Prije nešto manje od dva vijeka Srbiju je pogodila najveća epidemija kolere i kuge. Knez Miloš Obrenović naredio je stroge, čak i surove mjere, kako bi se stalo na put opakoj bolesti.
Znajući da u Turskoj hara kuga ili "čuma", kako je tu bolest zvao narod, knez Miloš Obrenović 1837. godine preduzima rigorozne mjere u zaštiti stanovništva od epidemije. Postavlja vojsku na granice, a karantin produžava na šest nedjelja. Ipak, jedan odred turskih nizama unosi kugu u Srbiju.
Knez Miloš zabranjuje putovanja po Srbiji. Zaustavlja skele na Moravi, a na Dunavu kod Dubravice strogo kontroliše ulazak trgovaca iz Austrije, stavljajući ih u višenedeljni karantin. Duž puteva i na prilazima naseljima postavlja vojsku i seoske straže.
Knez Miloš stražom blokira i Beograd u čiju je tvrđavu preko turskih vojnika ušla kuga. Iako se bunio beogradski paša, Miloš nije mnogo hajao za to. Ispostavilo se kasnije da nijedan Beograđanin, Srbin, nije bio zaražen, niti bolestan.
Srbija u to vrijeme nije imala dovoljno ljekara, niti je postojala sanitetska služba. Zato se Miloš nije libio ni od primjene alternativnih metoda u zaštiti od bolesti.
Miloš je naredio da se dovede devet baba koje su, potpuno gole, u toku noći izatkale jednu košulju, a ujutro se Miloš provukao kroz tu košulju i cijela njegova familija, kako bi se zaštitio od bolesti.
Zgrade u kojima je kuga harala okađene su, a neke i spaljene. Izmještena je, a potom i spaljena, varoš Ražanj. Miloševe mjere bile su surove, ali i neophodne.
U Srbiji je od kuge 1837. godine umrlo svega 212 ljudi, najviše u aleksinačkom i jagodinskom kraju, odakle je zaraza i krenula, ali je tu i zaustavljena.
(Mondo.rs)