Tačno šest mjeseci pred početak bombardovanja Srbije, 24. septembra 1998. godine, Samjuel Berger, tadašnji američki savjetnik za nacionalnu bezbjednost, obavijestio je predsjednika SAD Bila Klintona o pripremama za ultimatum Srbiji.
Kako pokazuju dokumenti predsjedničke biblioteke Bila Klintona sa kojih je skinuta oznaka povjerljivosti, za "zaustavljanje humanitarne katastrofe na Kosovu i pripremu političkog rješenja", predlagao je "kredibilnu prijetnju vojnom akcijom NATO".
"To podrazumijeva pritisak na NATO da izda ultimatum sa zahtjevom Miloševiću da preduzme konkretne korake za rješavanje humanitarne i političke krize, ili će se suočiti sa vojnim odgovorom. Kako bi ultimatum bio kredibilan, mi i naši saveznici treba da budemo spremni da izvedemo ograničene raketne napade, ako Milošević ne pristane da se povinuje. Ukoliko istraje, treba da budemo spremni da izvedemo šire vazdušne napade kako bismo spriječili njegovu sposobnost da izvodi vojne i bezbjednosne operacije na Kosovu", preporučuje Berger.
Američki spoljnopolitičkim tim, kaže Berger, saglasan je da oslanjanje samo na humanitarne akcije i diplomatske pregovore nema perspektivu za uspjeh. Tvrdi da proces pregovora ambasadora Hila sa Miloševićem i kosovskim Albancima neće dati prihvatljiv sporazum sve dok se nasilje nastavlja, "brutalnim akcijama srpskih bezbjednosnih snaga u kombinaciji sa povremenim napadima OVK".
Berger uviđa i da upotreba sile vodi daljim komplikacijama:
"Upotreba vojne sile nas obavezuje da kasnije igramo ulogu u primjeni sporazuma, što je takođe pitanje na koje će se Kongres vjerovatno fokusirati. NATO nije uradio ni detaljno planiranje snaga za ovu opciju, a pitanje je da li će saveznici biti spremni da daju potrebni doprinos. Sad ispitujemo druge opcije za primjenu sporazuma sa većim naglaskom na lokalnu policiju i druge institucije, a manje na veliko međunarodno, i posebno američko, vojno prisustvo", navodi Berger.
On zaključuje da "prijetnja silom ima mnogo veću perspektivu za uspjeh u poređenju sa humanitarnim i diplomatskim pristupom.
"Možda samo priprema za upotrebu sile može biti dovoljna da nagna Miloševića da popusti i ozbiljno pregovara", nadao se Berger.
Klinton je 20. juna 1999. godine iz hotela "Hajat" u njemačkom gradu Kelnu čestitao tadašnjem kosovskom lideru Hašimu Tačiju na sporazumu o demilitarizaciji i transformaciji OVK, izrazivši zadovoljstvo što se "to dogodilo istog dana kada su srpske snage završile povlačenje s Kosova".
Tači Klintonu odgovara da je to "i njegov uspjeh", da je to bio kompromis za postizanje mira i stabilnosti na Kosovu.
"Možemo da garantujemo da ćemo poštovati ljudska prava i prava manjina na Kosovu. Posvećeni smo postizanju slobode, mira i demokratije za sve etničke grupe na Kosovu", obećao je Tači.