Zbirka "Ćirilični spomenici Grahova" nastavlja sabiranje ćiriličnih epitafa na prostoru sjeverozapadne BiH...
/Piše Siniša Stanić/
Nakon veoma uspješnog izdanja "Ćirilički spomenici Glamočkog polja - Pola milenijuma ćiriličke pismenosti Glamoča", u kome su sabrani nadgrobni spomenici sa ćiriličnim natpisima Glamočkog polja, od 15. vijeka do danas, autori dr Goran Komar i mr Siniša Šolak, u okviru projekta "Tropolje i Zapadne strane", izdali su novu knjigu, ovaj put posvećenu ćiriličnim spomenicima Grahova.
Tim povodom, razgovarali smo sa jednim od autora zbirke "Ćirilični spomenici Grahova", mr Sinišom Šolakom...
Možete li da nam kažete nešto više o projektu "Tropolje i Zapadne strane"?
Od strane prof.dr Mladenka Sadžaka, tada dekana Filološkog fakulteta u Banjaluci inicirana su paleografska istraživanja područja koja su u nekim ranijim periodima nosila ovo ime. Područje Tropolja obuhvatalo je Glamočko, Livanjsko i Duvanjsko polje, a da ne bude zabune to baš i nema veze sa današnjim administrativnim granicama jer su polja geografski pojmovi i njihov obuhvat je nešto sasvim drugo od puke administracije. Zapadne strane su dijelovi koji se nalaze zapadnije od navedenog prema Jadranu (Drvar, Bosansko Grahovo, Bosanski Petrovac... mjesta u Lici i Dalmaciji).
Cilj projekta je dokazivanje prostornog i vremenskog kontinuiteta ćiriličnog pisma i pismenosti na ovim prostorima na kojima se nalazi ogroman broj materijalnih dokaza u vidu natpisa na nadgrobnim spomenicima. Istraživanja na ovim prostorima, pod vodstvom dr Gorana Komara su počela 2016. godine, a istoimeno Udruženje je osnovano 2019. godine jer je primjećena potreba da se imenuje zvanični nosilac ovog istraživačkog projekta za regiju. Trenutni izlazni rezultati su dvojezična knjiga (ćirilica-engleski jezik) "Ćirilički spomenici Glamočkog polja-Pola milenijuma ćiriličke pismenosti Glamoča" iz 2019. godine (u pripremi je i izdanje sa prevodom na ruski), te izdanje "Ćirilički spomenici Grahova" (takođe dvojezično, 2020. godine). Trenutno je u procesu pripreme izdanje "Ćirilički spomenici Drvara" koje će takođe da se pojavi dvojezično, jer nam je cilj da poštujemo savremene standarde i da dopremo do institucija koje se bave ovom problematikom.
Ko je sve učestvovao u istraživanjima i pripremanju knjiga o ćiriličkim spomenicima? Koliko ste dugo radili istraživanja, koja područja i lokacije su obuhvaćene?
Terenska istraživanja su u nejvećoj mjeri obavljana od strane dr Komara i mene, ali uz dragocjenu pomoć saradnika bez kojih bi bilo nemoguće obaviti radove zbog potrebe za fizičkim radom, uslugama vodiča, poznavanja terena...
Što se konkretno Glamoča tiče, dragocjenu pomoć su pružili Jovan Babić i Dušan Srdić, u Grahovu Nikola Erceg i Mirko Marić, u Drvaru Draško Dragaš. Ovom prilikom se zahvaljujemo i Zdravku Bogojeviću, sekretaru Eparhije bihaćko-petrovačke na podršci i kontaktima sa sveštenstvom. Suština je da se bez domaćeg stanovništva ovaj posao ne može obavljati. Same materijale za izdanje pripremamo dr Komar i ja, dok angažujemo ljude za prevod, lektorisanje, pripremu materijala i prelom. Odabir lokacije se vrši na osnovu arhivskih materijala, kontakata sa domaćim stanovništvom i ličnih opservacija.
Nakon promocije izdanja "Ćirilički spomenici Glamočkog polja-Pola milenijuma ćiriličke pismenosti Glamoča" u Matici srpskoj u Novom Sadu krajem 2019. godine porastao je interes za ove aktivnosti tako i da se pomenuta institucija uključila u nastavak procesa, a meni su ponudili da im budem zvanični saradnik na nekim projektima što je u mnogome olakšalo komunikaciju i pristup arhivskim materijalima. O vremenskom okviru pojedinačnih istraživanja je teško govoriti jer se radi o praznim, devastiranim i zaboravljenim terenima gdje često nema ni puteva, tako da određene faze traju dosta dugo. Predmeti istraživanja su aktivna groblja, napuštena groblja, crkvišta, ostaci građevina, usamljeni spomenici, često u veoma lošem stanju i decenijama neodržavani, obrasli granjem i mahovinom.
Možete li da nam navedete primjere nekih od najinteresantnijih spomenika koje ste pronašli?
Teško je reći šta je najinteresantnije, jer sve ima svoj značaj... Kroz sami natpis, način pisanja, estetske kriterije, umjetničku vrijednost samog rada, opisa ličnosti kojem je posvećen ili kome je namjenjen natpis, mogućnosti poveznice sa istorijom, spisima, poveljama, djelima... Sve to čini jedan svojevrstan mozaik koji ne uspjevamo da posmatramo kao elemente odvojene od cjeline. Konkretno u Glamoču najstariji natpis se veže za kraj 15. vijeka i odnosi se na Milutina Maroevića i nalazi se u sklopu i sada aktivnog groblja. Isto je i u Grahovu, samo što je natpis datovan na drugu polovinu 18. vijeka i posvećen preminuloj Angeliji. Mnogo nekropole imaju u svom sastavu i starije primjerke, ali je vrijeme učinilo svoje pa se može pričati samo o fragmentima. Svaka sredina je imala drugačiji razvojni put jer su ovo vijekovima kontaktna područja i veoma podložna devastaciji koja je i sada prisutna.
Koja sredina ima najviše spomenika sa natpisima i koje su specifičnosti pojednih područja?
Ako ne računamo ovaj savremeni period i standarde sa mermernim spomenicima i u tom pogledu svaka sredina pokazuje svoje specifičnosti. Dok je u Glamoču skoro nemoguće pronaći spomenik bez natpisa, u Drvaru su mnogo rijeđi ali je sama obrada i estetika mnogo naglašenija. Kod Grahova što idete zapadnije to je sve grublje jer su to opet mjesta burnih istorijskih dešavanja i turbulencija, dio ispod Troglava i potez prema Livnu je nešto sasvim drugo i nudi veliku raznovrsnost ali je i u velikoj mjeri devastiran...
Da li će se istraživanja ćiriličnih spomenika nastaviti?
Radi se o dugotrajnom procesu koji će biti nastavljan, a ako bude po planu, biće proširen i na druge regije. Naš cilj je da završimo ovu regiju i na taj način postavimo standarde za nastavak istraživanja. Malo je jedan život da rekonstruiše sve vijekove. Dio aktivnosti je usmjeren i na uvođenje podmlatka u ovaj proces i to bi bila garancija uspjeha. Naredne lokacije su Drvar, Livno, Bosanski Petrovac, Šipovo i Mrkonjić Grad.
Kakav je, po vašem mišljenju, značaj istraživanja starih spomenika sa ćiriličnim natpisima?
Na ovo pitanje je možda najjednostavnije odgovoriti jednim stavom koji je rezultat dugogodišnjih istraživanja i sve segmente sažima u cjelinu, iznesenim od strane dr Komara u mnogim radovima i javnim obraćanjima u cilju "osvjetljavanja" jednog izuzetno značajnog i turbulentnog perioda istorije ovih prostora:
"U doba zaposjedanja centralnog Balkana od strane Turaka, dugotrajnim isčekivanjem predstojeće smrti države i vjere, dinarske zajednice otpočele su proces materijalne, kulturne i umjetničke proizvodnje koji je motivisan porivom za iskazivanjem identitetskog obrasca. Industrija stećka dosegla je svoje najviše tehničke i umjetničke izraze. To je vrijeme poslije Maričke i kosovskih bitaka. Taj je proces poput bljeska – revolucionaran u svojoj prirodi i nije potrajao mnogo duže od prvih jasnih naznačenja propasti balkanskih država i zajednica baštinika vjere Istoka. Do druge polovine 15. vijeka, države i zajednice koje će ponijeti luču nosilaca ukupne crkveno-kulturne tradicije istočnoromejskog carstva, tako izrazito (i oficijelno) iskazano u 16. vijeku nastojanjem vrha Crkve za restauracijom nemanjićkog perioda, stvaraće se nebrojene crkve u kanjonima Bosne i Hercegovine. I uz njih, groblja sačinjena od masivnih nadgrobnih spomenika – stećaka. Grčka greblja. Na takvu osnovicu nadgrađivali su Hrabreni-Miloradovići svoje zadužbine u Dubravama, tamo gdje je umjetničko oblikovanje stećka doseglo najviši nivo i izraz. Ali, ništa drugo nisu činili ni Sankovići, ni Kosače, ni Pavlovići i nedokučivi niz predstavnika zajednica manjeg političkog formata u prostoru Bosne i Hercegovine. Tako i velmože Bosne i Primorja. Oni su čak i prethodili restauratorskim zahvatima srpskih crkvenih prvaka kakav je bio patrijarh Pajsije. Naime, po našem uvjerenju, 16. i 17. vijek su donijeli oživljavanje stare mape crkvenih sjedišta u kojima je u rano doba hrišćanstva pojana sveta liturgija. U našem Tropolju, i uopšte u sjeverozapadnoj Bosni, možemo posmatrati reprezentativne nekropole stvarane tokom srednjeg vijeka, ali, isto tako, utvrditi da je ovaj istorijski prostor mjesto doticanja visoke kulture stećka - umjetnički oblikovanog spomenika i veoma grubo obrađenih primjeraka koji su ovdje posve dominantni. Ovdje stećak postupno isčezava. On je, da kažemo, ipak proizvod zemlje Kotromanića i zemalja rusaške gospode..."
Knjigu "Ćirilični spomenici Grahova" možete pročitati OVDJE