Slovo više od one najomraženije.
S obzirom da je izborna godina u Bosni i Hercegovini, a to znači da je uobičajena nacionalna i nacionalistička retorika podignuta najmanje na kub, sve češće političari s obje strane entitetske linije pominju riječ od tri slova, a u kombinaciji sa galopirajućom inflacijom, dodatno je otežan život običnim ljudima.
A među njima i ljubiteljima fudbala, koji su (ne)očekivano u sezoni kupanja završili učešće u evropskim takmičenjima s izuzetkom mostarskog Zrinjskog, koji se još drži u kvalifikacijama Konferencijske lige.
S druge strane, onima koji ne kubure s finansijskom konstrukcijom, a spominju tu riječ ne samo u svoja četiri zida, još više je u kriznim vremenima dopunjena ionako prepuna kasa, ali jebaji ga, takvima najviše i treba para da bi u perspektivi tzv. društveno-korisnim i humanitarnim radom pokušali da saperu vlastitu savjest.
Ukratko, i njima i nama je potrebna utjeha i jedna druga riječ od jednog slova više.
Običnom čovjeku da bar malo dušom da'ne, da zaboravi na sve nedaće, da pomisli kako nije baš sve tako crno u ovom tamnom vilajetu, u kojem se vijekovima tvrdi da su oni (drugi i drugačiji) ustvari isto zlo, ako izuzmemo onaj period "bratstva i jedinstva".
Citiram: "Ako jedeš i piješ sa jednim (Srbin, Hrvat, Bošnjak), a drugog držiš svezanog u džaku ispod stola, isto ti misle obojica".
Ne bih da budem vulgaran, ali nabijem na neku stvar sve one koji tako misle!
A posebno one koji svojim trudom i radom, da li u medijima ili na društvenim mrežama, dodatno dolijevaju ulje na vatru, pa svakodnevno negativno pišu o onim "tamo" ili o "našim" žrtvama iz proteklog i svih prethodnih ratova nastalih zbog geografske pozicije između istoka i zapada, drugačije religije ili prokletstva malih razlika.
Još ako od toga trovanja i sluđivanja ovih, na žalost, jako traumatizovanih naroda, koji nikako da ukapiraju da ih takvi samo dodatno uvode u kolo mržnje i kopaju nove rovove, a pritom veoma udobno žive, onda ih sve đuture želim da pošaljem na mjesto koje Amerikanci zovu "where the sun don't shine".
Takve (kvazi) intelektualce bez trunke moralnih načela, koje tajkuni kupuju za tepsiju pite, a koji svojim umotvorinama sipaju so na rane običnog čovjeka u stalnom nedostatku od sto maraka do plate, bilo da živi u Banjaluci, Sarajevu, Mostaru, Tuzli ili Širokom Brijegu, najbolje je staviti na ignore da se "kupaju" u vlastitom mulju.
Zašto nam ti pametni(ji) od nas, čast izuzecima, ne bi umjesto riječi od tri, više pominjali jednu famoznu riječ o četiri slova da možemo normalno živjeti, da svako od nas, ma kojem narodu pripadao ide na more s porodicom barem jednom godišnje, da teškoće zbog katastrofalne ekonomske situacije lakše predevera, a ne da za vlastite neuspjehe krivi onog drugog i drugačijeg!
Zato što im to nije isplativo.
Ali, postoje i trenuci i ljudi u BiH koji nam mogu dati drugačije primjere, a to su vjerovali ili ne, oni što su nepravedno prilično omraženi u javnosti - fudbalski navijači.
Eto na primjer, na utakmici između Borca i Sarajeva, koji je "bordo" tim riješio u svoju korist u Novom Gradu (1:3), cijeli stadion "Mlakve" je aplauzima ispratio gostujuću ekipu na čelu sa trenerom Feđom Dudićem bez ijedne pogrdne riječi, a kamoli kakvih šovinističkih povika.
Istom mjerom je uzvratila u narednom kolu m:tel Premijer ligi BiH sarajevska publika i to uputivši pljesak fudbalerima dobojske Sloge Meridian nakon odličnog meča koji je došao iz "dvojke u keca" (4:2).
Ljudi su uživali u "najvažnijoj sporednoj stvari", razumljivo neki su bili razočarani igrom i rezultatom, ali tako je to u sportu. Nisu razmišljali o stvarima i problemima koje ne možemo trenutno da razriješimo, a evidentno je da drugačije mislimo o primjerice prethodnom ratu, ustrojstvu države i slično, već su odlučili da takva osjetljiva pitanja stave "ad akta" tih 90 minuta.
Bilo im je dosta "šuplje" makar na trenutak u kojem su jasno vidjeli drvo u šumi, kao što je učinio ekspert za jezik iz igre "Brojke i slova" Top liste nadrealista. On je samodopadno saopštio takmičarima Momiru i Adnanu, da mu je čudno da od predloženih slova (NADMETANJE) nisu vidjeli riječ NADA, četiri slova.
P.S. Stari Grci su nadu shvatali kao posljednju od svih zala iz Pandorine kutije, ali to je neka pametna priča.