Na istočnim padinama Kopaonika na putu za Lukovsku banju, jedna stara krčma često radi i bez krčmara.
Vrata se nikada ne zaključavaju i to znaju malobrojni gorštaci. Sami se posluže i za popijeno ostave novac, javlja RTS.
Znaju često i da nalože kube i pročitaju novine. Kažu, tu im je i bioskop i pozorište i sala za sastanke.
„Dođemo ovde, ogrijemo se i kada nema nikog, naložimo, poslužimo se pićem pa nastavimo dalje“, rekao je Aleksandar Đurković, poštar iz Brzeća.
„Razmjenjujemo mišljenja, pričamo, ćaskamo i tako. Inače, ovde čekamo i doktora i veterinara i popa“, objasnio je Srećko Stevanović iz sela Đerekara.
Gosti poštuju povjerenje koje im je ukazao vlasnik kafane.
„Ovdje su iskreni ljudi, pošteni, žele vam uvijek dobrodošlicu, imaju teme za razgovor, nema puta da ne svratim kad prođem“, kaže Žarko Đurić iz Kuršumlije.
Gazda Iva je treća generacija u porodici Janićijević koja se decenijama bavi kafedžijskim poslom.
„Vrata su uvijek otključana svim gostima. Svako je ovde dočekan uslužen na svoj način. Ko ima nešto popije, ko nema, nema problema, uvijek je na usluzi i dokle ona živi živjeće i ovo mjesto, živjeće ovaj kraj. Mi ćemo da se trudimo uvijek da bude tako, da ovde dočekamo goste u dobrom raspoloženju, imali para, nemali, uvijek će da budu dobrodošli“, iskren je vlasnik kafane u selu Đerekare, Ivan Janićijević.
Njegova poslovna politika djeluje nevjerovatno, ali kaže nikada ga nije odvela u gubitak – pa će on nastaviti po starom, a nada se da će isto učiniti i njegovi nasljednici.