"You're not the only one with mixed emotions, You're not the only ship adrift on this ocean", opisali su "Rolingstonsi" emotivno stanje prosječnog ljubitelja fudbala u Bosni i Hercegovini tokom Mundiijala u Kataru.
Srbi iz BiH imali su Srbiju za koju su navijali, Hrvati takođe za Hrvatsku, a Bošnjaci su u skladu sa sopstvenim uvjerenjima vrlo vjerovatno prije bili za ove druge, nego za prve, a opet moguće da su odabrali i neku treću reprezentaciju iz raznoraznih razloga s obzirom da se "zmajevi" nisu plasirali.
Da jesu, halabuka bi bila što mostarski Hrvati ili banjalučki Srbi ne navijaju za BiH već za komšijske/susjedne zemlje uz konstataciju da takve osobe nisu normalne, da su zadojene mržnjom uz suptilne prijetnje da neka onda brate idu u Srbiju/Hrvatsku i sl.
Zato je fokus bio na "orlovima", koji su na žalost brzo napustili Katar, već poslije grupne faze, i naravno odličnim Hrvatima, koji su se jedini "izdigli" iz fudbala nekadašnje Jugoslavije, te ponovo stigli do samog kraja, odnosno do prilike da se bore za treće mjesto i ponove uspjeh generacije iz 1998. godine u Francuskoj.
Pred svako sportsko takmičenje, a posebno Mundijal se raspreda o tome, ko će za koga navijati, a pred nokaut fazu u Kataru je kod Srba i Bošnjaka stavljenja dilema da li će podržati "vatrene" ili njihove protivnike. Vjerujem da se većina i jednih i drugih odlučila za hrvatske rivale i to je izazvalo revolt na društvenih mrežama kod tzv. "pristojnog svijeta".
"Komšina krava nek' je živa i zdrava",refren banjalučkog muzičara Grofa Đuraza poprilično se pokazao netačnim, posebno nakon što je selektor Hrvatske Zlatko Dalić, inače iz Livna, poslije pobjede nad Brazilom zahvalio "braniteljima", odnosno ratnim veteranima. Još kad je isplivala proslava hrvatskih igrača uz pjesmu Marka Perkovića Tompsona u kojoj se spominje "Herceg Bosna", za Bošnjake paradržavna tvorevina u BiH, odnosno težnja hrvatskog naroda, kako bi istakli Hrvati, emocije su doživjele rolerkoster.
Da se ne lažemo i bez toga su brojni Srbi i Bošnjaci navijali protiv Hrvatske jer u njihovom timu vide personifikaciju genocida u Drugom svjetskom ratu, Oluju, rušenje Starog mosta, UZP...
A opet, s druge strane postoje i ovi drugi koji su bodrili "kockaste" zato što imaju prijatelje Hrvate, zato što vole neki zagrebački bend, splitskog pisca, što govorimo istim jezikom kako god da ga zovemo, što smo donedavno živjeli u istoj državi...
Identična situacija je bila kad su "orlovi" Dragana Stojkovića Piksija igrali protiv primjerice Švajcarske - hejbet Bošnjaka i Hrvata je navijao za Granita Džaku i Đerdana Šaćirija, porijeklom kosovske Albance zbog raznoraznih razloga - od običnih sportskih do nacionalističkih.
I jedni i drugi su normalni ljudi, koji se vode razumom i emocijama. Ništa to nije čudno, niti nenormalno kako žele da prikažu ovi "pristojnity" koji žive od guranja soli u još žive rane običnog svijeta i iz udobnosti svojih domova, uz solidne apanaže, dolijevaju ulje na vatru.
Ako je većina nas (dakle i Srba, Hrvata i Bošnjaka) potpuno luda i šovinististički nastrojena prema komšijama, ili kako mi reče jedan prijatelj - infantilne nacije, kako onda na primjer Škoti u Edinburgu, Irci u Dablinu ili Sjeverni Irci u Belfastu slave promašaj engleskog kapitena Harija Kejna iz penala protiv Francuske kao da njihove nacionalne selekcije igraju?
Jesu li to i Britanci nedorasli?
Jesu li dječica i Marokanci, koji su istorijskim uspjehom - plasmanom u polufinale Svjetskog prvenstva, obradovali cijelu Afriku i dobar dio ostatka svijeta, a više od pola reprezentracije im je rođeno u Evropi?
Ašraf Hakimi je rođen u Madridu, imao je ponudu da igra za "crvenu furiju", ali je odbio jer je Marokanac, a ne Španac. Da li je on isto nezreo? Jesu li nezreli u Novom Pazaru što su okačili marokansku zastavu na gradsku tvrđavu "Bedem"?
A tek Argentinci kojih je 40.000 stiglo u Katar iako im je prosječna plata 500 dolara što je manje nego u BiH. I oni su slavili poraz komšija iz Brazila protiv Hrvatske. Jel i ta Argentina infantilna?
Jel samo klinac Mesut Ezil, njemački fudbaler turskog porijekla, koji je svojevremeno rekao da je on Nijemac samo kad "panceri" pobjeđuju, a kad gube odmah postane Turčin?
Naravno da nije, već je samo pokazatelj da naše/vaše nacije nisu ni bolje ni gore od drugih na svijetu, od Australije do Amerike. Ako mislite drugačije, onda imate problem.
Sarajevski pisac sa zagrebačkom adresom Miljenko Jergović je pišući o ovim "pomiješanim osjećanjima" konstatovao da je navijao za Srbiju protiv Brazila jer su Srbi "njegovi" zbog brojnih prijatelja, jezika, pisaca, zajedničke istorije i kulture, ali kad je vidio kako fantastično igraju "karioke", uslovno rečeno, prešao je na njihovu stranu zbog ljepote igre.
"Naši su naši upravo zato što možemo biti protiv njih. Kao što su i svi najbliži naši susjedi takođe naši, pa možemo biti i protiv njih".
Jel i Miljenko infantilan?
Možda bi nama svima u BiH bilo bolje da budemo to što jesmo, da navijamo ili ne navijamo za koga nam srce ište i poštujemo svačiji navijački izbor, umjesto da na svijet gledamo crno-bijelim očima: "Ili si s nama ili protiv nas".
Nema toga bato, imamo samo "pomiješana osjećanja".
P.S. I niste jedini, eto vam Stonsa.