i u Račku 1999. godine, sigurno postoje i u spisima moćnih zapadnih obavještajnih službi. Međutim, ovih dana o pomenutim slučajevima polemiše se u srpskim medijima zbog izvještaja švajcarske nevladine organizacije "Svis propaganda riserč" (SPR). Riječ je o NVO koja prati slučajeve propagande u medijima, kako u Švajcarskoj, tako i širom svijeta, a svoje zaključke objavljuje na istoimenom portalu. Ovog mjeseca objavili su izvještaj o propagandi vođenoj tokom rata na teritoriji bivše Jugoslavije, a dijelove tog istraživanja prenijeli su pojedini srpski mediji navodeći da je riječ o podacima švajcarskih obavještajaca.

SPR je nakon toga reagovao, "okačivši" na sajt novu zabilješku, u kojoj se navodi da su oni nezavisna medijska istraživačka organizacija koja nema veze sa obavještajnom službom. Uprkos tome što izvještaj ove NVO nije rezultat rada švajcarskih obavještajaca, daleko od toga da nije vrijedan pažnje. U uvodnom dijelu navode da je politička i medijska propaganda koja je vođena na prostoru Jugoslavije već veoma dobro istražena. U ovoj organizaciji osporavaju predstave o pomenutim ratnim dešavanjima u BiH i na KiM, koje se pojavljuju u većini zapadnih medija. Ipak, kako kažu, čudno je što mnogi mediji i komentatori i dalje podržavaju nekadašnju, zvaničnu verziju događaja, prenosi "Politika".

Možda će vas zanimati

Politički analitičar iz Vašingtona Obrad Kesić za "Politiku" objašnjava da u SAD albanski i bošnjački lobi sarađuju sa zapadnim novinarima koji su izvještavali o ratu u SFRJ. Povremeno se uključe i nekadašnji američki funkcioneri, poput Madlen Olbrajt i Veslija Klarka. "Oni se zapravo plaše da neko ne otvori to pitanje ozbiljno i da dovede pod znak pitanja odluke koje su donosili", poručuje Kesić. Kaže da je baš zbog toga teško oboriti uvriježeni stav da su Srbi krivci za ratove devedesetih godina. "Kad god to pokušaš oni ponavljaju da ’svi znaju’ šta se dešavalo. A ti ’svi’ su zapravo ti zapadni novinari koji su izvještavali o događajima na prostoru bivše Jugoslavije. Među njima postoji konsenzus, štite jedni druge i čuvaju naslijedstvo koje su stvarali tokom ratova devedesetih", kaže Kesić.

Ipak, švajcarski istraživači iz organizacije SPR rat u Jugoslaviji vide na drugi način, navodeći da je cilj ovog sukoba uspostavljanje novog odnosa snaga u jugoistočnoj Evropi poslije okončanja Hladnog rata. Dodaju i da su SAD u tu svrhu koristile paravojne snage, kasnije nazvane Al Kaida, uz pomoć kojih su prethodno ratovale protiv SSSR-a u Avganistanu. Švajcarski novinari i istraživači detaljno su obradili četiri primjera medijske propagande vođene tokom rata u BiH i tokom NATO bombardovanja Jugoslavije.

U djelu posvećenom "logoru smrti" u Trnopolju u BiH objavili su poznatu naslovnicu magazina "Tajm" sa fotografijom stravično mršavog muškarca koji stoji iza žičane ograde. "Tri britanska novinara posjetila su izbjeglički kamp Trnopolje u avgustu 1992. godine, a zatvorenici su istakli da se prema njima postupa veoma dobro. U međuvremenu, novinari su otišli u ograđeni skladišni prostor pored izbjegličkog kampa i snimili muškarce kroz ogradu bodljikave žice, što je stvorilo utisak da su oni zatočeni. Zamolili su muškarca koji je bio izuzetno mršav zbog bolesti ili ratne neuhranjenosti da skine majicu", naveli su novinari SPR-a. Dodaju opasku da je dobijena fotografija isječena i završila je na naslovnim stranama većine zapadnih medija služeći kao "dokaz" za postojanje srpskih "logora smrti". Ovakav stav, kako je navedeno, poslužio je i kao opravdanje za narednu intervenciju NATO-a u Bosni.

Drugi poznati primjer propagande, kako su izvjestili, odnosi se na Sarajevo i "masakr u pekari" u maju 1992. i dva "masakra" na pijaci Markale u februaru 1994. i avgustu 1995. godine. "Kada su u pitanju ovi slučajevi, službenici UN su tokom istrage zaključili da je te incidente vjerovatno počinila sama bošnjačka strana, kako bi uticali na svjetsko javno mnjenje. Međutim, relevantni izvještaji UN zadržani su u tajnosti", navedeno je na ovom švajcarskom sajtu. Ukazuju i da su pojedini američki mediji, prije svega Si-En-En, kao i američka vlada, u roku od nekoliko sati tvrdili da je napad došao "vjerovatno sa srpske strane". Uz ovaj izvještaj priložen je i video-zapis Bi-Bi-Sija, a navedeno je i da je novinar ove kuće kasnije iznenađeno konstatovao da su "TV ekipe snimale na terenu nekoliko sekundi nakon eksplozije", dok je službenicima UN, pa čak i ljekarima, onemogućen pristup.

Švajcarci dalje navode da su SAD i NATO započeli 1999. još jedan rat protiv preostale Jugoslavije, odnosno Srbije, radi otcjepljenja KiM. I ovaj rat, kako kažu, morao je biti opravdan propagandom i dezinformacijama. "Konkretno, u medijima se razgovaralo o navodnim planovima iseljenja, koncentracionim logorima i masakrima, koji su se kasnije ispostavili kao izmišljeni ili upitni", stoji u izvještaju SPR-a, koji kao primjer navodi incidente u Račku i Rogovu.

"U slučaju ’Račak’ finski forenzičari došli su do zaključka da su leševi ubijenih terorista OVK preseljeni, presvučeni i predstavljeni kao civilne žrtve strijeljanja", zaključuju predstavnici ove NVO.

Upravo se o slučaju "Račak" ovih dana oglasila i nekadašnja poslanica finskog parlamenta Pirko Turpeinen, stručna saradnica u Komisiji za ispitivanje kršenja ljudskih prava Savjeta Evrope. U intervjuu za portal "Vesti onlajn" Turpeinenova je ponovila da je nad Srbima "izvršen genocid". Navela je i da su lažne optužbe o tome da su Srbi činili zločine tokom raspada Jugoslavije dio "kampanje velikih sila kako bi opravdali svoje osvajačke ciljeve".

Turpeinenova je navela da je riječ o važnom pitanju koje je poslužilo kao provokacija da bi bombardovali Srbiju. Na podsjećanje da je upravo vlada njene zemlje imenovala Helen Rantu kao dio stručnog tima u slučaju "Račak", Turpeinenova je rekla da Ranta nije bila kompetentna da utvrdi činjenice budući da je ona zapravo stomatolog. "Njena odgovornost je bila da prouči izvještaje sa autopsija koje su sačinili patolozi, ali ni to nije uradila. Umjesto toga, ona je rekla ono što joj je instruisano da kaže od finskog i njemačkog ministarstva spoljnih poslova. Ono što je ona izgovorila nema blage veze sa istinom", navela je Turpeinenova. Najavila je da će njena sljedeća knjiga biti posvećena "istoriji Holokausta i genocida nad Srbima tokom Drugog svjetskog rata i u vrijeme ratova devedesetih i NATO okupacije Kosova".

Obrad Kesić potvrđuje da određeni broj mlađih naučnika na američkim univerzitetima istražuje Drugi svjetski rat i njegov razvoj na tlu bivše Jugoslavije, a to povezuju sa ratovima vođenim devedesetih godina. "U Vašingtonu se prihvata zvanično viđenje rata u Jugoslaviji koje su prenosili svi njihovi mediji. Za njih je to nešto što je utvrđeno i ko god postavi to pitanje posmatra se kao osoba koja ’negira’, određene događaje i želi reviziju istorije", navodi Kesić.

Baš zbog toga, kako kaže, značajno je što iza političke scene djeluju ti mladi naučnici koji utvrđuju istinu. Već je napisano, kako kaže, nekoliko knjiga o NDH i stradanju Srba, ali dodaje da je potrebno još mnogo vremena da bi na američkom tlu počela da se širi istina o stradanjima Srba. "Mediji su uključeni u cijeli taj proces i teško je promijeniti taj status kvo. Najglasniji kritičari odluke da se Nobelova nagrada dodijeli Peteru Handkeu bili su upravo novinari koji su stvarali crno-bijelu sliku o ratu na teritoriji bivše Jugoslavije i koji su odgovorni jer nisu radili svoj posao u skladu sa kodeksom", zaključio je Kesić, navodeći da ti novinari nikada nisu htjeli da čuju drugu stranu, što je u ovom slučaju srpski narod.

Korvin se nije složio sa izvještajem o Srebrenici

Vrh ledenog brijega, kad je riječ o ratu u BiH, kako je navedeno u izvještaju švajcarske organizacije, jeste "genocid u Srebrenici", gdje je, prema tvrdnjama sa Zapada ubijeno više od 8.000 civila. Međutim, kažu Švajcarci, dokazi su ukazivali na složeniju situaciju, a podsjećaju da se čak i Filip Korvin, najviši politički službenik UN za vrijeme rata, nije složio sa zvaničnim izvještajima o srebreničkim događajima.

Tagovi